Prema izvješću od 22. kolovoza, ženska afganistanska izbjeglica u Indiju upravo je “otkrila da talibani imaju spolne odnose s mrtvih tijelima”. Dok je govorila o tome kako teroristička skupina uživa u silovanju žena, ustvrdila je da “oni također siluju mrtva tijela”. Nije ih briga je li osoba mrtva ili živa… Možete li to zamisliti?
Izvješće nastavlja: “Praksa spolnih odnosa s leševima naziva se nekrofilijom. Otkrila je da su talibani ili pokupili [mrtve?] žene ili su ih ubili. Muskan je otkrila da su talibani tek jučer pokupili ženu.”
Što reći o ovoj jezivoj objavi? Nema sumnje, mnogi će je istaknuti kao “dokaz” da je talibanski islam, kao što su apologeti islama dugo tvrdili, uvijek plitak — furnir koji ozakonjuje njihovu inače nelegitimnu i korumpiranu vlast. Uostalom, da su “studenti [islama]” — sama definicija riječi taliban — oni bi više od prosječnog Afganistana znali da islam zabranjuje takvu odvratnu praksu. Zar ne?
Nažalost, istina je upravo suprotna. Baš kao što pedofilija s dječacima (afganistanski bacha bazi ili “plešući dječaci”) ima potporu u islamu, tako ima i nekrofilija, putem muslimanskih svetih spisa, komentara i fetvi (islamskih dekreta).
Sve započinje, kao i obično, s prorokom islama: Muhamedom. Prema bizarnom hadisu (zabilježenoj tradiciji koja se odnosi na njegove izreke i djela) koji postoji u šest islamskih klasičnih referentnih tekstova (uključujući važne Kanz al-‘Umal i al-Hujja fi Biyan al-Mahujja), Muhamed je jednom skinuo košulju, stavio je na mrtvu ženu i potom se spustio u njezin grob kako bi “legao s njom”.
Dok su bacali zemlju na leš i Muhameda, grobari su uskliknuli: “O Poslaniče, vidimo da činiš nešto što nikad nisi činio s bilo kim drugim”, na što je on odgovorio: “Obukao sam je u svoju košulju kako bi mogla biti odjevena u nebesko ruho, a legao sam s njom u njezin mezar kako bi joj pritisci na grob [islamske muke groba] bili ublaženi.”
To se može protumačiti i zasigurno nema razloga inzistirati na tome da je Muhamed zapravo kopulirao s lešom. Međutim, postoje neke prepreke:
Prvo, dvije arapske riječi (ataja‘ ma‘ha اضطجع معها) koje gore prevodim kao “legao s njom”, također se koriste u arapskom jeziku za značenje “općenje”. To je slično engleskom idiomu “legnuti s njom”, koji doslovno ne može značiti ništa drugo nego ležanje sa ženom, ali je često neizravna referenca na spolni odnos. Više od nekoliko muslimanskih svećenika iznijelo je ovo jezično zapažanje.
Drugo, četiri ortodoksne pravne škole (ili madhahib al- fiqh) sunitskog islama — al-Hanafi, al-Hanbali, al-Maliki i al-Shafi‘i — implicitno dopuštaju nekrofiliju. Niti jedna se od njih zapravo ne bavi s njom; umjesto toga, oni je odobravaju kad god se pojavi u kontekstu drugih tema. Tako, na primjer, u odjeljku o preljubu, malikijsko učenje glasi da “ako muž uđe u svoju mrtvu ženu — na bilo koji način, sprijeda ili straga — za njega nema kazne” (Sharh Mukhtasar al-Khalil fi al-fiqh al-Maliki).
Slično tome, šafijske presude o ritualnom pranju ukazuju na to da nije potrebno ponovno oprati tijelo mrtvih — muško ili žensko dodaje hanbelijski mezheb — nakon penetracije, iako penis penetratora zahtijeva pranje.
Bez obzira na sve gore navedeno, nije na nemuslimanima — zasigurno ne na meni — da govore muslimanima što njihovi tekstovi doista govore i podučavaju. To je posao njihovih ulema: učenjaka i svećenika predanih učenju dubokih istina islama. Stoga ostaje pravo pitanje: dopuštaju li uleme modernih vremena nekrofiliju?
Tužan odgovor glasi da. Na primjer, 2011. godine vodeći marokanski svećenik i jedan od osnivača Međunarodne škole muslimanskih učenjaka, šeik Abdul Bari Zamzami, izdao je fetvu u kojoj dopušta muslimanskom suprugu da kopulira sa svojom mrtvom ženom. On je započeo svoju uredbu rekavši da, iako ne mora nužno odobravati ovaj čin, nije na njemu da zabrani ono što islam dopušta. Kao dokaz citirao je gore spomenute presude islamskih pravnih škola.
Ubrzo nakon toga, u travnju 2012. godine, kad je Muslimansko bratstvo predsjedalo Egiptom, pojavila se vijest da islamski egipatski parlamentarci pokušavaju donijeti zakon koji bi se legalizirala nekrofilija. Iako je vijest prenuo Al Ahram, najugledniji egipatski list, ova je priča u zapadnim medijima brzo odbačena kao prijevara (što se često događa kad islam donosi vijesti na način koji nije u skladu sa Zapadnim senzibilitetima). Kao što je jedan novinar tvrdio: “U ovu ružnu glasinu i prijevaru, za koju se mislilo da potječe iz fetve [gore spomenutog] šeika Zamzamija, uglednog marokanskog svećenika, trebalo bi posumnjati iz jednostavnog razloga što za niti jednog egipatskog islamističkog šeika, ili bilo kojeg drugog imama, nikad nije izvješćeno da podržava nekrofiliju.”
Ako je to bilo točno 2012. godine, onda nije 2017. godine, kad je nekrofilija ponovno spomenuta i ozakonjena, ovaj put od strane šeika Sabrija Abdula Raeufa, profesora s egipatskog Al Azhara — najprestižnijeg sveučilišta islamskog svijeta (koje papa Franjo smatra saveznikom). Tijekom televizijske emisije u Egiptu, šeika/profesora su upitali je li dopušteno da muž penetrira u svoju ženu nakon njezine smrti. On je odgovorio: “To nije pohvalno u islamu; međutim, islamski zakon to smatra halalom” — to jest, dopuštenim, nije zločin ili grijeh koji zaslužuje kaznu ovdje ili u zagrobnom životu (za razliku od, na primjer, odvratnog zločina apostazije, napuštanja islama).
Naknadno izvješće Youm7 Arabic pod naslovom (u prijevodu) “Knjige al-Shafi‘i, al-Hanbali i al-Hanafi otkrivaju da spolni odnos s mrtvom ženom nije preljub”, potvrdilo je tvrdnje profesora Al Azhara.
Treba također napomenuti da nekrofilija nije ograničena na lude teroriste koji vrebaju s drugog kraja svijeta. U Velikoj Britaniji je jednom kasno u noć 2019. godine muslimanski muškarac Kasim Khuram provalio u pogrebnu tvrtku, otvorio nekoliko lijesova i, nakon što je napravio svoj “odabir”, izvadio i “silovao” dva ženska leša. Kad ga je policija uhitila, Khuram je objasnio svoje postupke rekavši kroz smijeh da je “Svaka rupa cilj”.
U svakom slučaju, nakon dva desetljeća prolijevanja američke krvi i bogatstva, evo još jednog, osobito odvratnog, podsjetnika na to koga je Bidenova administracija ostavila na čelu Afganistana.
