Navodni profesor filozofije, Peter Atterton, napisao je ovog tjedna članak za New York Times pod nazivom: “Problem Boga: Savršeni. Svemoćni. Sveznajući. Ideja božanstva koju većina Zapadnjaka prihvaća zapravo nije koherentna.”
Atterton je napisao veliki ček s tim naslovom — onaj koji ne može unovčiti. On postavlja očekivanje da će u suštini osporiti Boga demonstrirajući da je sama ideja o Bogu logički nemoguća. To je, doista, najbolja dostupna taktika za ateiste. Znanost nam može samo pokazati djelovanja prirodnog svijeta. Ona nam ne može ništa reći o tome što može ili ne može biti izvan toga. Bog ne mora poštivati zakone znanosti kakve poznajemo, ali On mora biti logički koherentan. Ako je Bog nešto poput oženjenog neženje ili četvrtastog kruga, onda On doslovno ne može postojati. Atterton želi Boga uvrstiti u tu kategoriju, ali ne uspijeva u iznošenju obrazloženja.
Prođimo kroz njegove argumente, jedan po jedan:
Prvo razmotrite atribut svemoćnosti. Vjerojatno ste prije čuli paradoks kamena: Može li Bog stvoriti kamen koji se ne može podići? Ako Bog može stvoriti takav kamen, onda On nije svemoćan, pošto ga On sam ne može podići. S druge strane, ako On ne može stvoriti kamen koji se ne može podići, onda on nije svemoćan, pošto On ne može stvoriti kamen koji se ne može podići. U svakom slučaju, Bog nije svemoćan.
Sjećam se kako me zbunila ova teološka zagonetka kad sam bio u vrtiću. Kao odrasla osoba, mišljenja sam da su besmislice više dosadnije nego zbunjujuće. Problem “kamena koji se ne može podići” je problem jer nema nikakvog smisla. Ako je Bog svemoguć, onda se svi kameni po definiciji mogu podići. Pitanje koje se ovdje doista postavlja je ovo: “Može li Bog stvoriti kamen koji se ne može podići.” Ne, On ne može, baš kao što ne može stvoriti slona koji je također stablo bora. Bog ne može činiti besmislene stvari, upravo zato što On postoji. Samo nepostojeće stvari mogu biti besmislene.
Njegov sljedeći argument:
Može li Bog stvoriti svijet u kojem zlo ne postoji? Čini se kako je ovo logički moguće. Bog bi vjerojatno mogao stvoriti takav svijet bez kontradikcije. Očigledno, to bi bio svijet vrlo različit od ovog koji trenutačno nastanjujemo, ali svejedno bi bio moguć. Doista, ako je Bog moralno savršen, teško je shvatiti zašto ne bi stvorio takav svijet. Dakle, zašto nije.
Standardna obrana je da je zlo nužno za slobodnu volju… Međutim, to ne objašnjava tzv. fizičko zlo (patnju) uzrokovanu neljudskim uzrocima (glad, potresi, itd.). Niti to objašnjava, kako je to primijetio Charles Darwin, zašto bi u životinjskom svijetu trebalo biti toliko boli i patnje.
Otišli smo direktno od kamena koji se ne može podići do problema zla. Profesor Atterton očito ne pokušava osvojiti bodove za originalnost. No, veći problem je taj što on razotkriva argument koji nitko ne postavlja. Nitko ne govori da je “zlo nužno” kako bi slobodna volja mogla postojati. Umjesto toga, nužna je mogućnost zla. To se čini prilično logičnim zaključkom. Ako imamo slobodu činiti dobro, moramo imati jednaku slobodu činiti zlo. Ako sam slobodan pokupiti izgubljeni novčanik i vratiti ga čovjeku, moram također biti slobodan zadržati ga za sebe i otići u kupovinu s njegovom kreditnom karticom. Ako je moj jedini izbor vraćanje novčanika, onda se čin ne može nazvati “izborom” i jednako tako se teško može nazvati “dobrim”. Kad ne bismo imali drugog izbora osim činiti dobro, bili bismo poput marioneta na svemirskom koncu, koje plešu na Božju melodiju bez ikakvog vlastitog djelovanja.
