Usprkos tome što prikazuje uporabu droge, alkoholizam, promiskuitet, antikapitalizam, antiamerikanizam i antipolicijsku retoriku, nedavno objavljeni film Quentina Tarantina, Bilo jednom…u Hollywoodu, je bez sumnje najkonzervativniji film 2019. godine.
Zapravo su svi ti elementi zapleta uzrok što film jasno predstavlja napad na kontrakulturu 60-tih godina i vrijednosti koje su iz nje proizašle.
Ne želim odati vrhunski završetak. Ovdje nema spojlera! Film je toliko savršen da čak želim izbjeći otkrivanje nekih linija zapleta. Stoga mi je malo teško objasniti zašto je Bilo jednom konzervativan. Ali vjerujte mi kad kažem da biste ga odmah trebali otići vidjeti.
Film je proslava konzervativnih vrijednosti. On veliča vezu između napornog rada i uspjeha i sreće, dok osuđuje nihilističku antiameričku žuć koja je predstavljala liberalni hipi pokret nastao u Kaliforniji 1960-ih godina.
U filmu, hipi članovi “obitelji” Charlieja Mansona prikazani su bez simpatije, bez konteksta i bez prošlosti. Ne postoji pokušaj humanizacije i opravdanja onoga što su kasnije učinili. U stvarnosti, oni su jednostavno bili samodopadni, grozni ljudi koji nisu znali da su grozni ljudi i Tarantino ih takvima i prikazuje. To su ljudi koji su prosvjedovali protiv Vijetnamskog rata, tvrdeći da se radi o ubijanju i potom nastavili ubojstvom trudnice i nekoliko nedužnih ljudi. U filmu, Tarantino ne čini nikakve usluge tim likovima. Oni su, vrlo jednostavno, zlikovci.
Protagonisti filma primili su sasvim suprotan tretman. Likovi koje tumače Leonardo DiCaprio, Brad Pitt, Margot Robbie i ostali, prikazani su kao vrijedni ljudi s raznim talentima. Ukratko, talentirani ljudi koji naporno rade su dobro tretirani u ovom filmu. Narcisoidni, licemjerni hipiji koji uživaju drogu nisu. Oni su prikazani kao nesavršena ljudska bića — čak se nagađa da je jedan od nih počinio ubojstvo u prošlosti.
Međutim, taj lik iskrsne kao svojevrsni junak i možda, spašavanjem drugih, iskupljuje sam sebe zbog prošlih grijehova. DiCaprijov lik, Rick Dalton, je alkoholičar — ali baš kao i svaki dobar konzervativac, Tarantino ističe da biti pijanac — čak i u Hollywoodu — nosi posljedice. Dalton je prikazan kao osoba koja radi na svom otrežnjenju i koja se bori. Na početku Bilo jednom ta se borba prikazuje kao rezultat promjena u Hollywoodu i pada popularnosti vesterna. Međutim, kasnije se lik prikazuje kako zaboravlja riječi i priznaje da je neuspjeh posljedica njegovog alkoholizma. Čini se kako gosp. Tarantino govori publici da djela imaju posljedice.
U svojoj srži, Bilo jednom…u Hollywoodu je priča o moralnosti. Film s R-rejtingom vjerojatno nije za sve, ali ako ste konzervativni i sposobni probaviti jezik i nasilje, vrijedi ga pogledati.
Phelim McAleer je novinar i filmaš sa sjedištem Los Angelesu.
