Ako želite vidjeti kako funkcionira liberalni um, dovoljno je da pogledate medije. Ne radi se samo o načinu na koji pokrivaju ono što pokrivaju, već o onome što zapravo pokrivaju. Ponekad brzopleto ulete u priču bez obzira na činjenice, a ponekad, nakon što se utvrdi da ona nije baš onakva kakvom su je isprva zamišljali, jednakom brzinom pobjegnu od nje. Kad pobjegnu, priča nestane — kao da se nikad nije dogodila.
Najnoviji primjer takvih vrsta priča uključuje pucnjave i napad na američki Kapitol.
Kad je čudovište u Atlanti ubilo osam ljudi, ljevica se uzbudila zbog implikacija — bijeli lik je ubio šest Azijatkinja, to je sigurno zločin iz mržnje. Ako ste primijetili razliku između osam ubijenih ljudi i medijski reklamiranih “šest Azijatkinja”, niste bili sami.
Tko su bile ove druge dvije osobe i zašto su se mediji prema njima odnosili kao prema profesoru i Marry Ann u naslovnoj temi prvih dviju sezona serije Gilliganov otok — kao da ne postoje? Prilično je teško saznati budući da su mediji uspostavili narativ da su ta ubojstva isključivo anti-azijski zločin iz mržnje, a ovo se nije uklapalo u njihov narativ o “bijeloj supremaciji” kao korijenu sveg zla. To je bila njihova priča i oni su se je držali, bez obzira na bilo kakve dokaze ili stvarnost koji bi joj mogli proturječiti.
Nekoliko dana kasnije, drugo je čudovište ubilo 10 ljudi u Boulderu, saveznoj državi Colorado. Slike ubojice kojeg privodi policija pobudile su liberalima nadu da je još jedan “bijeli supermacist” izvršio napad. Predložak je bio napravljen, narativ postavljen i spreman za korištenje. Mnogi takozvani novinari istrčali su pred rudo s izjavama da je “još jedan bijeli lik” krenuo u ubilački pohod.
No, dogodila se smiješna stvar — uhićeni muškarac bio je sirijski imigrant i musliman. Budući da nije bio bijelac, priča više nije bila korisna ljevici i brzo je nestala iz vijesti. Masovna pucnjava s čak dvije žrtve više nego što je to bio slučaj u Atlanti, koja je u to vrijeme još uvijek kružila u medijima, odjednom je nestala. Rase žrtava i počinitelja bile su krive, stoga ti životi nisu bili važni.
Nakon toga je došlo do masovne pucnjave u Kaliforniji, ovaj put s četiri žrtve među kojima je bio i četverogodišnji dječak. Imala je sva obilježja priče koju bi mediji voljeli, ali ona nikad nije dobila na snazi. Ako te večeri ili ujutro niste gledali vijesti, postoji velika šansa da nikad niste čuli za tu tragediju. Žrtve i osumnjičeni bili su Latinoamerikanci, a to ne koristi demokratima, stoga su mediji također odlučili ignorirati priču. Čak ni ubojstvo djeteta nije bilo važno. Ignorirali su mnogo više djece ubijene u Chicagu, zašto bi ovo iz Kalifornije bilo važno?
Prošlog je vikenda u Chicagu ustrijeljeno 30, a ubijeno 7 ljudi. Ljevičarski radar nije ni trepnuo.
U petak su mislili da su pronašli još jedan ćup zlata, ovaj put na američkom Kapitolu. Luđak je pregazio dvojicu policajaca, od kojih je jednog ubio, dok je drugi završio s teškim ozljedama. Je li to bio još jedan slučaj “pobune”? Mediji su krenuli u akciju, spremni istaknuti “prijetnju Trumpovih pristaša”.
Ovaj put osumnjičeni je bio crnac, ljevičar i sljedbenik Nacije islama, one istinske skupine mržnje. Pisci natpisa na CNN-u i MSNBC-u vratili su se na spavanje, vidajući grčeve u svojim rukama nakon što su nekoliko tisuća puta pretipkavali varijacije “Bijeli supremacisti ponovno napali Kapitol”. Pretpostavljam da je to križ koji “novinari” moraju nositi.
Ta je priča imala sve sastojke koje ljevica voli — bijeli policajac, crnac, veze sa skupinom mržnje i ubojstvo — ali jednostavno je sastavljena u pogrešnom redoslijedu. I taj se redoslijed nije mogao iskoristiti, stoga je priča nakon inicijalnih izvješća nestala sljedeći dan.
Vjerojatno ste vidjeli one reklame za Servpro gdje pucaju cijevi u kući ili u uredu, a zatim ulaze ljudi u Servpro opremi i sastave sve natrag prije nego što se život nastavi “kao da se nikad ništa nije dogodilo”. Takva je i ljevica kad se priča, bez obzira koliko tragična ili vrijedna vijesti, ne uklapa u njihov narativ ili unaprjeđuje liberalnu agendu: kao Keyser Söze — puf, nestala je.
To vam nešto govori, zar ne?
