Mnogi Amerikanci apsolutno su zapanjeni iznenadnim usponom transrodnog pokreta. Neposredno nakon što je Vrhovni sud legalizirao istospolni brak u slučaju Obergefell protiv Hodgesa (2015.), olimpijac Bruce Jenner nazvao se “Caitlyn”, a aktivisti su naširoko propovijedali novo razumijevanje roda koje odbacuje vjekovnu mudrost i osnovnu biologiju. Do 2016. godine, Barack Obama je nametnuo ovu ideologiju velikom dijelu američkog društva kad je njegovo Ministarstvo pravosuđa zaprijetilo Sjevernoj Karolini zbog podrške zaštiti privatnosti žena u javnim zahodima.
Prošli tjedan, Jennifer Bilek bacila je prijeko potrebno svjetlo na ovu situaciju u energičnom članku objavljenom u First Things. Kako se ispostavilo, transrodni pokret nije se pojavio niotkuda. Zapravo, ovu strahovitu silu financira nasljednik golemog bogatstva stečenog u medicinskim napravama i pomažu je veterani Fondacije Otvoreno društvo ozloglašenog liberalnog milijardera Georgea Sorosa. Bogati LGBT aktivisti udružili su se kako bi državu preokrenuli u plavo i surađivali s Ujedinjenim narodima kako bi transrodnost nametnuli zemljama širom svijeta.
Bilek je napomenula da su ljudi koji se identificiraju kao LGBT dugo bili autsajderi u većinski heteroseksualnoj kulturi. Ipak, LGBT pokret danas “nimalo ne izgleda poput skupine progonjenih izgnanika… Njegovi zagovornici nalaze se na čelnim pozicijama u medijima, akademiji, struci i, najvažnije, u Velikom biznisu i Velikoj filantropiji”.
Ona je skrenula pozornost na Jona Strykera, unuka Homera Strykera, ortopedskog kirurga koji je osnovao Stryker korporaciju. Ta korporacija prodala je 2018. godine kirurške potrepštine i software u vrijednosti od 13,6 milijardi dolara. Jon, nasljednik tog bogatstva, je homoseksualac. On je osnovao Fondaciju Arcus kako bi služila LGBT zajednici. Samo između 2007. i 2010. godine, Arcus je dao 58,4 milijuna dolara pro-LGBT programima i ciljevima. Sam Stryker je dao Arcusu više od 30 milijuna dolara u tom trogodišnjem razdoblju, kroz svoje dionice u medicinskoj korporaciji Stryker.
Jonova sestra Ronda Stryker udana je za Williama Johnstona, predsjednika tvrtke za upravljanje bogatstvom Greenleaf Trust, u kojoj je Jon Stryker bio član osnivačkog odbora. Ronda je također zamjenica predsjedatelja Spelman koledža, koji je primio potporu u iznosu od 2 milijuna dolara od Arcusa za program queer studija. Johnston i njegova supruga ukupno su Spelmanu dali 30 milijuna dolara, što je najveći poklon od živih donatora u njegovoj 137-godišnjoj povijesti. Ronda je također povjerenica Kalamazoo koledža, koji je 2012. godine od Arcusa primio 23 milijuna dolara potpore za programe socijalne pravde i članica je Odbora savjetnika Medicinske škole na Harvardu.
Pat Stryker, još jedna Jonova sestra, blisko je surađivala s homoseksualnim megadonatorom Timom Gillom. Godine 1999., Gill je prodao svoj udjel u softverskoj kompaniji Quark i započeo voditi LGBT skupini Fondacija Gill u državi Colorado. Zajedno s Pat Stryker i još dvojicom bogatih filantropa, njih četvero razradilo je strategiju kako bi Colorado pretvorili iz crvene (republikanske) u plavu (demokratsku) državu. Ostvarili su zadivljujući uspjeh. U male LGBT skupine uložili su pola milijarde dolara.
Najozloglašenija izjava Tima Gilla — da će “kazniti opake“, koja se odnosila na socijalne konzervativce poput Jacka Phillipsa, koji odbijaju posuditi svoje umjetničke talente za proslavu istospolnih vjenčanja — datira s dodjele nagrada GLSEN Respect iz 2015. godine. On je predstavio Jona Strykera, rekavši da su on i Jon “planirali, spletkarili, pješačili i skijali zajedno” dok su “kažnjavali zle i nagrađivali dobre”.
U svom ekspozeu, Bilek je skrenula pozornost na Strykerove pokušaje poticanja transrodne ideologije — koji datiraju puno prije 2015. godine. Nasljednik Big Pharme (nadimak za farmaceutsku industriju) donirao je milijune dolara malim i velikim pro-transrodnim skupinama. Poslao je stotine tisuća dolara ILGA-u, LGBT organizaciji za jednakost u Europi i Središnjoj Aziji te Transgender Europe, organizaciji u Europi i Aziji koja je financirala manje organizacije u specifičnim zemljama.
Arcus je 2008. godine osnovao Arcus Operating Foundation kako bi organizirao konferencije, programe rukovođenja i istraživanje. Na jednom sastanku te godine u talijanskom Bellagiu, dvadeset devet međunarodnih vođa obvezalo se na globalnu filantropiju u svrhu podržavanja LGBT pitanja. Michael O’Flaherty, jedan od izvjestitelja Yogyakarta načela o Primjeni međunarodnog zakona o ljudskim pravima u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta 2006. godine, prisustvovao je tom događaju zajedno sa Strykerom. Yogyakarta načela zasadila su sjeme “kako bi donijeli i pripojili ideologiju rodnog identiteta u naše pravne strukture“, objasnila je Bilek.
