Ono što naši bolji — isti oni genijalci koji su nam donijeli Irak, dozvolili NATO članicama da nas povlače za nos ne poštujući dogovorene aranžmane i koju su puštali da nas Meksiko i Kina iskorištavaju — doista mrze jest činjenica da je američki narod 2016. godine ustao i zahtijevao da naša vanjska politika prestane donositi katastrofalne rezultate. Amerikancima je dosta što im se uvijek ispostavlja račun za neki jadni prioritet vladajuće kaste, bilo to plaćanje za privilegiju obrane Europe u ime nezahvalnih kontinentalaca ili financiranje neobične klimatske religije ili dozvoljavanja bogaćenja Kine nauštrb naših opustošenih industrija. Uglavnom, dosta nam je slanja naših veličanstvenih ratnika u smrt u loše zamišljenim, loše planiranim, nekompetentno vođenim ratovima u kojima naši momci (i djevojke) u konačnici prolijevaju svoju krv posredujući u bitkama koje traju nekoliko stoljeća.
Obalne elite uživaju u blještavilu svoje moralne superiornosti zbog razmještavanja mladih ljudi u maskirnim uniformama s farmi Nebraske i teksaških gradova, a nama ostavljaju održavanje sahrana.
Ne može.
Dosta nam je biti u ulozi naivčina. Dosta sam je biti na začelju linije koja se sastoji od čitavog svijeta kad je u pitanju koga štiti naša kasta. I dosta nam je obogaćivanja elita — jeste li primijetili da je sav bijes tamo među hoi polloi usmjeren ne na samu objelodanjenu korupciju, već na Donalda Trumpa zbog prozivanja očigledne korupcije obitelji Biden?
Amerika Prva zdravorazumni je odgovor na desetljeća Amerike Posljednje. To je odbacivanje onih koje su Amerikanci izabrali da štite i promiču američke interese, a koji sebe smatraju “globalnim građanima”.
Elita se ruga konceptu Trumpove doktrine, zamišljajući da nitko osim njih nije u stanju konstruirati koherentnu geopolitičku paradigmu. Naravno, njihova geopolitička platforma neo-Wilsonovog stila bila je katastrofa, ali ako postoji jedna stvar u kojoj je naša niškorisna elita dobra — a zasigurno nije dobra u svojim temeljnim odgovornostima očuvanja američke moći, prosperiteta i slobode — jest izvlačenje iz odgovornosti za svoje bezbrojne neuspjehe.
A opet, Trumpova doktrina — ideja da bi američka moć trebala biti usmjerena služenju interesa američkog naroda — koherentna je vanjskopolitička vizija kakvu desetljećima nismo vidjeli u Sjedinjenim Državama. Posljednjih 35 godina, otkako je Reaganova doktrina korištenja američke moći poslužila za slom Sovjetskog Saveza, nismo imali koherentni okvir unutar kojeg bismo mogli razviti razumne nacionalne strategije.
Hladnoratovska era je završila i mi smo na neki način implementirati mješavinu strategija, ali bez ikakvog jasnog cilja poput Reaganove i Trumpove doktrine. Jedna od strategija bila je pokušati preusmjeriti nacije prema globalnom mega-korporativnom kapitalizmu, ali svrha toga je bila što? Na koji način je koristilo Americi kad smo subvencionirali međunarodni razvoj lošim trgovinskim sporazumima koji su uništili proizvodnu bazu i traumatizirali našu radničku klasu? Naravno, to je koristilo džepovima američke franšize globalističke elite, ali ako želite posvjedočiti istinskoj cijeni svega toga, prošetajte očajničkim ruševinama drogama opustošenog Srednjeg Zapada koje se tek sada, pod Trumpom, vraćaju u život.
A onda je tu bila i strategija poticanja “slobode” (Bushova doktrina je bila manje doktrina, a više podređena strategija), kao da stanovnici tih zabiti čeznu za jeffersonijanskom demokracijom, a ne šansom da njihovo vlastito pleme preuzme vlast i zadobi priliku za prvorazredno pljačkanje.
Ispalo je da smo nakon razmještanja snaga ubili ljude koje je trebalo ubiti, da bi se nakon toga zadržali i pokušali pretvoriti populaciju psihopata Trećeg svijeta u obožavatelje Normana Rockwella. Ponekad je ispalo dobro — Kosovo je ispalo u redu, iako smo tamo bili 20 godina. Ponekad je ispalo katastrofalno — Irak je slobodan jednako kao što je Brian Stelter mišićav. A ponekad se jednostavno odužilo u nedogled — koliko smo ono desetljeća u Afganistanu?
