Donald Trump Jr. bio je u pravu: kad sportašice treniraju cijeli svoj život kako bi bile najbolje u svome sportu, samo da bi im u konačnici njihovu pravedno zasluženu pobjedu — kao i mogućnost dobivanja stipendije — uskratili muškarci koji uživaju u prednostima XY kromosoma, to je doista “velika nepravda”.
No, ovaj tjedan, demokrati su predstavili zakon koji će normalizirati takvu nepravdu na nacionalnoj razini putem orvelijanskog uvijanja jezika, nazivajući svoj prijedlog Zakonom o “ravnopravnosti”. Ovaj bi zakon učinio sveobuhvatne promjene u zakonima o građanskim pravima, zamjenjujući naše dragocjene vrijednosti slobode sa zastrašivanjem i autoritarizmom.
Prošlog mjeseca, djevojčica iz srednje škole u Connecticutu izgubila je mogućnost natjecanja pred sveučilišnim trenerima kad su dva biološka muškarca predvidljivo završila na prva dva mjesta na ženskom natjecanju u atletici, zahvaljujući politici atletske konferencije Connecticuta koja je omogućila učenicima natjecanje prema spolu kojim se identificiraju, umjesto prema njihovom biološkom spolu.
Ovo također nije bio izolirani incident. Muški trkač na sveučilištu, koji se natjecao u muškoj konkurenciji prije nego je 2018. prešao u žensku ekipu, sad postavlja rekorde kao jedan od najboljih ženskih sprintera u NCAA. Dvije žene je na nedavnom ženskom biciklističkom svjetskom prvenstvu pobijedio biološki muškarac. Transrodni muški natjecatelj je slomio lubanju ženskog MMA borca. Lista zlouporaba se nastavlja. I nemojte se ni slučajno usuditi govoriti protiv njih — bivša teniska zvijezda i zagovornica lezbijskih prava, Martina Navratilova, nedavno je označena “transfobnom” zbog svoje izjave da je nepravedno što se muškarci natječu protiv žena.
A to su samo primjeri iz svijeta sporta. Ne samo da bi taj Zakon o ravnopravnosti nacionalizirao takve politike i učinio ograničavanje konkurencije biološkom spolom “diskriminatornim” za bilo koju sportsku ligu, već bi zakon također oštetio žene i oduzeo im temeljne slobode na mnogo drugih načina, od kojih su mnogi daleko opasniji nego biti obespravljen na atletskim natjecanjima.
Zakon o “ravnopravnosti” učinio bi ilegalnim stvaranje privatnih prostora poput svlačionica, kupaonica, pa čak i svlačionica u vašoj lokalnoj teretani, otvorenih samo za žene. Djevojke u školi neće imati pravo odlučiti tko može, a tko ne može ući u njihove kupaonice i svlačionice. Skloništa žena mogla bi i bit će tužena ako odbiju muškarcima, koji se identificiraju kao žene, dijeljenje soba sa zlostavljanim ženama. “Zakon o “ravnopravnosti” čak bi kriminalizirao liječnike koji odbijaju obavljati operacije promjene spola samo zato što pacijent “to želi”.
Znamo da će se to dogoditi zato što se to događa na lokalnoj i državnoj razini, a ljudi se već kažnjavaju — poput nastavnika tjelesnog odgoja koji se osjećao nelagodno nadzirući učenicu koja se presvlačila za sat tjelesnog — ako odbijaju slijediti ovo ludilo. Demokrati žele uzeti lošu politiku, koja je uglavnom izolirana na plave države i učiniti je nacionalnom.
Možda ovo ima smisla u ljevičarskoj zemlji intersekcionalnosti, gdje je gore dolje, a dolje gore, gdje je sve izmišljeno i točke nisu važne. Nažalost, ostatak nas će ostati vrtjeti glavama zbog teških nepravdi koje nanose njihove politike identiteta.
Srećom, na ljevici postoje neki glasovi koji govore protiv svoje stranke. No, mišljenje establišmenta ima ogromnu korporativnu potporu koja pokušava slomiti bilo koja i sva neslaganja. Predsjednica Doma, Nancy Pelosi, je rekla da je donošenje Zakona o “ravnopravnosti” glavni prioritet.
Žene su dugo vremena vodile borbu za jednaka prava i pravne zaštite, uključujući jednake mogućnosti natjecanja u sportu. Dodavanje zaštite na temelju “spola” našem zakonu o nediskriminaciji trebalo je stvoriti više mogućnosti za žene. Ali ove izvorne feministice su također prepoznale da ravnopravnost ne znači istovjetnost. Žene su jednake muškarcima, ali se razlikuju na temeljne načine koje su do sad naši zakoni priznavali. Zakon o “ravnopravnosti” će sve to poništiti i nažalost vratiti napredak koje su žene ostvarile desetljećima unatrag.
Stvarnost je da se Zakon o “ravnopravnosti” ne radi o ravnopravnosti. Radi se o uzdizanju nadmoći jedne ideologije iznad svih drugih, u zakon — po cijenu pravednosti, sigurnosti i mogućnosti za generacije koje dolaze.
