Razlog zbog kojeg sam toliko miran u vezi ekscentričnog predsjedanja Donalda Trumpa jest taj što je uspio u onome što mi je važno, a stvari za koje se može reći da nije uspio uglavnom su one na koje ostajem ravnodušan.
Trump ima daleko realističniji pogled na svijet od većine elita i stručnjaka. Bio je u pravu što se tiče globalizma, nacionalizma, granica, regulacija, Kine i poreza. Dobar je u popravljanju i ispravljanju stvari te donošenju odluka. On nije, poput Obame i njegove profesorske sorte, nesposoban čovjek opsjednut lažnim akademskim pogledom na svijet.
Ono što Trump ne radi jest prihvaćanje moralnih dužnosti predsjednika kao što se to općenito podrazumijeva. Iako je bio daleko stroži prema svjetskim tiranima nego što je to bio Obama, on govori o njima kao da su sjajni momci. “Zaljubio se” u Kim Jong Una, ubojitog psihopata. U više je navrata hvalio Vladimira Putina, gangstera. On vjeruje u snagu svojih odnosa i nije ga briga za moralnu poruku koju ove nesmotrene izjave šalju.
Mislim da je to legitimni kriticizam prema njemu. Ne odbacujem ga. Samo me osobno nije previše briga za to. Ja ne uzimam svoje moralne smjernice od političara. Mislim da su većina njih moralni lakrdijaši. Trump čini pravu stvar većinu vremena, bez obzira na ono što govori.
Što me dovodi do Kineske gripe. Mislim da je Trump odradio dobar posao. Učinio je manje-više ono što je morao učiniti. Mislim da je saveznu vladu tijekom krize održao pod kontrolom. Nije stvorio nikakve nove agencije ili pokušao oduzeti vlast saveznim državama. To je, u mojoj osobnoj knjizi zabrinutosti, čin blizu savršenstva.
Vjerovao sam mu u njegovim odlukama — ne zato što mislim da ga je poslao Bog kako bi spasio našu naciju (iako možda je. To morate provjeriti s Bogom). Vjerovao sam mu jer su njegovi interesi usklađeni s mojim. On nije nekakav desničarski ideolog koji je voljan gledati milijuni kako umiru da bi istaknuo nekakvu opskurnu poantu o slobodi. On nije nekakav ljevičarski idiot koji je spreman dopustiti uništenje ekonomije kako bi “spasio čak i jedan život”. U njegovom je interesu da održi broj mrtvih što je moguće nižim i da što prije otvori ekonomiju, a čini se da to pokušava učiniti dopuštajući istodobno svakoj pojedinoj državi da odredi svoj vlastiti put prema njihovoj specifičnoj situaciji. Dobar posao, predsjedniče Donalde!
Je li uopće trebao ugasiti ekonomiju? Pa, gledajte to ovako. U petak su u Wall Street Journalu izašla dva članka. Jedan, Josepha C. Sternberga, navodi slučaj da je uopće nismo trebali zatvoriti: imunitet krda, nikakve promjene u konačnom broju smrtnih slučaja, brutalni troškovi depresije. Drugi, Leeja Siegela, nas podsjeća na ono što smo mislili o korumpiranom gradonačelniku iz “Ralja”, koji odbija naštetiti gradskoj ekonomiji i time osuđuje mještane na smrt.
Svi lideri civiliziranog svijeta naposljetku su donijeli istu odluku kao i Trump. Razlike i mnogi od ishoda uvelike su ovisili o tome koliko su kulturno homogene njihove nacije bile. U Švedskoj, gdje svi izgledaju potpuno isto i zovu se Sven, lideri mogu zatražiti od ljudi da se ponašaju odgovorno i oni će to i učiniti. U zemljama gdje nitko ne razumije ili vjeruje jedan drugome, poput naše, nemate taj luksuz.
Dakle, ako svi koji slušaju najbolje stručnjake s najviše informacija zatvore svoj zemlje, šansa je da bi Ljuti-lik-na-Twitteru koji je pročitao tri članka koji potvrđuju njegovo već unaprijed formirano mišljenje također učinio isto u njihovoj poziciji. Drugim riječima, čak i ako je odluka bila pogrešna, to je ona koju bi donijeli gotovo svi. Mi to znamo, jer su je donijeli gotovo svi. Što znači da Ljuti-lik-na-Twitteru, koji misli da je to “nečuveno” i “ludo”, to misli jer je Ljuti-lik-na-Twitteru, a ne predsjednik bilo čega.
Vani je mnogo ogorčene buke. Neke su opravdane. Gradonačelnik New Yorka Bill de Blasio i guvernerka Michigana Gretchen Whitmer su kreteni. Policajci ne bi smjeli uhićivati ljude zbog kršenja zapovjedničkih, neameričkih pravila. Novinari bi trebali suzdržati svoju mržnju prema Trumpu i jednostavno nam pružiti najbolje informacije. Komičari bi trebali prestati ismijavati ljude koji ne zarađuju milijune poput njih i koji se žele vratiti na svoj posao. E da, i pljujem na Briana Steltera i njegove pi*kaste suze. Trebalo bi ga ošamariti. U eteru.
No, izvan sve ove buke, ono što se zapravo dogodilo — zatvaranje, kretanje prema ponovnom otvaranju uz odgovarajuće mjere opreza — žalosni su, ali vjerojatno neizbježni rezultati tragičnog događaja.
Hrabrost pri suočavanju s njima je vrlina.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
