Prošlog vikenda, bivši predsjednik Odjela za psihijatriju Sveučilišta Duke, dr. Allen Frances, tvrdio je da bi Donald Trump “mogao biti odgovoran za mnogo više milijuna smrti” od Adolfa Hitlera, Josifa Staljina i Mao Ce-tunga zajedno. Frances, autor prikladno nazvanog “Sumraka američkog razuma“, kasnije će u tweetu pojasniti da je govorio o “užasnoj šteti koju Trump nanosi svjetskoj klimi u ovom prekretničkom razdoblju globalnog zatopljenja koje bi moglo biti nepovratno/moglo ubiti stotine milijuna ljudi u narednim desetljećima.”
To je prilično hrabra izjava, imajući u vidu ogroman broj žrtava koji je polučila Velika trojka. No, to doista nije toliko šokantno čuti. Francesovo pseudopovijesno buncanje dobro se slaže sa pseudoznanstvenim brbljanjem koje se normalizira u političkom diskursu. Svake godine demokrati razrađuju scenarije Sudnjeg dana, tako da bismo mogli očekivati kako će srodna politička retorika postati prikladno poremećena.
Sve to je manifestacija 50-godišnjeg zastrašivanja klimatskim promjenama. Paul Ehrlich je čuveno obećao da će “stotine milijuna ljudi” “umrijeti od gladi”, dok smo u stvarnom svijetu svjedočili naglom opadanju gladi, dok je svijet postajao sve čišći. A opet, neo-maltuzijanci se nastavljaju vraćati sa svježim ponavljanjima iste histerije, ignorirajući sposobnost prilagodbe čovječanstva.
U Londonu, na konferenciji “zabrinutih klimatskih znanstvenika i političara” 2005. godine, koja je pomogla pokretanju suvremene klimatske retorike, polaznici su upozorili da je svijet imao tek 10 godina prije nego Zemlja dosegne “točku bez povratka u globalnom zatopljenju”. Ljudi će se, tvrdili su, uskoro suočiti s “masovnim poljoprivrednim neuspjesima”, “velikim sušama”, “povećanim bolestima”, “smrću šuma” i “isključenjem sjevernoatlantske Golfske struje”, među mnogim drugim katastrofama.
Od tog vremena, Zemlja je postala zelenija. Ove godine, po prvi put otkad smo počeli bilježiti podatke 2000. godine, nije bilo “ekstremnih” ili “izuzetnih” suša diljem Sjedinjenih Država — iako smo se tijekom proteklog desetljeća u mnogim prilikama približili nuli. Svaki put kad se pojavi suša bilo gdje u svijetu, za to će biti okrivljene klimatske promjene. Ali svjetski poljoprivredni prinosi i dalje osiguravaju da je manje ljudi gladno nego ikad prije. Nisam znanstvenik, ali pretpostavljam da je sjevernoatlantska Golfska struja još uvijek s nama.
Nije važno. Četiri godine nakon dosezanja posljednje točke bez povratka, ugledni prirodoslovac Richard Attenborough upozorio je svijet na summitu Ujedinjenih naroda da je “kolaps naše civilizacije i izumiranje većine prirodnog svijeta na horizontu”.
Klimatske promjene su uvijek događaj na razini izumiranja. Kad je Demokratski nacionalni odbor ovaj tjedan odbacio kontraproduktivne rasprave o jedinstvenim političkim pitanjima (od kojih su klimatske promjene bile najistaknutije), jedan se član požalio: “Kad bi se asteroid kretao prema Zemlji, rasprava ne bi dolazila u pitanje, ali s ovom egzistencijalnom krizom s kojom se suočava svijet, svi mi sjedimo skršenih ruku.” To ja način na koji govori mnogo demokrata. I oni nikad nisu izazvani.
A ako doista vjerujete da su mala odstupanja u klimi jednaka asteroidu koji juri prema Zemlji — i ako vjerujemo njihovoj retorici, poput svakog demokratskog kandidata za predsjednika — zašto ne biste podržavali autoritarne političke prijedloge Green New Deal-a?
I zašto ne biste optužili one koji se protive još većim subvencijama za solarne panele i povećanju poreza da su masovni ubojice? Zašto ne biste slavili smrt filantropa poput Davida Kocha? Ti ljudi nas doslovno “sve usmjeravaju prema enviromentalističkom sudnjem danu”.
O klimatskim promjenama možete reći gotovo što god želite i nitko neće osporiti vaš fanatizam.
Nedavno sam primijetio da CNN, na kojem je Frances optužio predsjednika da je najgori masovni ubojica u povijesti bez ikakve povratne reakcije, “klimatske promjene” naziva “klimatskom krizom” u svojim vijestima — što predstavlja uređivanje, a ne izvješćivanje.
