Demokratski predsjednički kandidat Bernie Sanders govori da želi pretvoriti Ameriku u Skandinaviju. Na nedavnoj raspravi, Sanders je tvrdio, poput svakog brucoša nakon čitanja stranice Lenjinove “Države i revolucije”, da ono što se dogodilo u Sovjetskom Savezu nije bio “pravi socijalizam”, već “autoritarni komunizam”.
“Kad govorim o demokratskom socijalizmu, govorim o Finskoj, govorim o Danskoj, govorim o Švedskoj”, rekao je Sanders. “A komunizam je, bilo na Kubi, bilo u Sovjetskom Savezu ili bilo kojoj drugoj zemlji, bio obilježen bacanjem milijuna ljudi u gulage.”
Ovo je trop, logička pogreška “Nijedan pravi Škot“, koju koristi svaki socijalist kad se njegovi primjeri neizbježno sruše i izgore. Sjetite se da su i Sanders i britanski lider Laburističke stranke Jeremy Corbyn svojedobno Venezuelu pod Hugo Chavezom smatrali socijalističkim rajem i primjerom društveno-ekonomskog uspjeha, što je tvrdnja od koje se ovih dana pokušavaju distancirati.
Ideja da socijalizam nikad ne postaje autoritaran ili da može biti bez eventualnog autoritarizma, je smiješna. Što bi točno socijalist na vlasti učinio kad bi se ljudi i većina država protivili njegovim uvrnutim, neprirodnim utopijskim shemama? On ili ona bi ih pokušali progurati putem izvršnih naredbi. To je samo po sebi autoritarizam, iako u smajli-bedž obliku.
Razlog zbog kojeg je malo vjerojatno da će komunizam ikad postojati u Sjedinjenim Državama ne nalazi se u benevolentnosti njezinih ljevičarskih vođa, koji su gladni vlasti jednako kao i njihova braća širom svijeta, već zato što američki Ustav osigurava pravo na oružje, što njegovo nametanje putem državnih totalitarnih akcija čini nemogućim. To je razlog zašto socijalisti pokušavaju donijeti svoje politike kombinacijom pravosudnih dekreta (imigracija, pobačaj) pa sve do izravne histerije (zelena ekonomija, oružje).
No, to nije čitava priča. Kao osobu koja živi u Europi, uvijek me zbunjuje činjenica što američki liberali i socijalisti smatraju Skandinaviju onim najboljim scenarijem. Socijalisti tvrde da je to mjesto gdje je socijalizam usavršen, iako se sami Skandinavci odbijaju nazivati socijalistima. Sjetite se čuvene dosjetke danskog premijera u odgovoru Sandersu: “Danska je daleko od socijalističke planirane ekonomije. Danska je tržišna ekonomija.”
Liberali pokušavaju koristiti Skandinaviju kao primjer tržišne ekonomije koja je također i ekspanzivna socijalna država, vrsta kakvu žele replicirati u Sjedinjenim Državama. No, koliko su zapravo dobri njihovi stvarni zapisi. Mogu li Sjedinjene Države pod američkom vladom lijevog centra imati dansku zdravstvenu zaštitu bez danskog imigracijskog restrikcionizma?
Sa Sandersom kao predsjednikom, ne bi bilo imigracijskog ograničenja čak ni tijekom pandemije. Bernie želi skandinavsku zdravstvenu zaštitu i kao primjer je dao Finsku. Ipak, finska se vlada srušila jer nije mogla snositi troškove povećanja zdravstvene zaštite. A Finska je zemlja od samo nekoliko milijuna. Razmotrite fiskalni učinak na zemlju, poput Sjedinjenih Država, s više nego 300 milijuna.
Švedska se smatra krunskim draguljem skandinavskih društava. Švedska vlada ne dopušta vođenje statistike o kriminalu prema etničkoj pripadnosti (osobito o migrantima s Bliskog istoka), kako desničari ne bi mogli isticati rezultate. Ovo je način na koji benevolentnost u motivima može lako rezultirati mekim totalitarizmom i vladinom cenzurom.
