Na rotundi Jeffersonovog memorijala u Washingtonu upisane su ove riječi: “Zakleo sam se na oltaru Božjem vječnom neprijateljstvu protiv svakog oblika tiranije nad čovjekovim umom.” Ta izjava Thomasa Jeffersona nalazi se u srcu demokracije u čijem je osnivanju odigrao toliko važnu ulogu. To je razlog zašto je Prvi amandman Povelje o pravima Prvi amandman, a ne Drugi ili Četvrti ili Peti.
Danas se naša nacija suočava s najozbiljnijom prijetnjom uspostavljanja takve tiranije u čitavoj našoj povijesti. Ta prijetnja dolazi od političke ljevice, koja obmanjujuće naziva svoje reakcionarno uvjerenje “progresivnim”. Njezina tiranija napreduje pod orvelijanskim imenima, “političkom korektnosti”, “kulturom otkazivanja”, “budnosti” i “anti-rasizmom”, nedavno iskovanom doktrinom koja osuđuje svako odstupanje od ljevičarske partijske linije kao “rasističko” i stoga vrijedno suzbijanja.
Težina ovog pokušaja ukidanja naše demokracije može se iščitati u napadu na osnivanje Amerike — napad koji predvodi američki intelektualni establišment. Pod rubrikom “Projekt 1619.“, New York Times, Zaklade Pulitzer i MacArthur te ostali kulturni arbitri promicali su monstruoznu klevetu da je Amerika osnovana kao robovska država i da je Američka revolucija bila osmišljena kako bi očuvala ovu mrsku instituciju koja je opstala u zemljama diljem svijeta 3.000 godina.
Problem s ovom klevetom započinje s datumom. Godine 1619., osnivanje Amerike nalazilo se 168 godina daleko u budućnosti, a kolonija Virginia, u koju je otpremljeno 20 Afrikanaca, bila je engleska, a ne američka i zapravo je zabranila ropstvo. Dvadeset Afrikanaca koji su stigli u Jamestown bili su poput većine uglavnom bijele radne snage, ne robovi, već dužnički sluge, što znači da će biti slobodni za 5 do 7 godina, ovisno o njihovim ugovorima. Poput svakog crnog roba isporučenog na sjevernoamerički kontinent u sljedećih 200 godina, njihovo ropstvo stvorili su crni Afrikanci, koji su ih prodali na aukcijama u Gani i Beninu. Thomas Jefferson i bijela Amerika bili su ti koji su stvorili naciju koja je u svom rodnom listu proglasila bogomdano pravo svih ljudi — bez obzira na rasu — na slobodu.
Ova istina predstavlja smrtnu prijetnju ljevičarskom planu demoniziranja Amerike kao nacije “bijelog supremacizma” i generiranja dovoljno mržnje za uništavanje njezine demokracije. Ljevičarski napadi na američke spomenike, uključujući spomenike američkim osloboditeljima, Jeffersonu i Lincolnu, bio je paralelni pokušaj brisanja stvarnosti kreacije Amerike, ali onaj koji nije uspio. Nije uspio zahvaljujući predsjedniku Trumpu i američkim patriotima koji su ga podržali i koji su se borili protiv rušitelja na ulicama.
Ali ova borba je daleko od gotove, ona tek započinje. Zahvaljujući korupciji američkih škola i medija od strane anti-američke ljevice, ovaj pokušaj brisanja američke stvarnosti u svrhu uništenja američke demokracije uspio je u alarmantnom obimu unutar umova njezinih građana. Poučan slučaj pružio nam je Stan Van Gundy, sveučilišno obrazovani košarkaški trener koji je poput ostalih članova Nacionalne košarkaške asocijacije zahvaćen otrovnim manijama anti-američke ljevice. U ovotjednom tweetu, Van Gundy je odgovorio kritičarima NBA-a zbog njezinog odobravanja političkih prosvjeda protiv Amerike, održavajući istodobno 4 milijarde dolara vrijedno partnerstvo s komunističkom Kinom, čiji su diktatori zatočili 2 milijuna muslimana u koncentracijskim kampovima gdje ih koriste kao robovsku radnu snagu i pružatelje dijelova tijela profiterima u režimu.