Kad bi novinari radili svoj posao, oni bi osporili neke pretpostavke i pretjerivanja koja su se sad pretvorila u “krizu” u njihovih redakcijama. Ne nužno znanost, već proročanske sklonosti znanstvenika ili hiperboličke izjave političara. Ali kako bilo koji novinar može biti sumnjičav prema nekome kad su novinske organizacije već unaprijed zaključile kako je ono što pokrivaju “kriza”? To bi predstavljalo apostaziju. Chuck Todd neće dati ni malo prostora u eteru “poricateljima”, ali će širom otvoriti vrata svoje emisije svakom Piliću Miliću koji može biti izabran.
Ne tako davno, kandidati i medijske kuće poput CNN-a ponašali su se kao da su poplave na Srednjem zapadu besprimjerna ekološka katastrofa. U stvarnosti, smrtnost zbog ekstremnih vremenskih prilika opala je negdje oko 99,9 posto od 1920. godine. Tornada, poplave, uragani i ekstremne temperature još uvijek mogu biti ubojite, ali zahvaljujući sve pristupačnijim sustavima grijanja i klimatizacije koje pokreću fosilna goriva, sigurnijim zgradama i boljim sustavima upozorenja — između ostalih tehnoloških postignuća — velika većina Amerikanaca nikada se neće bojati vremena na bilo koji mogući način.
Recimo to ovako: Od 1980. godine, smrti koje su uzrokovale sve prirodne katastrofe te vrućina i hladnoća iznose dobro ispod 0,5 posto od ukupnog broja.
No, koliko se sjećam, mainstream novinar nikad nije upitao environmentalističkog aktivista zašto je, ako svijet korača prema armagedonu, ljudima danas bolje nego što je to bilo prije 50 godina ili 20 godina ili 10 godina? Klimatske promjene su navodno u punom jeku, ali sve manje ljudi gladuje, manje ljudi je raseljeno i moramo voditi manje ratova za resurse. Ekstremno siromaštvo se u posljednjih 30 godina naglo smanjilo. Ne postoje naznake da će se ta putanja uskoro promijeniti.
Što je još gore, umjesto da prenose ovu dobru vijest, mediji nastavljaju prebirati probleme bez ikakvog konteksta. Ono su uvjerili velike dijelove mladih Amerikanaca da sve postaje gore, dok je zapravo istina upravo suprotna.
Gotovo svaki dan pročitam nekakvu jezivu priču o klimatskim promjenama. “Klimatske promjene potiču povećanje smrtonosnih bakterija koje izjedaju meso i šire ih na nova područja“, veli BuzzFeed. Prema Centru za kontrolu bolesti, broj prijavljenih slučajeva “Vibrio” bolesti se gotovo utrostručio od 1997. godine, od 386 do 1.256 u 2016. Istog dana kad sam čitao o smrtonosnim bakterijama koje izjedaju meso, pročitao sam, u daleko manje dramatičnim terminima, o novoj piluli za koju istraživači vjeruju da bi mogla spriječiti trećinu svih srčanih i moždanih udara, što bi potencijalno moglo spasiti milijune života.
Ili uzmite Washington Post, koji je nedavno ponudio prekrasno upakiran članak koji je napisao dugogodišnji environmentalistički aktivist, danas “novinar”. Skrpao je zajedno priče o patnji zbog klimatskih promjena. Ono što nije uspio istaknuti jest da se velika većina Amerikanaca oslanja na jeftinu energiju i nikada neće morati mijenjati naš način života zbog klime — osim što će možda koristiti klimatizaciju nekoliko dodatnih dana.
Morat ćemo naučiti živjeti sa smrtonosnim bakterijama koje izjedaju meso, jer će milijarde ljudi koji su svojedobno živjeli (i žive) u zaraženim područjima zemalja u razvoju željeti pilule za srce i automobile i klima uređaje. Niti jedna razumna nacija neće temeljiti svoje gospodarstvo na skupim i neproduktivnim izvorima energije.
Neki ljudi će tvrditi da činjenica što se prijašnja zastrašivanja nisu ostvarila ne znači da ovo nije stvarno. Neki ljudi će tvrditi da ljudska prilagodba ne znači da se klimatske promjene ne događaju. Naravno da ne. Ali prilagodba je poanta.
Priča o čovječanstvu je ona aklimatizacije. Mi koristimo tehnološki napredak i učinkovitost kako bi se nosili s promjenama. Mi ćemo se prilagoditi organskim i antropogenim promjenama, kao što smo to oduvijek činili, jer je to mnogo jeftinije od rasklapanja modernosti. To je stvarnost, bez obzira na to koliko histerični aktivisti na TV-u bili.
