Nedavno sam razgovarao s osobom koja podržava konvencionalnu mudrost o COVID-u. Žena je bila ljubazna i inteligentna. Međutim, kao što čitatelji ove kolumne znaju, tijekom posljednjih godinu dana mučio sam se kako bi razotkrio, u nekoliko desetaka eseja, flagrantne kontradikcije, zablude, neutemeljene tvrdnje i otvorene laži koje sačinjavaju Službeni narativ.
Dakle, ljubazna i inteligentna žena i ja se nismo složili.
Na pitanje jesam li jedan od onih koji negiraju samo postojanje COVID-a, odgovorio sam da, iako nisam bio nužno spreman to poreći, također nisam ni spreman to odlučno potvrditi. Je li SARS-CoV-2, virus za koji se govori da je uzrok COVID-19, stvarna stvar? Kako bismo sa sigurnošću mogli znati da postoji, moramo slijediti znanost.
Je li postojanje “Virusa” utvrđeno prema općeprihvaćenom nizu znanstvenih postupaka koji se moraju promatrati kako bi se utvrdilo postojanje bilo kojeg virusa?
Kako dosad izgleda, odgovor je odlučno ne.
Dr. Tom Cowan, dr. Andrew Kaufman i Sally Fallon Morell su među onima koji su u radu objavljenom prošle godine primijetili da se u dokazivanju postojanja novog virusa moraju najprije uzeti uzorci krvi, sluzi ili drugih sekreta stotina ljudi koji pokazuju simptome koji su “dovoljno jedinstveni i specifični za karakteriziranje bolest”.
Potom, “bez miješanja ovih uzoraka s BILO KOJIM tkivom ili proizvodima koji također sadrže genetski materijal, virolog macerira, filtrira i ultracentrifugira, tj., pročišćava uzorak.” To je, objašnjavaju autori, “uobičajena virološka tehnika, koja se desetljećima koristi za izoliranje bakteriofaga [virusa koji zarazi bakterije i razmnožava se u njima] i takozvanih divovskih virusa [virusa većih od tipičnih bakterija].”
Treće, kad jednom virolozi izvrše ovaj postupak, oni su u stanju “elektronskim mikroskopom demonstrirati na tisuće čestica identične veličine i oblika.” Potonji su “izolirani i pročišćeni virus“.
Četvrto, nakon utvrđivanja čistoće tih čestica, virolozi mogu ispitati njihovu “strukturu, morfologiju i kemijski sastav [.]”
Peto, “genetski sastav” čestica [virusa] “okarakteriziran je ekstrakcijom genetskog materijala izravno iz” njih i “korištenjem tehnika genetskog sekvenciranja” koje već dugo postoje.
I konačno, mora se provesti analiza kako bi se dokazalo da su te “jednolike čestice egzogenog (vanjskog) podrijetla” kao što se virusi smatraju, a ne samo “normalna razgradnja proizvoda mrtvih i umirućih tkiva“.
Autori zaključuju: “Ako smo došli toliko daleko, onda smo u potpunosti izolirali, okarakterizirali, genetski sekvencirali egzogenu česticu virusa” (svi naglasci u prethodnim citatima su dodani).
Dodaju da nigdje u bilo kojoj literaturi nije prikazano da je bilo koji od ovih koraka poduzet u pogledu SARS-CoV-2.
Niti su — a ovo je ključno — poduzeti znanstveni koraci za utvrđivanje da je SARS-CoV-2 uzrok bolesti COVID-19. Koji su ti koraci? Zaista nema puno toga:
Skupina zdravih subjekata, uobičajeno životinje, prvi su izloženi “ovom izoliranom, pročišćenom virusu na način na koji se smatra da se bolest prenosi.”
Nakon toga će virolozi pričekati kako bi utvrdili razbolijevaju li se ti subjekti od “iste bolesti, što se potvrđuje kliničkim i obdukcijskim nalazima [.]” Ako je to slučaj, “onda se pokazalo da virus doista uzrokuje bolest”. Drugim riječima, bit će demonstrirana “zaraznost i prijenos zarazne tvari”.
Ponovno, prema autorima, ništa od svega ovoga nije napravljeno kako bi se pokazalo postojanje virusa SARS-CoV-2, koji uzrokuje ono što je postalo poznato kao COVID-19.
Sve veći broj građana novinara iz više od deset različitih zemalja diljem svijeta zatražilo je od mnoštva zdravstvenih organizacija, putem Akata o slobodi informacija njihovih dotičnih država, izvješća o postupcima kojim je SARS-CoV-2 izoliran (tj., odvojen od svih ostalih stvari). Do dana današnjeg, nije pruženo niti jedno izvješće.
Da ponovim, nisam spreman reći da SARS-CoV-2 ne postoji i da on nije uzrok COVID-19. Samo zato što nešto nije dokazano ne znači da dokazano ne postoji. Međutim, vrijedi napomenuti, osobito onima koji su spremni reklamirati svoju samozvanu predanost Znanosti, da u ovom slučaju očito nije primijenjena znanstvena metoda koja utvrđuje postojanje virusa i njegovu uzročnu povezanost s bolestima. Postoji mnogo pretpostavki, možda čak i nekih razumnih pretpostavki.
Ali ako je sve to istina, neki će biti skloni postaviti pitanje kako to da je PCR test utvrdio toliko mnogo slučajeva i od čega je toliko ljudi oboljelo i umrlo. Na ova ću pitanja pokušati odgovoriti u budućim člancima.
