Prošlog tjedna, bijeli supremacist ubio je 50 nedužnih muslimana u brutalnom terorističkom napadu koji je prenosio uživo na Facebooku. Izaslanik zla potom je objavio manifesto u kojem je opisao svoju filozofiju — i svoje ciljeve. Želio je, rekao je, rastrgati civilizaciju rasnim i političkim sukobima. Njegov cilj: obraniti “Zapad”.
Ali što je mislio pod “Zapadom”? Mislio je na rasnu supremaciju bijelaca. On je eksplicitno ismijao mit o pojedincu” i “suverenitetu privatnog vlasništva”. On je pljunuo na demokraciju. Rugao se kapitalizmu i oštro kritizirao konzervatizam, koji su se predali tim konceptima.
Na žalost, stajalište terorista u odnosu na “Zapad” nije ograničeno samo na bijele supremaciste. Njega odjekuju intersekcionalni kritičari Zapada koji sugeriraju da je Zapadna civilizacija uistinu utemeljena na rasnoj hegemoniji, a ne na vječnim konceptima istine. U tom pogledu, Zapadna je civilizacija inherentno rasistička, seksistička i bigotna — ukorijenjena u hijerarhijama moći, koju treba srušiti plemenskom podjelom. Zapad, kažu oni, ne postoji: to je mit o bijeloj moći, koju su upijali bijeli supremacisti.
Ali to očigledno nije točno. Zapadna civilizacija postoji i ona je odgovorna za ogromnu većinu ljudskih dobitaka u povijesti. Zahvaljujući Zapadu, milijarde ljudskih bića više ne pati u krajnjem siromaštvu; zahvaljujući Zapadu, demokracija se smatra i moralnom i praktičnom startnom pozicijom ambicioznih vlada; zahvaljujući Zapadu, individualizam je bio u stanju izboriti pobjedu nad prirodnim tribalizmom endemičnim za ljudsku vrstu. Povijest Zapada nije povijest neokaljane veličine: Ona je puna patnje i tiranije i ropstva i bijede. Ali sva ta zla prisutna su u svakoj civilizaciji. Pitanje je zašto je Zapad uspio promijeniti svijet.
Zapad je promijenio svijet jer Zapad nije utemeljen na plemenskim pojmovima rase, već na vjerskim pojmovima — istim pojmovima koje je odbacio terorist iz Christchurcha. Kao što raspravljam u svojoj novoj knjizi, Prava strana povijesti, Zapad je važan samo zato što filozofija Zapada — stalno mijenjajuće ravnoteže između grčkog razuma i judeo-kršćanskih vrijednosti — osigurava temelje tim dobicima. Nismo uvijek živjeli u skladu s najvišim načelima judeo-kršćanskog morala ili grčkog razuma — ali priznavanjem važnosti oboje i gradnjom civilizacije na napetosti između njih, svijet je postao bolji.
Zapad je izgrađen na Jeruzalemu i Ateni — otkrivenju i razumu. Zahvaljujući judeo-kršćanskoj tradiciji, Zapad je prihvatio određene temeljne principe: da je svemir logično mjesto, utemeljeno razumnim Bogom; da ljudska bića imaju moralnu dužnost ne iz pragmatizma, već iz načela; da ljudska bića imaju sposobnost i obvezu da poboljšaju svoj svijet; da je svako ljudsko biće stvoreno na Božju sliku.
Zahvaljujući grčkoj tradiciji, Zapad je prihvatio druga temeljna načela: uvjerenje da naša svrha leži u našoj upotrebi razuma i da svemir može biti otkriven i razumljiv ljudskom umu.
Zapad je sve više i više proširivao primjenu judeo-kršćanskih načela primijenivši grčki razum, što je rezultiralo rođenjem znanosti, ljudskih prava, slobode govora i slobodnih tržišta. Kad god je Zapad napustio judeo-kršćanske vrijednosti, Zapad je pao u sekularnu tiraniju; kad god je Zapad napustio grčki razum, Zapad je pao u teološku tiraniju. Ravnoteža između razuma i otkrivenja dala nam je smisao i svrhu — a s tim smislom i svrhom došao je i prosperitet.
Zapad je vrijedan obrane od onih koji bi ga definirali svodeći ga na rasnu solidarnost. Ako to ne učinimo, tribalizam će još jednom zavladati, donoseći krvavu propast koju je uvijek donosio, drobeći u prašinu načela koja svi držimo draga.
Ben Shapiro je američki odvjetnik, novinar, politolog, publicist i konzervativni aktivist te pravni savjetnik. Autor je desetak knjiga i jedan je od osnivača konzervativnog portala The Daily Wire.
