Kliknite CC za prijevod
Kapitalizam protiv socijalizma. Svaki od tih ekonomskih sustava možemo sažeti u jednu rečenicu.
Kapitalizam se temelji na ljudskoj pohlepi. Socijalizam se temelji na ljudskoj potrebi.
Je li tako?
Ne. Krivo.
I to toliko krivo da je zapravo suprotno. A to ću vam i dokazati.
Jeste li posjetili Amazon u posljednje vrijeme? Svaki od tisuća proizvoda koje Amazon nudi predstavlja rad ljudi koji vjeruju da posjeduju nešto što želite ili trebate. Ako su u pravu, oni prosperiraju. Ako nisu, onda ne.
To je način na koji funkcionira slobodno tržište. Ono potiče ljude da poboljšavaju svoje živote zadovoljavajući potrebe drugih. Nitko ne pokreće posao zbog stvaranja stvari za sebe ili zbog pružanja usluge samom sebi. Oni pokreću posao kako bi stvarali stvari ili pružali usluge drugima.
Govorim to iz osobnog iskustva.
Kad sam bio izvršni direktor tvrtke koja posjeduje lanac restorana Carl’s Jr. i Hardee’s, trošili smo milijune dolara svake godine kako bismo saznali što potrošači žele. Ako se našim potrošačima nešto nije svidjelo, to smo promijenili — i to na brzinu, jer da nismo, naši bi nas konkurenti pojeli za ručak (namjerna igra riječi).
Potrošač — to ste vi — ima ultimativnu moć. Vi zapravo glasujete sa svakim dolarom koji potrošite.
U socijalističkoj ekonomiji, vlada je ta koja ima ultimativnu moć. Ona odlučuje što ćete dobiti iz ograničene ponude za koju se već odluči da treba postojati.
Umjesto milijuna ljudi koji donose milijune odluka o onome što žele, nekoliko ljudi — vladina elita — odlučuje što bi ljudi trebali posjedovati i koliko bi trebali platiti za to. Ono što nije nimalo iznenađujuće, oni su uvijek u krivu. Jeste li ikada primijetili da u kasnim fazama socijalističkih neuspjeha uvijek ponestanu osnovne potrepštine poput toaletnog papira?
To naravno ne predstavlja problem onima koji imaju prave veze s pravim ljudima. Nekoliko odabranih dobiva što god zaželi. Ali svi ostali nisu te sreće.
Venezuela, jednom najbogatija zemlja Južne Amerike, je najnoviji primjer socijalizma koji je doveo prosperitetnu zemlju u ekonomski jarak. Možda ste mišljenja da je to nepravedan primjer. Nisam siguran zašto, ali u redu. Ignorirat ćemo činjenicu da su je ljevičarski aktivisti slavili kao veliki socijalistički uspjeh — tako dugo dok to nije bila.
Ali što je s državama zapadne Europe? Nemaju li one socijalističke ekonomije? Ljudi se čine prilično sretni tamo. Zašto ne možemo imati ono što oni imaju — besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno studiranje, jače sindikate?
Dobro pitanje. A odgovor će vas vjerojatno iznenaditi.
U zapadnoj Europi nema socijalističkih zemalja. Većina njih su jednako kapitalističke kao i Sjedinjene Države. Jedina razlika je — i to velika — da nude puno izdašnije socijalne beneficije od SAD-a.
Možemo raspravljati o troškovima tih beneficija i do koje točke one smanjuju individualnu inicijativu, čineći više štete nego koristi. Skandinavske zemlje već godinama raspravljaju od tim pitanjima. Ali samo kapitalistička ekonomija slobodnog tržišta može stvoriti bogatstvo koje je nužno za održavanje svih tih navodno “besplatnih stvari” koje uživaju Europljani. Uostalom, kako biste dobili “besplatne stvari”, morate stvoriti dovoljno bogatstva da biste generirali dovoljno poreznih priroda za financiranje svega onoga što vlada daje.
U govoru na Harvardu 2015. godine, danski premijer uložio je veliki trud kako bi naglasio sljedeće: “Znam da neki ljudi u SAD povezuju nordijski model s nekom vrstom socijalizma. Stoga želim pojasniti jednu stvar. Danska je daleko od socijalističke planirane ekonomije. Danska ima tržišno gospodarstvo.”
Dakle, kad pokazujete na Dansku kao paragon socijalizma, vi zapravo pjevate hvalospjeve kapitalizmu.
Što više kapitalizma, manje trebate “socijalizma”. Pogledajte Ameriku od 2017. godine. Politika niskih poreza i manje vladinih regulacija (to znači više kapitalizma) dovela je do snažne gospodarske ekspanzije, nešto što se smatralo nemogućim samo nekoliko godina ranije. Nezaposlenost, osobito među manjinskim skupinama koje su najčešće izložene riziku od siromaštva, je na generacijski najnižim razinama. Ekonomska ekspanzija skida ljude sa socijalne pomoći i uključuje ih u radnu snagu (to znači manje “socijalizma”).
Ništa od ovoga ne zahtijeva diplomu iz ekonomije. Zdravi razum je sve što vam je potrebno. To je razlog zašto je toliko frustrirajuće vidjeti mlade ljude koji hvale socijalizam i kritiziraju kapitalizam. Dovoljno je loše to što rade protiv vlastitih interesa — boljih izgleda za posao, boljih plaća, osobne slobode — ali oni također rade protiv interesa onih manje sretnih.
Kapitalizam dovodi do ekonomske demokracije. Socijalizam dovodi do ekonomske diktature elita. Uvijek. I svugdje.
Dakle, budite oprezni u onome što tražite. Možda ćete to na kraju i dobiti.
Ja sam Andy Puzder, autor Povratka kapitalizma, za Prager University.
