Teško je propustiti simbolizam goruće katedrale Notre Dame, najslavnije zgrade Zapadne civilizacije i simbola Zapadnog kršćanstva.
Kao da nas je sam Bog htio, na najočigledniji način, upozoriti da Zapadno kršćanstvo gori — a s njime i Zapadna civilizacija.
Svaka značajna zapadna (i jedna značajna ne-zapadna) društvena i intelektualna snaga urotila se kako bi oslobodila Europu kršćanstva i civilizacije koju je proizvelo.
Unutar Zapadnog svijeta, francusko prosvjetiteljstvo — intelektualni temelj Francuske revolucije i modernog Zapada — nastojalo je zamijeniti kršćanstvo i religiju općenito, sa sekularizmom ukorijenjenim u razumu. Ni Bog, ni Biblija, ni Deset zapovijedi nisu neophodni za moral ili značenje: razum (i znanost) će ih zamijeniti.
Dva konačna smrtna udarca kršćanstvu u Europi bili su svjetski ratovi. Prvi svjetski rat okončao je vjerovanje većine zapadnjaka u nacionalne države i Zapad. Kršćanstvo, već oslabljeno prosvjetiteljstvom, dodatno je oslabilo tijekom Prvog svjetskog rata. Njemački kršćani ubijali su milijune francuskih i engleskih kršćana, a francuski i engleski kršćani su ubijali milijune njemačkih kršćana. Time su krenuli argumenti i osjećaji protiv kršćanstva. Zatim je Drugi svjetski rat donio još više smrti na kršćanskom kontinentu, kao i neuspjeh katoličkih i protestantskih crkava u nacističkoj Njemačkoj da ponude čak i minimalno neodobravanje nacističke mržnje prema Židovima.
U međuvremenu, Europljani su doveli ne-europsku ideologiju u Europu, ideologiju koja je, više od tisuću godina, željela zamijeniti kršćanstvo kao dominantnu svjetsku religiju. Europljani, vjerujući u ništa izrazito kršćansko ili zapadno i vjerujući u moralnu i intelektualnu glupost poznatiju kao “multikulturalizam” — doktrinu koja tvrdi da su sve kulture moralno ekvivalentne — nisu vidjele ništa problematično u uvođenju milijuna muslimana u Europu. Nisu imali pojma da je većina tih ljudi zapravo htjela zamijeniti kršćanstvo svojom religijom. Nisu imali pojma jer su, u svom neznanju i aroganciji, pretpostavili da su, budući da su sekularni multikulturalisti, i svi ostali takvi — ili će takvima postati, kad se jednom nastane u Europi.
I naravno, pogriješili su. Kao posljedica toga, dvije dominantne sile u Europi — sekularno ljevičarstvo i islamizam — potražuju kraj kršćanstva i Zapada. (Ljevica vjeruje da je štićenje Zapadne civilizacije jednako štićenju bijele supremacije.)
Ovo ne stvara lijepu sliku. Općenito govoreći, islam nije ni približno toliko ljubazan, tolerantan, otvoren, medicinski i znanstveno inovativan ili intelektualno znatiželjan kao Zapadna civilizacija (i da, nacizam i komunizam su rođeni na Zapadu, ali su bili anti-Zapada).
Čak i bez desetaka milijuna muslimana, post-kršćanska Europa nije proizvela lijepu sliku. To je predvidio 1834. godine, 100 godina prije uspona Hitlera, veliki njemački pjesnik Heinrich Heine, sekularni Židov (koji se kasnije preobratio na protestantizam, “ulaznica za ulazak u europsku kulturu”):
“Kršćanstvo — i to je njegova najveća zasluga — donekle je ublažilo brutalnu njemačku ljubav prema ratu, ali je nije moglo uništiti. Hoće li taj obuzdavajući talisman, križ, biti razbijen i hoće li se to pomahnitalo ludilo drevnih ratnika, taj ludi razjareni bijes o kojem su nordijski bardovi toliko često pripovijedali i pjevali, još jednom zapaliti. Taj talisman (križ) je delikatan i doći će dan kad će se u očaju srušiti. A onda … odigrat će se predstava u Njemačkoj koja će Francusku revoluciju učiniti nevinom idilom.”
Europski kršćani progonili su europske Židove, često brutalno. No za postizanje Auschwitza potrebna je post-kršćanska ideologija, sekularni nacizam — baš kao što je post-kršćanski komunizam proizveo Gulag, kinesku Kulturnu revoluciju te ukrajinske i kambodžanske genocide.
Štoviše, na stranu nacizam i komunizam, uvjerenje ljevice da sekularni razum može zamijeniti Boga i Bibliju ispada u potpunosti pogrešno. Navodne tvrđave sekularnog razuma — sveučilišta — su najiracionalnije i najviše moralno zbunjene institucije Zapada.
Ne znam je li za vatru u katedrali Notre Dame odgovorna greška radnika ili radikalni musliman. Što se tiče same vatre, nije bitno. Ono što je bitno jest predznak: Europa gori, baš kao što je to slučaj s Notre Dame.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
