Moj dugogodišnji prijatelj i kolega dr. Thomas Sowell upravo je objavio revidirano i prošireno izdanje knjige “Diskriminacija i nejednakosti“. Ona uništava mit za mitom koji se bave uzrocima ljudskih razlika ne samo u Sjedinjenim Državama, već i širom svijeta. U knjizi Sowell pokazuje da se socioekonomski ishodi znatno razlikuju među pojedincima, skupinama i nacijama na načine koji se ne mogu lako objasniti niti jednim osobitim čimbenikom, bilo da se radi o genetici, spolu ili rasnoj diskriminaciji ili povijesti brutalnog zlostavljanja koja uključuju protjerivanja i genocid.
U svojoj knjizi “Philadelphijski crnac” (1899.), W.E.B. Du Bois postavio je pitanje što bi se dogodilo kad bi bijeli ljudi preko noći izgubili svoje predrasude. Rekao je da to većini crnaca ne bi napravilo veliku razliku. Rekao je: “Nekolicina bi bila promovirana, neki bi zadobili nova mjesta — masa bi ostala onakva kakva jest”, sve dok se mlađa generacija ne bi počela “više truditi”, a rasa “izgubila sveprisutni izgovor za neuspjeh: predrasude”.
Sowell ističe da ako su povijesne nepravde i progon korisna objašnjenja za nepovoljan položaj skupina, Židovi bi bili jedni od najsiromašnijih i najslabije obrazovanih ljudi u današnjem svijetu. Malo je skupina koje su tijekom povijesti doživjele toliko stradalništva poput Židova. Usprkos činjenici što su bili povijesne mete neprijateljstava i smrtonosnog nasilja, nitko ne može tvrditi da su kao rezultat toga Židovi najugroženije osobe.
Židovi također nisu sami u doživljenim progonima. Broj prekomorskih Kineza ubijenih od strane vijetnamske svjetine i broj Armenaca poklanih u samo jednoj godini u Otomanskom carstvu, premašuje broj linčovanih crnih Amerikanaca u čitavoj povijesti SAD-a. Od 1882.-1962., broj linčovanja u Sjedinjenim Državama iznosio je 4.743, od kojih je 3.466 žrtava bilo crno. Sowell zaključuje ovo poglavlje sugerirajući da je za društvo opasno prikazivati razlike u ishodima kao dokaz zlonamjernih radnji koje zahtijevaju kontranapad ili osvetu. Političari i ostali koji danas pozivaju na reparacije crncima za ropstvo trebali bi uzeti u obzir Sowellov argument.
Postoje značajni pokušaji izvrtanja među obrazovnim “stručnjacima” o razlozima crno/bijelog jaza u akademskim postignućima. Dio ustrajnosti tog jaza može se pripisati edukatorima koji su zamijenili ono što je funkcioniralo onim što je zvučalo dobro. Jedan značajni primjer uspjeha bila su postignuća crne srednje škole Dunbar u Washington D.C.-u od 1870. do 1955. Tijekom tog razdoblja, učenici Dunbara često su nadmašivali bijele učenike na testovima postignuća na području Washington D.C.-a. Sowell, koji je proučavao Dunbar, kao i ostale škole visokih crnih postignuća, kaže da je “Dunbar imao bezobzirne standarde kako za školski rad tako i za takve osobine ponašanja poput točnosti i ponašanja u društvu. Zahtjevi Dunbara što se tiče domaćih zadaća bili su veći od većine ostalih javnih škola. Neki roditelji učenika iz Dunbara tužili su se Odboru za obrazovanje D.C.-a zbog velikih količina domaće zadaće koje je škola zahtijevala.”
Srednja škola Dunbar nije bila jedina crna škola s velikim uspjehom koja bi izazivala zavist današnjih javnih škola. Škole poput Frederick Douglass (Baltimore), Booker T. Washington (Atlanta), PS 91 (Brooklyn), McDonogh 35 (New Orleans) i ostale, radile su na sličnim razinama izvrsnosti. Usput, ti odlični učenici nisu bili isključivo članovi crnačke elite; većina njih imala je roditelje koji su bili fizički radnici, kućni sluge, portiri ili ljudi koji su radili na održavanju.
Promatrajući povijesni uspjeh ovih i drugih crnih škola, čovjek se zapita o krilatici izjave glavnog suca Vrhovnog suda Earla Warrena da su škole “inherentno nejednake”. Ta vizija dovela je do toga da je rasna integracija postala sama sebi svrha. Sowell to ne govori, ali po mom mišljenju, integracija kao konačni cilj svega ono je što je učinilo raznolikost i inkluziju konačnom svrhom mnogih današnjih edukatora na svim razinama obrazovanja.
“Diskriminacija i nejednakosti” dr. Thomasa Sowella prepuna je bisera mudrosti od kojih svi možemo imati koristi i, kao takva, ovo neće biti moja posljednja rasprava o njegovom remek-djelu.
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima..