U rukama naše gubitničke elite, pojam “demokracija” znači za američku vanjsku politiku isto što i pojam “fetch” Zločestim djevojkama.
Gledao sam kako državni tajnik Mike Pompeo artikulira Trumpovu doktrinu na ovogodišnjoj svečanoj večeri instituta Claremont dubinom i jasnoćom koju naša beskorisna vanjskopolitička elita može samo sanjati. Bio je izvanredan i vrijedan gledanja. U rukama tajnika Pompea i ostalih vjernika (za razliku od krtica duboke države vanjskopolitičke birokracije), Trumpova doktrina znači stalno preuređivanje naših vanjskih odnosa prema jedinom odgovarajućem prioritetu — američkim interesima.
To možete vidjeti na djelu kad Donald Trump koristi američku ekonomsku moć kako bi nametnuo tarife (Uh, donesite mi mirisne soli) Kini kako bi je napokon natjerao u ravnopravni odnos sa Sjedinjenim Državama. To užasava one koji su prilično spremni pomiriti se s trgovinskim zlostavljanjem NRK jer je to u skladu s njihovih džepovima ili iz razloga što je zauzeti se za američke radnike jednostavno preteško ili zato što bi zombi Milton Friedman bio žalostan.
To možete vidjeti kad veleposlanik u Njemačkoj Ric Green uzrokuje euromekušcima vrtoglavicu zahtijevajući od njih fer udio pri podmirivanju računa za NATO. Moja omiljena govorna točka elita je kako zahtijevanje podmirivanja njihovih dugova za obranu protiv Rusije na nekih način pomaže Putinu zbog [razloga].
No, u većini slučajeva to možete vidjeti kad predsjednik izbjegava nove ratove, bez obzira koliko pametnjakovići zahtijevaju da stvori svoju vlastitu kaljužu. Iran na sve načine pokušava isprovocirati borbu bockajući naše saveznike. Trump ne želi zagristi. On je svjestan zamke. A u Siriji, on drži obećanje da ćemo otići. Uvijek postoji dobar razlog za sudjelovanje u tim sukobima (ISIS je loš) i uvijek postoji dobar razlog za ostanak (mnogi Kurdi su dobri ljudi). Ali postoje bolji razlozi za pakiranje i odlazak. Faza “beskrajnog rata” je svojedobno bila iritantna, osim što je u jednom trenutku postalo jasno da je to upravo ono što zagovaraju mnogi vanjskopolitički “stručnjaci”. Ako je vaš izlazni kriterij za nekakvu prekooceansku avanturu “možemo otići kad stvari postanu stabilne” na mjestu koja nije bilo stabilno posljednjih 5.000 godina, vi zagovarate “beskrajni rat”.
Izlazak iz ratova zahtijeva izlazak iz ratova. A to će ponekad izgledati ružno. No, osim ako možete objasniti obitelji mrtvog vojnika zašto je vrijedno ostati, nije vrijedno ostati. Američki ljudi, barem oni koji nisu u DC-u i medijima, shvaćaju da svaki problem širom svijeta nije naš problem. Ako ste jedan od onih Građana Svijeta, onda ste slobodni prijaviti se u Armiju Svijeta. Ali nemojte računati na nas u vašem prokletom altruizmu.
Osobito je odvratno vidjeti ljude za koje znate da će vrištati iz sveg glasa ako Trump upotrijebi silu (kao protiv NATO saveznika Turske) kako vrište jer to ne želi. Predsjednik Trump bi im to trebao baciti natrag u njihova nadurena lica i reći im da ako članovi Senata i Doma toliko žude za ratom, trebaju iskoristiti Ustavnu klauzulu iz članka I, odjeljka 8, klauzule 11 i proglasiti ga. Neka se potpišu na isprekidanu crtu ako su toliko voljni za tučom u Kogabrigastanu.
Ali oni to ne žele učiniti. Naši zastupnici predobro znaju da ljudi koji će glasati sljedećeg studenog ne razmišljaju poput ulizica iz McLeana i Foggy Bottoma (elitna središta u okolici Washingtona – op. a.) s kojima se ti izabrani dužnosnici druže na koktel zabavama u Georgetownu.
Trumpova doktrina je jednostavno samo fancy ime za zdravorazumno stajalište da bi američki lideri trebali koristiti američku moć kako bi promicali interese Amerikanaca. A upravo to je razlog zašto je elita mrzi.
