“Papa Franjo upozorio je protiv porasta netolerancije i rasizma, dok su krajnje desni nacionalisti i euroskeptici ostvarili povijesne dobitke na europskim izborima… Znakovi zloće koje prepoznajemo oko nas pojačavaju naš strah od ‘drugog’, nepoznatog, marginaliziranog, stranca”, rekao je u poruci na Svjetski dan migranata i izbjeglica, izvješćuje France24.com.
“Papa se neće sastati s talijanskim Salvinijem zbog njegovog stajališta o migraciji” — Dvije talijanske publikacije su izvijestile da je zamjenik premijera Matteo Salvini “pokušao osigurati audijenciju kod pape i svaki puta bio odbijen… Salviniju je rečeno da se sastanak ne može održati ako Salvini nastavi svoje strogo stajalište u vezi migranata”, navodi CatholicCulture.org.
Ali možda moj izraz “slini za” nekim mojim amigosima djeluje neprikladno? Nepotrebno hiperboličan? Možda čak i kao svetogrđe?
Pošteno. Možda imate pravo. A sad molim vas proučite lice papa Franje u ovim (izvornim) fotografijama i filmskim isječcima iz njegovih posjeta Kubi — i potom sami odlučite.
Za svaki slučaj, evo još nekoliko. Molim vas, naročito obratite pozornost na rasu (ne suđene) žrtve streljačkog voda nasuprot rase (Castrovog) streljačkog voda i njegovog zapovjednika. I molim vas da imate na umu da je pritužba papa Franje na Mattea Salvinija njegov “rasizam”.
Također imajte na umu da papa Franjo osuđuje “zloću”. Da li se smrt tisuća i tisuća ne suđenih žrtava pred streljačkim vodom, od kojih su mnogi posljednje udisaje koristili kako bi uzviknuli svoju ljubav prema papinoj crkvi, kvalificira kao “zloća”?
“Prkosni uzvici (“Viva Cristo Rey!”—“Viva Cuba Libre!”-“Abajo Comunismo!”)” vezanih mučenika “potresali bi zidove zatvora La Cabana!”, napisao je svjedok pokolja, Armando Valladares, koji je pretrpio 22 godine ispunjene mučenjima u Castrovim zatvorima, da bi ga kasnije Ronald Reagan imenovao američkim veleposlanikom u UN-ovoj Komisiji za ljudska prava.
S obzirom na iskazani prkos čak i u posljednjim sekundama njihovih života, do sredine 1961. godine vezanje i stavljanje poveza na oči Castrovih i Che Guevarinih mladih žrtava nije više bilo dovoljno. Velikodušni kubanski domaćini papa Franje počeli su davati naredbe o začepljivanju usta mladih katolika. Potreseni streljački vodovi su to zahtijevali. Vidite, krici su jako uznemiravali one koji su povlačili okidače.
Tako su sad, dok su fini ljudi koji su papa Franju ugostili na Kubi izvlačili mlade katoličke heroje iz njihovih tamnica, stavljali im ruke iza leđa i vezivali ruke, u igru ušla još dvojica komunističkih stražara. Jedan je zgrabio žrtvu za kosu i povukao mu glavu unatrag, kako bi ga umirio. Drugi bi mu zalijepio usta trakom.
Raul Castro i Che Guevara (čija je vizura krasila pozadinu za misu papa Franje na Kubi) bili su najzloglasniji krvnici u prvim godinama Kubanske revolucije. Naredbe je, naravno, izdavao pokojni Fidel Castro, kojeg papa Franjo nije mogao dočekati da posjeti, smijući se u njegovom društvu nakon održane mise, obilno mu zahvaljujući za sve njegove napore u korist “mira u svijetu”. (Ozbiljno, NE izmišljam!)
“Ja nisam Krist ili filantropist”, napisao je Che Guevara u pismu svojoj majci. “Ja sam upravo suprotno od Krista–Zapravo, kad bi sam Krist stajao na mom putu, ja, poput Nietzschea, ne bi oklijevao da ga zgnječim kao crva.”
“Činjenice i brojke u nepobitne. Nitko neće više moći tvrditi neznanje ili nesigurnost o kriminalnoj prirodi komunizma”, pisalo je u New York Timesu (ni više, ni manje!) o Crnoj knjizi komunizma. Ovu “neoborivu” studiju o zločinima komunizma uredio je voditelj francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, Stephane Courtois (na baš ogorčeni kubanski prognanik) i preveo ju je na engleski Harvard University Press (ne baš podružnica antikomunističkog John Birch društva).
Ovo besprijekorno znanstveno istraživanje pokazalo je da su streljački vodovi Castra i Guevare ubili između 15.000 i 17.000 Kubanaca, što je ekvivalent gotovo pola milijuna pogubljenja gledajući američku populaciju. Malo više perspektive: UN (isti Ujedinjeni narodi koji, onako usput, s ponosom prikazuju kubansku zastavuu svom Vijeću za ljudska prava) je optužio bivšeg srbijanskog diktatora Slobodana Miloševića za genocid zbog naređenja 8.000 pogubljenja.
I daleko od bilo kakvog pokajanja koje Katolička crkva navodno zahtijeva za oprost grijeha, braća Castro su uvijek udvostručavala–pa čak i utrostručavala–svoje zadovoljstvo zbog tih tisuća ubojstava, povijesno osuđujući mlade žrtve kao “plaćenike CIA-e!” i “teroriste!”.
Ništa od toga nije spriječilo činjenicu da je Castrov režim u posljednje vrijeme primio najviše papinskih posjeta od bilo koje zemlje Latinske Amerike, izjednačivši se s brojem papinskih posjeta Brazilu, naciji od 200 milijuna stanovnika, od kojih su 130 milijuna deklarirani katolici. Za usporedbu, Kuba ima populaciju od 11 milijuna, od koje su samo djelić prakticirajući katolici. Netko doista mora ozbiljno objasniti ovaj papin fetiš stalnog posjećivanja staljinističke Kube i njegovo prisno druženje s njezinim staljinističkim vladarima.