O’Flaherty je bio u Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda od 2004. godine. Zemlje članice Ujedinjenih naroda osnovale su LGBTI Core skupinu kako bi zagovarale LGBT pitanja u Ujedinjenim narodima. Članovi te skupine uključuju organizacije koje financira Arcus poput Outright Action International i UN-ove komisije za ljudska prava. Članice Core skupine uključuju Albaniju, Australiju, Brazil, Čile, Kolumbiju, Kostariku, Hrvatsku, El Salvador, Francusku, Njemačku, Izrael, Italiju, Japan, Crnu Goru, Meksiko, Novi Zeland, Norvešku, Španjolsku, Veliku Britaniju, Sjedinjene Države, Urugvaj i Europsku uniju, kao i Ured Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava.
Arcus je na sastanku u Bellagiu također osnovao MAP, LGBT Projekt unaprjeđenja pokreta (Movement Advancement Project), kako bi pratio zagovaranje i financiranje promicanja transrodne ideologije u kulturi.
Transrodne inicijative utječu na politički aktivizam, pravo, religijske slobode, obrazovanje, građanska prava i mnoge druge utjecajne sfere. Bilek navodi organizacije koje podržava Arcus i koje zagovaraju transrodni aktivizam: Victory Institute, Center for American Progress, ACLU, Transgender Law Center, Trans Justice Funding Project, OutRight Action International, Human Rights Watch, GATE, Parliamentarians for Global Action (PGA), Council for Global Equality, U.N., Amnesty International i GLSEN.
“Vijeće za informiranje i obrazovanje o seksualnosti SAD-a (SIECUS) u suradnji s Advocates for Youth, Answer, GLSEN, Fondacijom Human Rights Campaign (HRC) i Savezom Planiranog roditeljstva Amerike (PPFA), pokrenulo je kampanju koristeći okvir zasnovan na pravima kako bi proširio pristupe za preoblikovanje kulturne narative seksualnosti i reproduktivnog zdravlja”, dodala je Bilek. “Šezdeset i jedna dodatna organizacija potpisala je pismo kojim podržava preispitivanje sadašnjih nastavnih planova i programa.”
Fondacija Arcus je 2013. godine kao direktora svog međunarodnog programa za ljudska prava imenovala “Adriana Cormana, veterana Fondacije Otvoreno društvo Georgea Sorosa (pokretača transrodne ideologije koja je započela inicijativu normaliziranja transrodne djece)”. Dvije godine kasnije, “Arcus je blisko surađivao i financirao programe za transrodnost Fondacije NoVo. NoVo je osnovao Peter Buffett, sin milijardera Warrena Buffetta.”
Ovi programi potiču transrodnu ideologiju podržavajući vjerske organizacije, kulturne udruge, obuku policije i obrazovne programe na svim razinama — osnovnih škola, srednjih škola, sveučilišta i medicinskih ustanova. Arcusova sredstva vode Američku psihološku asocijaciju (vodeću psihološku organizaciju u SAD-u) kako bi razvila smjernice koje uključuju transrodni identitet i potkopale bilo kakvu terapiju koja bi mogla riješiti neželjenu rodnu disforiju.
Kao što Bilek piše: “Psiholozi se ‘ohrabruju’ tim sredstvima kako bi modificirali svoje razumijevanje spola, proširili raspon biološke stvarnosti kako bi uključili apstraktne, medicinske identitete.”
Ova mreža moćnih donatora pomaže objasniti kako je transrodni pokret naizgled preko noći zauzeo najviša mjesta u američkoj kulturi. Na primjer, dok endokrinolozi (liječnici koji se specijaliziraju za hormonske žlijezde) poput dr. Michaela Laidlawa upozoravaju da transrodni “tretmani” poput takozvanih blokatora puberteta i hormona suprotnog spola zapravo unose bolesti u tijela zdrave djece, medicinski establišment požurio je prihvatiti ove “tretmane” kao “najbolje prakse”.
Tragično, medicinski establišment nedvojbeno ima koristi od transrodnog pokreta, pošto transrodna ideologija stvara potražnju za skupim hormonskim “tretmanima” i operacijama. Ovo može stvoriti izopačeni krug koji će ugraditi opasne standarde u transrodnu medicinu. Iako su donatori poput Strykera možda započeli ovaj proces s najboljim namjerama, on je nedvojbeno postao nešto nalik industrijskom kompleksu, koju tjera ljude kroz eksperimentalne “tretmane”, dok je ono što im je zapravo potrebno terapija koja će im pomoći prihvatiti biološki spol.
Iako je dobro da Amerikanci posljednjih godina imaju više razumijevanja za LGBT ljude, ova žurba za prihvaćanjem transrodnosti bila je zastrašujuća — i ne samo za konzervativce. Mnoge liberalne radikalne feministice su se također izjasnile protiv toga, čak i kad su se suočile s prijetnjama.
Jennifer Bilek zaslužuje veliku zahvalnost za skretanje pažnje na mišiće LGBT filantropije, a konzervativci bi se trebali pridružiti feministicama kako bi formirali svoje dobrotvorne ustanove i suprotstavili se ovoj opasnoj sili.
