Vizualizirajući 150 mrtvih Iranaca kao posljedicu raketnog napada koji je naredio, predsjednik Donald Trump ustuknuo je i otkazao napad, hrabra odluka i odlučujući trenutak njegovog predsjedništva.
Državni tajnik Mike Pompeo, John Bolton i potpredsjednik Mike Pence potpisali su napad na Iran kao pravi odgovor na Teheranovo rušenje američkog špijunskog zrakoplova Global Hawk iznad Omanskog zaljeva.
SAD tvrdi da je dron bio iznad međunarodnih voda. Teheran govori da je bio na iranskom teritoriju. No, iako gubitak drona vrijednog 100 milijuna dolara nije mala stvar, niti jedan američki pilot nije izgubljen, a uzvratni udarac koji bi odnio 150 iranskih života činio bi se nesrazmjernim odgovorom.
Dobro za Trumpa. Ipak, cijeli vikend su ga proganjali zbog navodnog kukavičluka i oponašanja predsjednika Baracka Obame. Američki kredibilitet je, kako je rečeno, primio težak udarac i mora se vratiti vojnom akcijom.
Otkazivanjem napada predsjednik je poslao jasnu poruku Iranu: Spremni smo na pregovore. Ipak, s obzirom na nepomirljivi karakter naših sukobljenih zahtjeva, teško je vidjeti SAD i Iran kako skreću s ove ceste, na čijem kraju se vojni sudar čini gotovo sigurnim.
Razmotrite sljedeće zahtjeve.
U ponedjeljak, predsjednik je tweetao: “Američki zahtjev za Iran je vrlo jednostavan — nema nuklearnog oružja i daljnjeg sponzoriranja terorizma!”
Ali Iran nema nuklearno oružje, nikada nije imao nuklearno oružje i nikad nije proizveo uranij za izradu bombe.
Prema našim vlastitim obavještajnim agencijama 2007. i 2011. godine, Teheran nije imao čak ni program nuklearnog naoružanja.
Pod nuklearnim sporazumom 2015. godine (JCPOA), jedini način na koji bi Iran mogao imati program nuklearnog naoružanja bio bi onaj tajni, izvan svojih poznatih nuklearnih postrojenja, koja su sva pod konstantnim UN-ovim nadzorom.
Gdje su dokazi o postojanju takvog nuklearnog programa?
I ako postoji, zašto Amerika ne kaže svijetu gdje su locirana tajna iranska nuklearna postrojenja i zahtijeva trenutnu inspekciju?
“Nema daljnjeg sponzoriranja terorizma”, kaže Trump.
Ali što to znači?
Kao glavna šijitska sila na Bliskom istoku podijeljena između sunita i šijita, Iran podupire Houthi pobunjenike u građanskom ratu u Jemenu, šijitski Hezbollah u Libanonu, Alawita Bashara Assada u Siriji i šijitske milicije u Iraku koje su pomogle zaustaviti prodor ISIS-a do Bagdada.
U svojih 12 zahtjeva, Pompeo je praktički inzistirao da Iran napusti te saveznike i kapitulira pred svojim sunitskim protivnicima i suparnicima.
To se neće dogoditi. Ipak, ako se ti zahtjevi ne mogu pregovarati, a podupirat će ih sankcije koje su dovoljno ozbiljne da uguše iransku ekonomiju do smrti, mi se nalazimo na putu za rat.
Iran, kao ni Sjeverna Koreja, neće pokleknuti pred američkim zahtjevima da napusti ono što vidi kao vitalne nacionalne interese.
Što se tiče optužbe SAD-a da Iran “destabilizira” Bliski istok, nije Iran bio taj koji je upao u Afganistan i Irak, svrgnuo Gadafijev režim u Libiji, naoružao pobunjenike da zbace Assada u Siriji ili pomogao i podržao Saudijsku intervenciju u građanskom ratu u Jemenu.
Iran, gurnut uza zid, sa ekonomijom koja se smanjuje dok se inflacija i nezaposlenost povećavaju, približava se granicama svoje tolerancije.
I dok Iran trpi bol, on kaže da će i druge nacije u Zaljevu podnijeti sličnu bol, kao i SAD. U nekom trenutku, sudari će prouzročiti gubitke, a mi ćemo se naći na eskalatoru do rata.
Ipak, koje naše vitalne interese danas ugrožava Iran?
Trump je, sa svojom naredbom otkazivanja raketnog napada na Iran, signalizirao da želi stanku u sukobu.
Ipak, treba naglasiti: Sam predsjednik je odobrio korake koji su nas doveli do ove opasnosti.
Trump se povukao i uništio Obamin nuklearni sporazum. Nametnuo je sankcije koje sada nanose nešto blizu neprihvatljive, ako ne i nepodnošljive boli Iranu. Islamsku revolucionarnu gardu proglasio je terorističkom organizacijom. Poslao je udarnu eskadru nosača Abrahama Lincolna i bombardere B-52 u zaljevsku regiju.
Ako se rat želi izbjeći, ili će Iran morati kapitulirati ili će SAD morati odstupiti od svoje maksimalističke pozicije.
A tko bi mogao pregovarati s Teheranom u Trumpovo ime za Sjedinjene Države?
Što dulje sankcije ostanu na snazi i što dublji trag ostave, veća je vjerojatnost da će Iran odgovoriti na naš ekonomski rat svojim vlastitim asimetričnim ratovanjem. Je li predsjednik odlučio preuzeti taj rizik?
Čini se kako smo se našli na prekretnici Trumpovog predsjedništva.
Želi li voditi kampanju za 2020. kao predsjednik koji nas je doveo u rat s Iranom ili kao anti-intervencionistički predsjednik koji je počeo dovoditi američke trupe kući iz te regije koja je proizvela toliko ratova?
Možda Kongres, grana vlasti koja je Ustavom određena da odluči o ratu, treba uputiti predsjednika Trumpa što se tiče uvjeta pod kojima je ovlašten voditi nas u rat s Iranom.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
