Kao što je Daily Wire ovog tjedna izvijestio, osnovna škola u Virginiji održala je skupini vrtićke djece sesiju ispiranja mozga. Podložna djeca morala su sjediti na podu i slušati transvestita kako čita knjigu koja promiče “transrodnost”. Škola tvrdi da je unaprijed obavijestila roditelje o tom događaju. Roditelji tvrde suprotno. Nedostatak te obavijesti samo čini cijelu situaciju još nečuvenijom, ali ona bi u svakom slučaju ostala nečuvena čak i kad bi je svi roditelji odobrili.
Knjiga koja se koristila za indoktrinaciju skupine petogodišnjaka zove se “Ja sam Jazz”, koju je napisao Jazz Jennings, dječak koji tvrdi da je djevojčica. Ako ste znatiželjni u pogledu sadržaja, evo videa u kojem sam Jazz čita svoju knjigu. Jazz kaže da je otkrio da je djevojka jer voli ružičastu boju i kao klinac se nikad nije igrao s kamionima. Kao što sam mnogo puta istaknuo u prošlosti, “transrodna” ideologija u potpunosti potkopava feministički projekt na ovaj način. Feministice nam već godinama govore da boje i igračke nisu rodno određene stvari — djevojčica ne radi nešto dječačko igrajući se kamionima, a dječak nije ženskast ako se igra s lutkama. Ta ideja jednostavno ne može koegzistirati uz ideju da bi dječak zapravo mogao biti djevojčica ako se igra s lutkama. Feminizam nastoji uništiti društvene konstrukcije spola, dok ih “transrodnost” radikalno potiče.
Maloj djeci u ovoj vrtićkoj skupini također je, kroz Jazzovu knjigu, rečeno da se osoba ponekad može roditi s “mozgom djevojčice, ali tijelom dječaka”. Još jednom, feminizam se nalazi na gubitničkoj strani ove tvrdnje. Prosvijetljene liberalne žene bi, u bilo kojem drugom kontekstu, ustuknule od bilo kakvog govora o “mozgu djevojčice”. Doista, u više navrata smo obaviješteni da ne postoje značajne neurološke razlike između djevojčica i dječaka. No, ima li fraza “mozak djevojčice” bilo kakvo razumljivo značenje, jedna stvar je sigurna: vi jednostavno ne možete naći jedan u tijelu dječaka.
Mozak je organ tijela, on je dio tijela. Reći da dječak ima mozak djevojčice je nešto poput tvrdnje da dječak ima pankreas djevojčice ili lakat djevojčice. Ako je dječakovo tijelo tijelo dječaka, onda je njegov mozak automatski mozak dječaka, jer njegov mozak nije organizam odvojen od tijela. Zagovornici “transrodnosti” predlažu vrlo čudnu vrstu dualizma, pri kojem se različiti dijelovi mogu kombinirati u jednu zbunjujuću cjelinu. To je praznovjerje, a ne znanost. To je predmet vjere i to vrlo čudne vjere.
U Americi, svi smo slobodni pretplatiti se na koju god vjeru želimo. Ako vam vaša vjera govori da je ideja “djevojčice” nekakva vrsta apstraktne, platonske sile koja lebdi u eteru i može slučajno završiti u tijelu dječaka, pretvarajući tako njegovo tijelo u mušku ljusku koja okružuje žensku suštinu skrivenu iznutra, imate svako pravo vjerovati tom evanđelju, promicati ga drugima i proglašavati ga urlajući s planinskih vrhova ako to želite. Ali nemate pravo podučavati ga u našim javnim školama.
Razdvajanje crkve i države postoji s razlogom. Religija, kao što me ljevica toliko često podsjeća, ne smije biti prisiljavana na djecu od strane državnih agenata. “Transrodnost” nije ništa više od religijske doktrine. Ono je činjenično netočno, logički smiješno, znanstveno apsurdno i metafizički nesuvislo, ali nije moja stvar ako želite osobno držati takva stajališta. Ali je, međutim, to moja stvar ako ga unosite u učionicu. Škola je mjesto za činjenice, a ne za vjeru. A “transrodnost” zasigurno nije činjenica.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
