Često čujete opisivanje klimatskih promjena kao globalnog sukoba s egzistencijalnim posljedicama. Kao što je svojedobno Alexandria Ocasio-Cortez rekla: “Ovo je naš Drugi svjetski rat.” Bilo bi zanimljivo znati što preživjeli iz, recimo, Guadalcanala ili Bataanskog marša smrti misle o toj usporedbi. No, nema veze. Uzmimo tu hiperbolu ozbiljno. Ako je globalno zatopljenje rat, tko je naš neprijatelj? Protiv koga se borimo? Prvi na popisu bi trebali biti dvostruki agenti. To su ljudi koji se pretvaraju da su na strani pravednosti, ali zapravo obavljaju posao mračnih sila. Tijekom posljednjeg svjetskog rata, takvi ljudi su se nazivali kvislinzima, prema norveškom kolaboracionističkom vođi. S njima se oštro postupalo. Tko su naši današnji kvislinzi?
Kad bi sastavljali popis, počeli biste s bivšim gradonačelnikom New Yorka Mikeom Bloombergom, jednim od najbogatijih ljudi na svijetu i jednim od najglasnijih klimatskih aktivista. U nedavnom intervjuu na C-SPAN-u, Bloombergu je postavljeno pitanje živi li “životnim stilom u skladu s klimatskim promjenama”. Bloomberg je izbjegao pitanje, što je jednako odgovoru. To je čovjek koji putuje privatnim zrakoplovom i helikopterom između svojih najmanje 10 luksuznih nekretnina koje posjeduje diljem svijeta. Teško je zamisliti život obilnijih emisija ugljika. Bloomberg je osobno izazvao više globalnog zatopljenja od čitavih afričkih država. A opet, kad slušate njegov govor, mislili biste da su stvarni problem siromašni ljudi u Zapadnoj Virginiji i Kentuckyju. Bloomberg rutinski napada industriju ugljena kao pokretača klimatskih promjena. On bi želio zatvoriti sve rudnike u Americi, i tako dodatno osiromašiti one najnapaćenije zajednice u zemlji. Borba protiv globalnog zatopljenja ne potražuje ništa manje, tvrdi Bloomberg. Ono što ne spominje je njegov vlastiti životni stil, što je neshvatljivo.
Kad bi Bloomberg doista mislio da budućnost čovječanstva visi o koncu, ne bi li radio na smanjenju vlastitih emisija? Svaki od Bloombergovih privatnih letova emitira dvostruko više ugljika od prosječnog američkog kućanstva cijele godine. Ovdje zapravo ne zahtijevamo nekakvu ekstremnu žrtvu. Što kažete na let prvom klasom?
Bloomberg nije jedini. Leonardo DiCaprio, Hillary Clinton, Al Gore i mnogi drugi vrhovni klimatski aktivisti prikazuju isto ponašanje. Fortune 500 kompanije zaslužuju jednaku krivnju. One imaju cijele flote privatnih aviona koje prevoze ne samo izvršne direktore, već i sve top menadžere. Daily Caller New Foundation postavio je pitanje 31 top korporaciji, slavnim osobama i neprofitnim podupirateljima hitnih akcija u vezi klimatskih promjena da li bi se odrekli putovanja privatnim zrakoplovima. Cvrčci.
Kad bi Bloomberg i ostali milijarderi koji buncaju o globalnom zatopljenju doista bili zabrinuti da će klimatske promjene uništiti naš planet, čini se sasvim razumnim da bi bili spremni podnijeti barem neke manje neugodnosti u svojim visoko-letećim životnim stilovima, kako bi barem malo pokazali svoju ozbiljnost.
Klimatski aktivisti koje financiraju i podupiraju ti milijarderi, slavne osobe i korporacije neobično su tihi u vezi masivnih emisija ugljika svojih mecena. Ako im je doista stalo do tih pitanja, ne bi li oni barem nešto rekli? Ako budućnost Zemlje doista visi o niti, čini se razumnim očekivati da bi to učinili.
Politike koje zagovaraju ovi vodeći lučonoše klimatskih promjena čitaju se poput ljevičarske liste želja: više regulacija, viši porezi, veća vlada i manje proizvodnje fosilnih goriva. Sve te stvari dolaze kao trošak običnim ljudima. Teško je uvjeriti ljude da se žrtvuju, ali je nemoguće kad im se oni koji ih uvjeravaju ne žele pridružiti. Rezultat: ‘Bullshit’ detektori aktiviraju se u roku odmah.
Ako se za kojih 12, 20 ili 50 godina oceani doista uzdignu na razine koje bi izbrisale čitave otoke, ako se otope glečeri, ako će žestoke oluje redovito pustošiti planet i cijele zajednice budu okrenute naglavačke, a čovječanstvo kakvo znamo biti ugroženo, najveći zlikovci neće biti Donald Trump i Dick Cheney. Oni će biti upamćeni kao tvrdoglavi tikvani koji nisu mogli shvatiti ozbiljnost problema. Pravi zlikovci će biti oni koji su znali bolje, ali nisu bili spremni učiniti i najmanju žrtvu kako bi drugima pokazali primjer. Odmah iza njih bit će cijela gomila klimatskih aktivista koja je stajala u tišini dok su njihovi najveći podupiratelji svijetu slali poruku da su klimatske promjene dovoljno važne da se o njima neprestano govori, ali opet nedovoljno važne da bi one zahtijevale i najmanju žrtvu.
