Zašto vlade širom svijeta uzrokuju nezaposlenost stotina milijuna ljudi, osiromašuju najmanje milijardu ljudi, ugrožavaju obiteljski život milijuna (napetosti u brakovima, povećano zlostavljanje djece i supružnika te daljnje odlaganje braka među mladim ljudima), bankrotiraju ogroman broj vlasnika tvrtki i radnika koji žive od plaće do plaće i sve više samoubojstava?
Razlog koji se navodi jest taj što moramo obustaviti gotovo sve ljudske i društvene aktivnosti kako bismo spriječili smrt milijuna ljudi od koronavirusa, kao i preplavljivanje bolnica.
No, je li to istina? Je li to zatvaranje bilo nužno?
Kako bismo odgovorili na ova pitanja, moramo znati koliko bi ljudi umrlo od COVID-19 da nismo uništili ekonomski život svijeta.
Istina je da ne znamo. A istina je i da nikad nismo ni znali. Veliki se dio “stručne” zajednice ogrnuo plaštem neznanstvene izvjesnosti, počevši od 16. ožujka s modelom londonskog Imperial Collegea — izvora na koji su vlade pozivale pri donošenju odluka o upropaštavanju svojih ekonomija — koji je projicirao gubitak života oko 2,2 milijuna Amerikanaca i pola milijuna Britanaca.
Tom modelu vjerovali su gotovo svi nacionalni lideri, političari i medijske kuće na svijetu. Kao što sam objasnio u svojoj prethodnoj kolumni, moderni muškarci i žene zamijenili su proroke i svećenike “stručnjacima”. Znanost je sekularna religija, a “stručnjaci” su njezini proroci i svećenici. Zapravo, oni imaju veći autoritet među sekularnim osobama, osobito među onima lijevo od centra, nego što to ima papa Katoličke crkve među katolicima. Dok su se pape pozvale na doktrinu “nepogrešivosti” dva puta u povijesti Katoličke crkve, “stručnjaci” se na to pozivaju svaki dan među sekularnim vjernicima.
No, na temelju čega bismo trebali vjerovati da će milijuni umrijeti bez uništavanja američke — i svjetske — ekonomije? Bez da nam to kaže svemoćni Bog, ne postoji način da saznamo definitivni odgovor.
Ali evo nekih podataka koji bacaju sumnju na te pretpostavke, temeljenih na jedinoj važnoj metrici: smrti na milijun ljudi. Broj potvrđenih zaraženih ljudi nema smisla, budući da je tako mali broj ljudi testiran na virus i mi ne znamo koliko je ljudi već imalo virus, a da nikad nije bilo svjesno toga. (Štoviše, većinu zaraženih čine asimptomatski ili minimalno simptomatski nositelji virusa.)
Prema jučerašnjim podacima, prema web stranici Worldometer, Sjedinjene Države zauzimaju 12. mjesta, sa 71 smrtnim slučajem na milijun stanovnika. (Nisam uključio San Marino i St. Martin zbog njihovih malih populacija.)
Stopa smrtnosti u Francuskoj iznosi 229 na milijun osoba, tri puta više od one u Sjedinjenim Državama, a nacionalno zatvaranje uvedeno je 17. ožujka. Dakle, uzmimo Kaliforniju, najmnogoljudniju američku državu (i stoga najbližu Francuskoj u tom smislu). Kalifornija je uvela zatvaranje na državnoj razini 19. ožujka, dva dana nakon Francuske. Stopa smrtnosti od koronavirusa u Kaliforniji iznosi 2 na 100.000. Dva. Deux.
To znači da Francuska, koja se odlučila na zatvaranje samo dva dana prije Kalifornije, ima 10 puta veću smrtnost.
A Nebraska, jedna od rijetkih američkih država koje nisu zatvorene — na bijesnu reakciju demokrata te države usmjerenu prema njezinom republikanskom guverneru — ima stopu smrtnosti manju od 1 na 100.000 ljudi (prema dnevnom popisu američkih smrti od koronavirusa Washington Posta).
Što nam govore ove statistike o učinkovitosti i nužnosti zatvaranja?
Kako biste dobili ideju o tome koliko je nepouzdana većina razmišljanja “stručnjaka”, Los Angeles Times je 10. travnja objavio članak pod nazivom “Kalifornijski smrtni slučajevi od koronavirusa su daleko ispod onih newyorških. Evo zašto.”
U njemu su autori, bezuvjetno, izvijestili da je Nicholas Jewell, identificiran kao “biostatističar sa Sveučilišta Berkeley”, objasnio zašto je Kalifornija imala toliko manje smrtnih slučajeva od New Yorka.
“Samo uvođenje tih kontrola dan ranije čini veliku, ogromnu razliku u stopama rasta”, rekao je Jewell, govoreći o naredbi zatvaranja kalifornijskog guvernera Gavina Newsoma 19. ožujka, dok je newyorški guverner Andrew Cuomo čekao još tri dana kako bi zatvorio državu New York. To, prema stručnjaku s Berkeleyja i Los Angeles Timesu, objašnjava “veliku, ogromnu razliku u stopama rasta” između dviju država.
Zatim je članak dodao redak koji je potkopao čitavu tezu:
“Guverner Floride Ron DeSantis nije nametnuo naredbu o ostanku u kući sve do 1. travnja.” Očigledno autorima Los Angeles Timesa nije nikad palo na pamet provjeriti stope smrtnosti na Floridi. Nekonzervativni mediji su u velikoj mjeri bili beskorisni tijekom ove krize — intelektualno suhoparni i, zajedno sa “stručnjacima”, glavni pokretači panike.
Ako nekoliko dana zakašnjelog uvođenja zatvaranja države (ili zemlje) čini “veliku, ogromnu razliku” u stopama smrtnosti, na Floridi je trebala postojati daleko lošija stopa smrtnosti nego ona u New Yorku, a kamoli Kaliforniji. A opet, smrtnost na Floridi je među jednima od najnižih u zemlji: 24 na milijun stanovnika — usprkos činjenice da Florida, zajedno s Maineom, ima najveći postotak starijih osoba (onih od 65 i više godina) od bilo koje druge američke države.
A onda je tu i Švedska, jedina industrijalizirana Zapadna demokracija koja se nije zatvorila — izazivajući intenzivan bijes znanstvenika i ostalih “stručnjaka”, kao i ljevičarskih medija (tj., gotovo svih glavnih medija) diljem svijeta. Švedska, u kojoj su još uvijek otvoreni restorani i tvrtke, je daleko ispod Španjolske, Italije, Belgije, Francuske, Velike Britanije, Nizozemske, Švedske i Luksemburga — od kojih su sve uvele zatvaranje — u smrtnosti na milijun stanovnika. Da, švedska stopa na milijun je viša nego kod njezinih skandinavskih susjeda, Norveške i Danske, koje su zatvorile svoj ekonomski život. Ali prema posljednjem izvješću, u protekla dva dana, Švedska, koja ima gotovo identičan broj stanovnika kao Danska i Norveška zajedno, izgubila je 20 svojih građana od koronavirusa, dok su njezini susjedi izgubili 18.
Ljevica krivi predsjednika Donalda Trumpa za našu krizu (kao da Amerika jedina prolazi kroz ovu ekonomsku propast i gubitak života).
Kad bi bili iskreni, oni bi okrivili oslanjanje na “stručnjake” i “modeliranje”. Ali oni mrze Trumpa više nego što vole Ameriku — ili istinu.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
