Dva mjeseca nakon što je snimka smrti Georgea Floyda postala viralna, što je potaknulo epidemiju nereda i nasilja koje je ubilo na desetine ljudi i uzrokovalo nebrojene štete nebrojenim zajednicama diljem zemlje, snimka s kamere na tijelu policajaca napokon je postala dostupna. Objavljen u Daily Mailu nakon što je procurio u medije, ovaj dodatni video daje presudan kontekst kobnom susretu Floyda i policajca Dereka Chauvina te daje uvid u stanje svijesti oba muškaraca.
S obzirom na to da je ova tragična epizoda kao i reakcija na nju već dva mjeseca najznačajnija priča u zemlji i jedna od najznačajnijih posljednjeg desetljeća, pomislili biste da će mediji tretirati ove nove dokaze kao prilično veliku priču. Ali do ovog trenutka bilo je upravo obrnuto. Novinski mediji uglavnom su imali vidljivo prigušenu reakciju na snimku. Moglo bi se reći sumnjivo prigušenu. Možda je to zato što nam priča nove snimke govori, u najmanju ruku, daleko kompliciraniju priču od one koju nam mediji i aktivisti od svibnja vrište u naše uši. Ta priča, s kojom smo svi već prilično upoznati, glasi da je George Floyd bio poslušan i miroljubiv čovjek kojeg je na smrt zadavio rasistički, anti-crnački, sociopatski policajac. Bilo je to jednostavno za utvrditi, rekli su nam. Doslovno crno i bijelo. I jedino mišljenje koje osoba može doista imati jest ona vrsta mišljenja koja se lako izražava na natpisu prosvjeda.
Naravno da smo od samog početka znali da neke stvari u svemu ovome, da budemo pristojni, nisu baš točne. Koliko god Floyd glumio ili ne glumio na dan svoje smrti, uporaba riječi “miroljubiv” u opisu čovjeka koji je svojedobno provalio u ženin dom i pod prijetnjom pištolja je opljačkao pred njezinim djetetom napreže granice lakovjernosti. Što se tiče tvrdnje o rasizmu, možda nije bilo dokaza koji bi je opovrgli, ali također nisu predstavljeni nikakvi dokazi koji bi je podržali. Jednostavno se pretpostavljalo da je bilo koji bijeli policajac koji ubije crnog osumnjičenika, bez obzira na okolnosti, na nekoj razini motiviran rasizmom. Neki od njih su možda motivirani njime, ali teret dokazivanja leži na onima koji iznose takvu tvrdnju. A opet, oni koji iznose tvrdnju rijetko priznaju da uopće postoji takav teret, a još manje čine bilo kakav iskreni pokušaj kako bi ga ispunili.
Također, svatko tko prati priču već neko vrijeme zna da, prema izvješću medicinskog istražitelja, Floyd nije zadavljen na smrt i nije umro od gušenja kao što su to mediji samouvjereno izjavili neposredno nakon događaja. Utvrđeno je da je Floyd — koji je već imao postojeće srčane probleme kao i tri ilegalne droge u svom organizmu, uključujući fentanil, koji je 50 puta potentniji od morfija i za koji je poznato da uzrokuje probleme s disanjem — umro od “kardiopulmonalnog zastoja koji je zakompliciran policijskim podčinjavanjem, suzdržavanjem i pritiskom na vrat”. Medicinski pregled koji je obavio ispitivač kojeg je angažirala Floydova obitelj bio je kontradiktoran tim nalazima te je tvrdio da je Floyd u stvari umro od gušenja.
Ovako su stvari stajale prije ovotjednog razvoja događaja: imali smo uznemirujući video bez prethodnog konteksta, gomilu pretpostavki i ne mnogo više. I te pretpostavke smatrane su dovoljnim razlogom da spalimo naše gradove. Nova snimka ne razjašnjava nužno stvari — zapravo, ona čini upravo suprotno, dodajući komplikacije i nijanse pitanju za koje se svojedobno pretpostavljalo da je krajnje nekomplicirano.