Koji je rezultat toga? Švedska trpi neke od najviših kriminalnih stopa, ratove među bandama i epidemiju bombardiranja, koja uglavnom počinjavaju bliskoistočne bande. Svi to znaju, ali su u nemogućnosti to izjaviti ili učiniti nešto zbog političke korektnosti. Švedska se policija optužuje da redovito prikriva seksualne napade većinom afganistanskih izbjeglica, dok naši liberalni akademici pišu članke u kojima veličaju švedsku feminističku vanjsku politiku i njihovu želju da to implementiraju u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji.
Reklame u Skandinaviji su toliko pune samo-mržnje da tvrde kako ništa uistinu nije skandinavsko, prije nego su jednu takvu povukli s YouTube-a zbog reakcije javnosti. Skandinavski političari mrze muževnost i prilično su otvoreni u vezi toga. Švedski znanstvenici rodnih studija žele bojkotirati američke akademske konferencije zbog izbora Donalda Trumpa, čak i kad američki porezni obveznici plaćaju za sigurnost Europe. Većina skandinavskih društvenih znanosti su sprdnja.
Jedna od najglupljih ideja je pretpostaviti da su totalitarizmu potrebne čizme. Nisu. Zapravo, neki od najgorih totalitaraca su oni benevolentni i majčinski koji samo žele “osigurati da ste dobro”, a ne slobodni. Mogli bismo tvrditi da je dio razloga zbog kojeg post-modernisti i Euro-komunisti mrze Sovjetski Savez taj što su Sovjeti, iako su imali slične egalitarne ciljeve i gajili virulentni anti-tradicionalizam, bili previše autoritarni i hetero-patrijarhalni, a samim time i previše muževni.
Ali samo zbog toga što mrze Sovjetski Savez ne čini ih liberalnih herojima. Skandinavsko društvo je sve samo ne doista liberalno i individualističko. Niti jedno društvo na može biti takvo kad su porezi visoki do neba, kad je čitava zemlja usmjerena na ravnopravnost, bez obzira na talent i zasluge, a društveni ciljevi važniji od neugodnih kriminalnih statistika koje upropaštavaju utopiju.
Skandinavija se može pohvaliti dekadentnim i feminiziranih društvima u kojima se muške osobine poput ambicije obeshrabruju u korist komunitarizma. Skandinavski koncept JanteLoven aktivno obeshrabruje individualizam, privatna prava, društveno razmetanje i ambiciju.
Stvari poput ovih razlog su zašto u Skandinaviji nikad neće postojati Tony Stark ili Gordon Dekko. Niti će ikada postojati tehnološki napredak, ekonomska i vojna moć bez premca u ljudskoj povijesti. Kakav god egalitarni i represivni društveni sustav bio, on nije angloamerička sloboda.
Sjećam se kad sam razgovarao sa skandinavskom djevojkom neposredno nakon Brexita. Ona jednostavno nije mogla razumjeti zašto bi pobogu Ujedinjeno Kraljevstvo željelo podići most. Nakon nešto uzaludnog trošenja vremena, pomislio sam da to možda ima veze s kulturom.
Vidite, engleski jezik, pravo na vlasništvo i Magna Carta, svi oni utjelovljuju određeni duh pokazivanja-srednjeg-prsta. Englezi su stoljećima pokazivali srednji prst europskom komunitarizmu i društvenoj disciplini, preferirajući poduzetnička društva i individualnu slobodu. Amerikanci su potom pokazali svoj prst Englezima. Englezi su naposljetku napokon ponovno uspjeli pokazati “ptičicu” Europskoj uniji.
To je zato što su sloboda i ambicija individualnog rasta njegovane kulturne osobine, bez obzira na mišljenje ostatka svijeta. Prisiljeni egalitarizam je protuprirodni i uvijek se pretvori u nametnutu ravnopravnost na štetu osobne ambicije, inovacije i individualizma.
Nije važno tko želi, liberali ili socijalisti, prikazati Skandinaviju utopijskim rajem. Jata ljudi ne napuštaju Veliku Britaniju ili Sjedinjene Države kako bi migrirali u Skandinaviju ili, što se toga tiče, bilo gdje drugdje u svijetu. Uvijek je obrnuti slučaj.
Nema slave ili sreće biti jedan od mnogih tisuća Nepoznatih građana u utopiji. Umjesto toga, radije bi trebali biti slobodni.
