Kao što to činim svake godine, u Velikom tjednu napisao sam svoju kolumnu o Uskrsu. Glavni povjesničari, čak i ateisti, priznaju da je pogubljenje čovjeka po imenu Isus oko 33. godine jedan od najznačajnijih — ako ne i najznačajniji — događaj u ljudskoj povijesti. Kršćani idu korak dalje. Oni vjeruju da je Isus uskrsnuo iz mrtvih. A u tome leži problem.
Prošlog tjedna sam primijetio da “postoje mnogi koji se nazivaju kršćanima, ali samo oni koji doista vjeruju u fizičko uskrsnuće Isusa su uistinu kršćani.” To nije kontroverzna izjava ili barem nisam mislio da jest. No, mnogi su je shvatili kao mišljenje jednog čovjeka i pomislili kako je izjava otvorena za raspravu.
Otprilike u isto vrijeme, Nicholas Kristof, kolumnist u New York Timesu, producirao je još jedan u nizu intervjua koje vodi s teolozima o kršćanstvu. Kristof je intervjuirao Serene Jones, predsjednicu Unije teološkog sjemeništa. Jones sebe naziva kršćankom, ali govori da vjera u fizičko uskrsnuće Isusa kršćanima nije nužnost.
U stvari, Jones kaže: “Za kršćane kojima fizičko uskrsnuće postaje neka vrsta opsesije, čini mi se da je to prilično klimava vjera. Što ako sutradan netko pronađe da je Isusovo tijelo još uvijek u grobnici? Hoće li to značiti da je kršćanstvo bila laž? Ne, vjera je jača od toga.”
Problem leži u tome što bi kršćanstvo bila laž ako Isus nije fizički uskrsnuo iz mrtvih. To se nalazi u Svetom pismu. U 1. poslanici Korinćanima 15, Pavao piše: “Ako Krist nije uskrsnuo, naše je propovijedanje uzaludno i vaša je vjera također uzaludna. Smatra se, također, da smo mi lažni svjedoci o Bogu, jer, nosili smo jedno protusvjedočenje potvrđujući da je Bog uskrsnuo Krista dok on nije uskrsnuo, jer istina jest da mrtvi ne uskrsavaju.” Neki progresivni teolozi zaobilaze ovo tvrdnjom da je Pavao korumpirao kršćanstvo, ali apostol Petar u 2. Petrovoj poslanici 3:16 daje Pavlovim poslanicama isti autoritet kao i drugim spisima, uključujući Stari zavjet.
21. stoljeće je preplavljeno ljudima koji misle da ako sami ne iskuse nešto ili ne posjeduju saznanje o nekoj činjenici iz prve ruke, nema istine. To je duboko destruktivno razmišljanje. Ne trebamo ići u svemir kako bismo znali da je Zemlja okrugla. Ako mislite da je fizičko uskrsnuće Isusa kao nužan dio kršćanske vjere samo mišljenje jedne osobe, vrijeme je da prestanete misliti da su zagovornici ravne Zemlje u krivu.
S istom logikom kao oni koji odbacuju fizičko uskrsnuće Isusa, ali se nazivaju kršćanima, muškarci koji vole žene mogu sebe nazvati lezbijkama, a oni koji vole jesti meso mogu se nazvati vegetarijancima. Uostalom, činjenice više nisu važne i sve je samo mišljenje. Mišljenje da osoba može biti kršćanin dok istodobno odbacuje fizičko uskrsnuće Isusa Krista jednako je vjerovanju zagovornika protiv cjepiva da cjepivo uzrokuje autizam. Samo zato što navodni stručnjaci nešto tvrde, to ne čini tvrdnju vjerodostojnom.
Imamo dvije tisuće godina kršćanstva. Imamo riječi samog Svetog pisma. Imamo zapise apostola. Imamo zapise ljudi koje su ti ljudi podučavali. Imamo tri glavne grane kršćanstva u katoličkoj, pravoslavnoj i protestantskoj crkvi, s brojnim denominacijama u ovo potonjoj. Svaka od njih štuje 2.000 godina neprekinuto staro vjerovanje u fizičko uskrsnuće Isusa Krista.
Vrhunac je bijele zapadnjačke arogancije smatrati da netko može biti kršćanin dok odbacuje utvrđenu, zajedničku, 2.000 godina staru ortodoksiju koja je povezala hrpu kršćana koji se gotovo o ničemu drugom ne slažu osim da je Isus Krist fizički ustao iz groba. Ako netko može biti kršćanin dok odbacuje fizičko uskrsnuće Isusa Krista, neko može večeras pojesti odrezak i otići na počinak znajući da će njegovi kolege vegetarijanci vjerojatno živjeti duge živote tako dugo dok ne padnu s ruba Zemlje.
Erick Erickson je američki konzervativni bloger i radio voditelj.