Kamere na tijelu koje su nosili policajci Alex Keueng i Thomas Lane, prva dva policajca na mjestu događaja, pokazuju uznemirenog i nekooperativnog Floyda od prvog trenutka kad policajci stižu na poziv vlasnika trgovine koji je optužio Floyda da mu je pokušao podvaliti krivotvorene novčanice. U trenutku prvog pojavljivanja policije, Floyd se nalazi u svom automobilu. Jedan od policajaca izvlači svoje oružje budući da Floyd u početku oklijeva pokazati svoje ruke. Kad jednom Floyd stavlja ruke na svoju glavu, pištolj se vraća u futrolu. Nakon dužeg nagovaranja, naposljetku je uklonjen iz svog automobila i odveden do policijskog vozila.
Čini se kako Floyd ima poteškoća s hodanjem na putu do policijskog automobila. Povikao je “au” i čini se da je u boli iako ga samo drže za ruku. Kad se napokon našao kod vozila, on u više navrata odbija ući u njega i napominje da je “klaustrofobičan”, iako je netom prije sjedio u vlastitom automobilu bez ikakvih vidljivih poteškoća (naprotiv, prilično je oklijevao kako bi izašao iz svog vozila). U jednom trenutku, dok ga policajci pokušavaju nagovoriti da uđe u vozilo, Floyd izjavljuje da bi radije ležao na zemlji. On također nekoliko puta kaže da će “umrijeti” i da ne može disati — sve to prije nego se našao na zemlji. Naposljetku je završio na zemlji ili zbog toga što je pao ili se sam odgurnuo dok su ga policajci pokušavali ugurati u vozilo. Od tog trenutka, scena se odvija onako kako smo vidjeli u inicijalnom videu prije dva mjeseca.
Kao što je ranije rečeno, ništa od svega ovoga definitivno ne oslobađa policajce od bilo kakvog prijestupa, ali svejedno utvrđuje nove činjenice koje bi mogle umanjiti njihovu krivnju:
1. George Floyd nije u potpunosti surađivao i bio je jasno pod utjecajem opojnih sredstava.
2. Policajci su većinu interakcije bili mirni i staloženi.
3. George Floyd je tvrdio da ne može disati i da će umrijeti prije nego je imao koljeno na svom vratu.
4. Policajci nikad nisu rekli niti jednu jedinu stvar koju bi bilo koja razumna osoba mogla protumačiti kao rasizam.
Točka tri osobito zahtijeva daljnje razmatranje. Floyd je rekao da je previše klaustrofobičan kako bi ušao u policijsko vozilo i da bi mogao umrijeti te da ne može disati, iako je upravo sjedio u automobilu. Vrištao je od boli iako policajci u tom trenutku nisu činili ništa što bi mu moglo nanijeti fizičku povredu. Treba napomenuti da je također rekao kako mu je upravo umrla majka iako je bila mrtva već dvije godine. Policajci nisu mogli znati taj posljednji detalj, ail poanta je da policajci svakodnevno po čitave dane slušaju takve gluposti od osumnjičenih. To može stvoriti situaciju “dječaka koji je vikao vuk”, u kojoj je teže odgonetnuti kada se zapravo osumnjičenik nalazi u nevolji. Kad je Floyd bio na zemlji i govorio da će umrijeti, to se nije razlikovalo od onoga što je govorio dok je stajao ili od onoga što je govorio u automobilu. Te činjenice možda nisu opravdavajuće, ali su zasigurno relevantne.
Narativ, kao što je izvorno predstavljen, ne uzima u obzir niti jedan od ovih detalja. On zahtijeva da gledamo na taj događaj kao ništa više ili manje od bezobzirnog čina nasumične okrutnosti, ničim prouzročenim i za koji sam Floyd nije nimalo odgovoran. U stvarnosti, Floyd je možda još uvijek žrtva izvjesnog stupnja nepažnje, ali čini se da će optužbu za ubojstvo biti teško dokazati. Istina nije samo tako jednostavna. Ona rijetko je takva. A to je lekcija koju bismo svi mi trebali u budućnosti zapamtiti.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