Patnja koja nije uzrokovana izravnim djelovanjem ljudskih bića predstavlja teistu mnogo strmiji izazov. Profesor spominje gladi i potrese. Ostavit ćemo po strani činjenicu da slobodna volja često igra ulogu u gladi, koja može biti uzrokovana nesposobnom i korumpiranom vlašću (vidi Sjeverna Koreja), kao i drugim ljudskim nedostacima. Ali potresi, kao i tsunamiji i uragani, svakako se događaju bez ljudskog poticaja. Kršćanski odgovor jest taj da je čovječanstvo palo u nesklad kad je odbacilo Boga i njegova harmonija s prirodnim svijetom je izgubljena. Profesoru se možda ne sviđa ovaj odgovor, ali u njemu ne postoji ništa logički kontradiktorno.
Što je s patnjom životinja? Da biste koristili patnju životinja kao argument protiv Boga, morate prvo razumjeti patnju životinja, što nitko nije u stanju. Znamo da životinje osjećaju bol pošto imaju živčani sustav. Mi ne znamo koliko pate, jer patnja zahtijeva svjesnu svijest svog vlastitog postojanja. Kako biste doista bili u stanju patiti, morali biste biti sposobni reći: “Ja patim.” Jesu li psi sposobni za ovakvu vrstu svijesti? Tako dugo dok nećete moći odgovoriti na ovo pitanje, ovaj argument ima malu težinu.
Što je s beskonačnim Božjim znanjem — Njegovim sveznalaštvom? … ako Bog zna sve što se ima za znati, onda On zna barem onoliko koliko mi znamo. Ali ako On zna ono što mi znamo, onda bi se to učinilo kao da umanjuje Njegovo savršenstvo. Zašto?
Postoje neke stvari za koje znamo, kad bi također bile poznate Bogu, da bi Ga automatski učinile grješnikom, što je naravno u suprotnosti s konceptom Boga. Kao što je već istaknuo pokojni američki filozof Michael Martin, ako Bog zna sve što se može doznati, onda Bog mora znati stvari koje mi znamo, poput požude i zavisti. Ali ne možemo poznati požudu i zavist ako je sami nismo iskusili. Ali imati osjećaje požude i zavisti znači da smo zgriješili, a u tom slučaju Bog ne može biti savršen… Ali ako Bog ne zna ono što mi znamo, Bog nije sveznajući, a koncept Boga je kontradiktoran. Bog ne može istodobno biti sveznajući i moralno savršen. Stoga, Bog ne može postojati.
Ovo je apsurdno. Grijeh ne dodjeljuje znanje. Ne postoje činjenice koje učimo iz doživljavanja požude i zavisti koji Bog ne bi mogao znati bez da ih sam ne iskusi. Ne govorimo o požudnom, zavidnom čovjeku da je poznavatelj. Čak je vjerojatnije da ćemo reći suprotno. Grijeh je često rezultat nedostatka mudrosti. Kad bi požudan čovjek mogao sve vidjeti jasno i u potpunosti shvatiti uzaludnost svojih djela, kao i posljedice popuštanja svojim iskušenjima, vjerojatno ne bi bio toliko u iskušenju. Božje beskonačno znanje i mudrost je razlog zašto On ne griješi. Nema smisla tvrditi da beskonačno znanje i mudrost sprječava Boga da griješi i da, stoga, On ne posjeduje beskonačno znanje i mudrost. Jedina stvar koja je ovdje nekoherentna je razmišljanje profesora.
To je to. Nisu ponuđeni nikakvi drugi argumenti protiv Boga. Ovo bi trebalo biti dovoljno potentno kako bi se odrekli religije i prigrlili prazninu ateizma. Moram priznati me nije potaknulo na kretnju u tom smjeru.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