Gundyjev odgovor na te kritike bio je sljedeći: “Mi smo počinili genocid nad Indijancima. Mi smo porobili, linčovali, segregirali i zatvarali crnce više od 400 godina… Korištenje zlouporaba na drugim mjestima u korist odvraćanja od naših vlastitih loših zapisa u ljudskim pravima je nepošteno.”
To su odvratne klevete, koje je Van Gundy pokupio od ljevice koja mrzi Ameriku. Danas živi više Indijanaca nego je to bilo u vrijeme kad su se puritanci iskrcali u Plymouth Rocku. Gotovo nije bilo niti jednog rata između Indijanaca i doseljenika u kojima indijanska plemena nisu bila u savezu s doseljenicima kako bi se zaštitili od plemenskih neprijatelja. Nikad nije postojao vladin plan za istrebljenje Indijanaca — što je zapravo ono što “genocid” znači.
Van Gundy je mogao osporiti svoju vlastitu klevetu konzultirajući se s Wikipedijom, drugim riječima, uputiti se na informacije udaljene samo nekoliko sekundi: “Ustav Sjedinjenih Država specifično spominje američke Indijance u tri navrata. … Ideja da plemena imaju inherentno pravo upravljanja nad samim sobom nalazi se u temeljima njihovog ustavnog statusa — ta moć se ne delegira kongresnim aktima.” Teško da je to recept za genocid. Indijanci danas imaju prava američkih građana. Oni mogu živjeti u Americi na 56,2 milijuna hektara (562.000 km2) koje Sjedinjene Države drže u trustu za različita indijanska plemena i pojedince. Savezna vlada pruža 20 milijardi dolara godišnje kao pomoć plemenima.
Kad Gundy priziva ljevičarskih “400 godina ropstva” ili “ropstvo i ugnjetavanje”, on samo ponavlja rasističke klevete da svi bijelci misle podjednako. Prije četiri stotine godina bila je 1620., godina kad su se puritanci iskrcali i osnovali englesku koloniju. Naravno, ako svi bijelci misle podjednako, tada bi bilo pošteno povezati engleski rasizam s američkim rasizmom. Ali američki revolucionari nisu razmišljali kao njihovi engleski vladari koji su uspostavili sjevernoameričku trgovinu robljem.
Od osnivanja Sjedinjenih Američkih Država 1787. godine, pa sve do Proglasa o emancipaciji 1863. godine, prošlo je 76 godina, a ne 400. Mi se nalazimo u 243. godini naše republike, pa čak ni dodavanje segregacije i “ugnjetavanja” ne spašava ovu laž ono onoga što jest — izraz mržnje.
Štoviše, segregacija je bila ograničena na američki Jug. Bez financijske, moralne i političke podrške bijele Amerike ne bi bilo pokreta za građanska prava. Brisanje besprimjerne društvene revolucije u Americi — revolucije koja se još uvijek nije dogodila u Africi gdje ropstvo postoji i dan danas — krajnje je uvredljivo. Podrazumijevati da su crni Amerikanci masovno zatvarani zbog svoje boje kože jednako je užasno, budući da je u suprotnosti sa svim raspoloživim statističkim podacima o odnosu između crnog zločina — uglavnom usmjerenog prema drugim crncima — i crnog zatvaranja. Poziv Black Lives Matter na ukidanje zatvora jednako je proglašenju rata svim sadašnjim i potencijalnim crnim žrtvama crnih kriminalaca.
U usporedbi s drugim zemljama — među njima ponajprije s komunističkom Kinom — američki zapis o ljudskim pravima je izuzetan, vrijedan poštovanja i bio je inspiracija ostatku svijeta. Napadi ljevičara i ignoramusa poput Van Gundyja na osnivanje i dostignuća Amerike predstavlja uslugu svakom pokretu koji zatire ljudska prava — počevši od komunizma, ali uključujući islamski totalitarizam i Black Lives Matter fašizam koji prijeti ljudima koji vole slobodu u ovoj zemlji i diljem svijeta.
David Horowitz je američki konzervativni aktivist, novinar i autor, osnivač Slobodarskog centra David Horowitz (DHFC) i urednik časopisa FrontPage.
