Budući da se bavimo temom ukidanja sredstava stvarima u svrhu zaštite crnih života, čini mi se da bi netko trebao ukazati na jednu prilično očigledno i neizbježnu stvar. Dok će ukidanje financiranja policije sigurno ubiti mnogo više crnaca nego će ih spasiti, ukidanje financiranja Planiranom roditeljstvu i nakon toga potpuno ukidanje pobačaja će sigurno spasiti milijune života dok neće koštati niti jednog.
Pobačaj je od presude Roe protiv Wade uništio više od 60 milijuna ljudi u ovoj zemlji. Neproporcionalan broj žrtava čine crnci. Doista, stopa pobačaja crnaca je gotovo 4 puta viša od stope pobačaja bijelaca. U nekim američkim gradovima, situacija je postala toliko loša da je pobačeno više beba nego ih je rođeno. Prema pro-pobačajnom Institutu Guttmacher, oko 30 posto žena koje dobivaju pobačaje izvan bolnica su crnkinje. I sve to usprkos činjenice što crne žene čine samo 13 posto žena u Sjedinjenim Državama.
Ako koristimo matematiku i uzmemo u obzir 330.000 pobačaja koje samo Planirano roditeljstvo izvrši svake godine, pošteno je procijeniti da Planirano roditeljstvo godišnje ubije blizu 100.000 crnih ljudi. Za usporedbu, policija je prošle godine ukupno ubila 1.000 osoba — bijelih, crnih, naoružanih i nenaoružanih. Uspoređujući samo broj nenaoružanih crnaca koje su ubile obje navedene skupine, Omjer je 100.000 naprama 9. A opet, policija je ta koja se smatra najvećom prijetnjom crnim životima?
Oni koji uzvikuju “crni životi su važni” moraju odlučiti što točno misle pod tim sloganom ili ako uopće išta misle. Jesu li crni životi inherentno ili uvjetno važni? Kad objavljujete da je život crne osobe “važan”, mislite li time da je on važan cijelo vrijeme, u svim situacijama, u svim njegovim fazama, jer samom svojom prirodom ljudskog bića posjeduje unutar sebe inherentnu vrijednost? Ili time mislite da je njegov život važan subjektivno, pod određenim okolnostima jer je postigao određenu korisnost i poželjnost u društvu?
Ako razmišljate na ovaj potonji način, onda je savršeno dosljedno podržavati pobačaj. No, problem je u tome što život koji je na taj način “važan” — subjektivno i uvjetno — zapravo uopće nije važan i nikad ne može predstavljati istinsku moralnu uvredu kad se takav život oduzme. BLMC (Black Lives Matter Conditionally – Crni životi su važni uvjetno) bi, možda, trebao glasiti onaj iskreni slogan, ali on nije previše učinkovit, nadahnjujući ili moralan.
Ali ako mislite da je crni život inherentno važan — da je crni život, baš kao i svaki drugi život, načelno i prema svojoj prirodi sveti — onda ste dali izjavu koja nosi određene implikacije. Niti jedna od tih implikacija ne bi trebala biti zastrašujuća pristojnoj osobi, ali one mogu biti politički nepogodne. Ako je crni život važan (a on to sigurno jest), onda je važan od prvog trenutka svog nastajanja. Svaka kvaliteta ili vrijednost koja se zaradi ili postigne tijekom vremena po definiciji nije inherentna. Dakle, crni život koji je doista važan je oduvijek bio važan. A to znači da je crna beba u maternici važna. Ona je jednako važna kao i George Floyd, a i on ima jednaku vrijednost.
Ne postoji takva stvar poput pro-pobačajnog Black Lives Matter pokreta. Biti pro-pobačaja znači odbaciti premisu da je život inherentno važan. To znači gledati na život kao na robu čija vrijednost ovisi o različitim vanjskim čimbenicima. Ako je ovo sve što ste namjeravali komunicirati sa sloganom “crni životi su važni”, onda ga ne biste trebali izgovarati, jer ne mislite tako. Ali ako to doista mislite, onda dobrodošli u pro-life pokret. Čekali smo vas i potrebna nam je vaša pomoć.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
