U našoj sadašnjoj kulturi, gdje je sve rasističko, jedna stvar koju sam smatrala sigurnom od kritika bile su naše knjižnice.
Sjećate se knjižnica, zar ne? Divovska skladišta knjiga koje možete posuditi poput nekakvog blockbustera iz 15. stoljeća. Knjižnice su, naravno, nadživjele ustanove za iznajmljivanje filmova, ali budimo iskreni, osim ako niste odvjetnik ili student, vjerojatno ne provodite previše vremena u jednoj.
Ali možda je dobro da više ne posjećujete prečesto knjižnicu, ako uopće. Budući da smo sad pouzdano informirani od strane Knjižničkog žurnala: “Knjižničke zbirke nastavljaju promicati i širiti bjelinu sa samim svojim postojanjem te činjenicom da zauzimaju fizički prostor u našim knjižnicama.”
Library collections continue to promote and proliferate whiteness with their very existence and the fact that they are physically taking up space in our libraries. Via @sofiayleung https://t.co/iKEk0462Mh pic.twitter.com/ov8hZ5Zt2J
— Library Journal (@LibraryJournal) April 16, 2019
Službeni Twitter račun tweetao je citat koji je došao iz bloga akademske knjižničarke Sofije Leung, čiji profil na Twitteru govori da joj se, između ostalog, sviđaju: “intersekcionalni feminizam, socijalna pravda, … i [kritička rasna teorija.]” Naravno.
Leung objašnjava u svojoj objavi da iz razloga što su knjižnice ispunjene stvarima “koje su napisali bijeli tipovi” one “promiču i šire bjelinu”:
Ako pogledate kolekciju bilo koje knjižnice u Sjedinjenim Državama, osobito one u visokoškolskim ustanovama, većinu kolekcije (knjige, časopisi, arhivski radovi, drugi mediji, itd.) napisali su bijeli tipovi koji pišu o bijelim idejama, bijelim stvarima ili idejama, ljudima i stvarima koje su ukrali od ljudi od boje i potom ih prisvojili kao bijelu imovinu sa svim “pravima na korištenje i uživanje” koje Harris opisuje u svom članku. Kad je većina naših kolekcija ispunjena ovim takozvanim “znanjem”, ono nastavlja potvrđivati samo bijele glasove i perspektive i briše glasove ljudi od boje. Kolekcije su prikazi onoga što knjižničari (ili osoblje) smatra autoritativnim znanjem i kao što znamo, ovo polje i obrazovne ustanove su, povijesno i trenutačno, mjesta bjeline.
Potom nastavlja tvrditi da su te kolekcije “plaćene korištenjem novca koji je obično nečasno stečen nauštrb crnog i smeđeg života preko zatvorskog industrijskog kompleksa, ratnog plijena, itd.” Ne nudi nikakve dokaze za ovu tvrdnju.
On tvrdi da iz razloga što su knjižnice ispunjene djelima “bijelih tipova”, to znači “da nam nije stalo do onoga što [ljudi od boje] misle.”
Zatim ukazuje na nedavni “incident” na koledžu Barnard na kojem je crnom studentu onemogućen ulazak u zgradu. Leung tvrdi da su ga čuvari pokušali izbaciti “zato što je crnac”.
U stvarnosti, student je odbio pokazati osobnu iskaznicu i postao agresivan kad su ga ispitivali. Ali možda mu ne bi pristupila četvorica policajaca da je to učinio kao bijelac.
Još jedna zanimljiva strana cijele priče: Vodstvo Knjižničkog žurnala, koje je tweetalo objavu Leung, je, kao što ste to mogli i pretpostaviti, gotovo isključivo bijelo. Ovo zapažanje zabilježio je slobodni pisac Jeryl Bier na Twitteru, koji je istaknuo da Knjižnički žurnal vodi Media Source Inc.
"Library collections continue to promote and proliferate whiteness with their very existence…"
Library Journal is run by Media Source Inc.
"Meet the team"😐https://t.co/yfYUO7HOENhttps://t.co/HT3yLQg8f9 pic.twitter.com/rHAHZyNDqi
— Jeryl Bier (@JerylBier) April 17, 2019
