Otac iz Alabame dobio je pravo tužiti kliniku za pobačaj u ime nerođenog djeteta koje je pobačeno protiv njegove volje. Ryan Magers tvrdi da je njegovo dijete bilo žrtva nezakonite smrti i nada se da će slučaj dovesti na suđenje pred porotom.
Zagovornici pro-pobačaja su predvidljivo apoplektični. Kažu da je “jezivo” i “zastrašujuće” da bi otac mogao tražiti pravdu za svoje ubijene potomke. Pobačajna entuzijastica Jessica Valenti bjesnila je da je Magers dio patrijarhalne zavjere za “kontrolu ženskih tijela”. “Mrzim njegovo lice”, dodala je. Valenti i njezine feminističke drugarice ne mogu se načuditi zašto otac možda ne bi želio da njegova beba bude ubijena. Pojam roditeljske ljubavi tim ljudima je stran, što i nije previše iznenađujuće.
Rečeno nam je da je ovaj slučaj izvanredan jer prepoznaje “fetus” kao osobu sa zakonskim pravima. On je doista bez presedana iz tog razloga, kao i zbog još jednog: on daje glas muškom članu reproduktivnog para. Pri pobačaju, tri osobe su užasno i nepopravljivo pogođene, ali samo jedna ima pravo glasa u tom slučaju. Dok se feministice žale na navodno ugnjetavanje žena u modernoj Americi, ostaje činjenica da postoji cijela kategorija prava — nazivamo je “reproduktivna prava” — koja se odnose samo na žene. Nikad ne slušamo o muškarčevim “reproduktivnim pravima” jer ih on uopće nema. Njegovo potomstvo može biti ubijeno bez njegovog pristanka. Potlačena žena je ovlaštena biti sudac, porotnik i krvnik. Feministice njeguju tu moć i to je razlog njihove panike u ovom slučaju.
Primijetite zbunjujuće poruke. Tijekom prvih devet mjeseci postojanja njegova djeteta, muškarca se konstantno podsjeća da on nema prava, glasa, osobnog interesa. Nije njegova briga hoće li dijete živjeti ili umrijeti. Što se njega tiče, dijete zapravo ne postoji. Ta stvar koja raste u utrobi je samo produžetak ženskog tijela. “Zašutite i pustite da žena odluči”, rečeno mu je.
No, ako dijete uspije preživjeti špalir suvremene utrobe i netaknuto izađe iz rodnog kanala, od oca se istog trenutka očekuje stupanje u akciju. Dok mu se devet mjeseci govori da drži svoju guzicu podalje, sad mora tu istu guzicu pomjeriti ili riskirati da bude proglašen propalicom. Dok prije nije imao nikakvih prava, glasa, mišljenja, sad odjednom duguje 18 godina uzdržavanja. Na oca pada odgovornost za roditeljstvo i sramota u slučaju ne ispunjavanja te obveze, ali malo od prava koja obično prate tu odgovornost.
Sad, mislim da muškarac ima apsolutnu obvezu brinuti se za svoje dijete i majku svog djeteta (počevši od ženidbe za nju, ako još nije poduzeo taj korak). Ne namjeravam ponuditi izgovore za tate propalice. Pro-pobačajna ljevica je ta koja implicitno nudi te izgovore. Ako muškarac izravno uzme pro-pobačajne govorne točke u obzir, zaključit će da njegovo dijete nije njegovo dijete niti njegov problem. Upravo to je razlog zašto muškarci propalice gotovo uvijek podržavaju pobačaj. Primijetit ćete da su zagriženi pro-pobačajni muškarci rijetko odgovorni, oženjeni očevi. To nije slučajnost.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
