Je li Amerika, u karanteni, s 26 milijuna nezaposlenih i na pragu ulaska u novu depresiju, spremna za sučeljavanje i Hladni rat s Kinom?
Čini se kako nas Republikanska stranka žele odvesti upravo na taj put.
Prema Politico, dopis na 57 stranica senatorskog odbora Mitcha McConnella naređuje kandidatima Republikanske stranke da okrive Kinu za pandemiju koronavirusa, da se posvete suprotstavljanju Kini, zaustave američku ovisnost o kineskoj proizvodnji i da kažu glasačima “moj protivnik je mekan prema Kini”.
“Kina nije saveznik i oni nisu samo suparnik — oni su naš protivnik, a Komunistička partija Kine je naš neprijatelj”, piše u jednoj od govornih točaka.
U nedjelju, senator Tom Cotton iz Arkansasa odjeknuo je sadržaj dopisa, optužujući kako su kineski čelnici željeli širenje koronavirusa jer “nisu željeli vidjeti pad njihove relativne moći i položaja u svijetu”.
Cotton je nastavio: “Za mene je skandalozno to što smo obučili toliko kineskih komunista. Ako kineski studenti žele doći ovamo kako bi učili Shakespearea i Federalističke spise — to je ono što moraju naučiti od Amerike; oni ne trebaju učiti kvantno računanje i umjetnu inteligenciju od Amerike.”
Wall Street Journal prošli je tjedan uzastopno objavio uvodnike u kojima je pozivao na snažniji konfrontacijski stav prema Pekingu i podržao republikanske planove za novim obrambenim izdacima za američke zračne i pomorske snage na zapadnom Pacifiku.
Cotton i Journal nisu u krivu u njihovoj karakterizaciji kineskog ponašanja. Ono je ratoborno prema njihovim susjedima i neprijateljsko prema Sjedinjenim Državama.
Kina je doista slala studente-špijune na studiranje u američka sveučilišta.
Pod krinkom krize koronavirusa, Peking želi 7 milijuna Hongkonžana oduzeti prava koja su im bila zajamčena nakon odlaska Britanaca. Ujguri Xinjianga se progone i prisilno čiste od svojih kulturnih i religijskih vjerovanja.
Narodnooslobodilačka armija želi zastrašiti Tajvan slanjem vojnih zrakoplova u blizinu otoka. Kineski ratni brodovi maltretirali su vijetnamske, malezijske, filipinske i indonezijske trgovačke brodove kako bi istaknuli svoje potraživanje nad čitavim Južnim kineskim morem.
Kineski propagandisti optužili su SAD za stvaranje krize koronavirusa koje je izbila u Wuhanu prošle zime.
JFK je možda bio netočan kad je primijetio: “Kad se napiše na kineskom, riječ ‘kriza’ se sastoji od dva znaka. Jedan predstavlja opasnost, a drugi predstavlja priliku.”
Ali to je točan opis načina na koji se Kina ponašala otkako je oslobodila Wuhanski virus na ostatak svijeta.
Ali zašto su Amerikanci, nakon 40-godišnje borbe s drugim “Zlim carstvom”, ikad drugačije mislili o Komunističkoj partiji Kine?
Prema kodeksu te partije, moralnost nekog čina određuje se da li on unaprjeđuje ili usporava ciljeve režima: ekspanziju, osvajanje i dominaciju.
Kao što je predsjednik Ronald Reagan nediplomatski primijetio na ranoj tiskovnoj konferenciji, komunisti “zadržavaju pravo lagati, varati i krasti”, što je manje-više način na koji se kineski komunisti ponašaju prema nama otkako smo se ponovno povezali s njima 1972. godine.
Koji smjer nam Journal preporučuje da slijedimo?
“Sloboda navigacijskih vježbi” američkih pomorskih i zračnih snaga “nije dovoljna kako bismo osigurali zapadni Pacifik od kineske dominacije”.
Umjesto toga, Journal kaže kako će SAD “možda trebati početi priznavati potraživanja zemalja poput Vijetnama kako bi Kina platila cijenu daljnje ekspanzije. Sjedinjene Države bi također trebale održati svoj obrambeni pakt sa živahnim filipinskim predsjednikom Rodrigom Duterteom.”
Čini se kako Journal sugerira da službeno priznamo i podržimo potraživanja Vijetnama u vezi spornih otoka u Južnom kineskom moru. Niti jedan od ovih otoka ne pripada nama?
Zašto bi američka mornarica riskirala sukob na moru uvlačeći nas kao sudionika u ovim najnovijim svađama na drugom kraju svijeta?
Vijetnam je zemlja od 95 milijuna ljudi. Poput Kine, također je komunistička. Filipini imaju više od 7.000 otoka i 100 milijuna ljudi. Indonezija ima 17.000 do 18.000 otoka i četvrta je najmnogoljudnija zemlja na svijetu sa svojih 267 milijun stanovnika.
Zar ne mogu nacije koje dijele Južno kinesko more s Kinom steći obalne mornarice kako bi branile svoje vlastite teritorijalne vode? Zašto Journal volontira SAD kao obalnu stražu Južnog kineskog mora?
Journal tvrdi da je s rastom kineskog nacionalizma pod Xi Jinpingom, “SAD-u važnije nego ikad dati signal kako smatra da je neovisnost država Tihog oceana od vitalnog interesa i da se ne povlači”.
Neovisnost i granice tih država su nesumnjivo vitalne njima. Ali kako je to vitalno nama, udaljenima 8.000 milja, s druge strane Tihog oceana? To je, čisto i jednostavno rečeno, politika moći.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
