Većina ljudi misli da je COVID-19 respiratorni virus, iako neki znanstvenici tvrde da je to bolest kardiovaskularnog sustava. Ja osobno tvrdim da je to prvenstveno neurološki poremećaj.
Ukratko, Covid je rasturio naše mozgove.
Ili bih možda trebao reći da je iracionalni strah od virusa rasturio naše mozgove.
Glavni super raširivač su korporativni mediji, iliti Lažne vijesti. Iskreno, nikad nisam razumio zašto je toliko ljudi paničarilo zbog nečega što je, za veliku većinu, u osnovi nešto poput težeg oblika gripe (a za mnoge čak ni to). Potom sam zaglavio u zračnoj luci i nekoliko sati bio prisiljen slušati CNN.
Sama količina dezinformacija koje potpiruju strah — tzv. “panic-porn” — bila je gotovo nepodnošljiva. Da osobno cijeli dan ne slušam ništa osim toga, vjerojatno bih i ja bio histeričan. Također ne bih imao pojma što se zapravo događa.
Evo primjera: U nedavnom istraživanju, 41% demokrata je reklo da osoba koja se zarazi Covidom ima 50% šanse da završi u bolnici, dok drugih 12% misli da je taj rizik još 20% veći.
Stvarna brojka? Manje od 1%.
Republikanci se također nisu baš previše iskazali u istraživanju. Ali barem su znatno bolje informirani od svojih “progresivnih” susjeda — što bez sumnje objašnjava zašto su manje uplašeni.
Sjećate li se kad je čak i politička ljevica vjerovala (ili barem tvrdila da vjeruje) da je “znanje moć”? Ah, dobri stari dani. Prije nego što su odlučili da su 1984. i Vrli novi svijet udžbenici, a ne ozbiljna upozorenja prerušena u distopijske romane.
U svakom slučaju, rezultati tog istraživanja pokazuju da nas je Covid učinio nesposobnima za razumno razmišljanje. To je očito i na makro (društvenim) i na mikro (individualnim) razinama.
Na makro razini, razmotrite nelogičnosti koje okružuju trenutačnu raspravu o “cjepivima“. Govore nam da se svi moramo podvrgnuti injekcijama kako ne bismo dobili ili širili Covid. A opet, kako je nedavno ravnateljica CDC-a priznala, cijepljeni ljudi i dalje mogu dobiti i širiti Covid. Zapravo, postoje dokazi da, budući da injekcije prvenstveno služe za suzbijanje simptoma, “cijepljeni” mogu nesvjesno postati asimptomatski širitelji virusa.
S obzirom na tu stvarnost, koja je logika u pozadini bilo kojih mandata? Čak i ako vas “cjepivo” u određenoj mjeri štiti od ozbiljne bolesti i smrti — a čini se da je do sada to bio slučaj, iako bi trebali obratiti pažnju na podatke koji dolaze iz Izraela i Velike Britanije — to čini malo ili ništa kako bi zaštitilo druge. To bi vas čak moglo učiniti opasnošću za druge.
Injekcija također ima mnoge potencijalne nuspojave koje, čak i ako su relativno rijetke, nisu nepostojeće. Imajte na umu da su smrtni slučajevi i hospitalizacije također rijetki, ako riječ “rijetko” ima bilo kakvo statističko značenje. Nije li nešto što se događa u manje od 1% slučajeva po definiciji rijetko?
Racionalna osoba bi mogla zaključiti da bi injekcija trebala biti u potpunosti osobna odluka, temeljena na zdravlju te osobe, faktorima rizika, vjerskim uvjerenjima, itd.
Nažalost, čini se da su racionalni ljudi još rjeđi od Covid hospitalizacija.
Na individualnoj razini, sindrom rasturenog mozga manifestira se u besmislenom ponašanju kao što su nošenje maske tijekom šetnje u parku ili dok sjedite sami u automobilu — ili uredu.
Istinita priča: Neki dan sam čuo kolegu u hodniku kako razgovara sa studentom o logičkom zaključivanju. Naravno, oboje su nosili maske, što na neki način mogu razumjeti. Osobno ne vjerujem da maske bilo čemu koriste, a (prava) znanost me podržava u tome, ali mogu shvatiti kako bi maske mogle doprinijeti da se ljudi osjećaju malo zaštićenijima kad se nalaze uz neposrednoj blizini druge osobe.
Kao profesionalni retoričar koji je napisao knjigu o kritičkom razmišljanju, također nisam našao ništa s čime se ne bih mogao složiti u onome što je rekao moj kolega. Barem su teoretski znali o čemu govore.
Međutim, kasnije sam slučajno prošao pored njihovog ureda, u kojem su sjedili sami s otvorenim vratima – još uvijek potpuno maskirani. (Za gramatičke naciste, koristim “oni” kako bih općenito zaštitio identitet ove osobe.)
Evo osobe koja je godinama proučavala logiku, koja je podučava kako bi zaradila za život, a opet se čini da je ne može primijeniti u stvarnom svijetu. Želio sam pitati: “Koga mislite da štitite noseći masku dok sami sjedite u svom uredu? Od čega? Koji zrak zamišljate da udišete? Znate li kako se širi koronavirus?”
Ono što znamo, i što znamo već neko vrijeme, jest da se virus aerosolizira kad zaraženi ljudi izdahnu. Drugim riječima, postaje zračni, što znači “nošen zrakom” — istim zrakom koji svi udišemo kad smo zajedno u zatvorenom prostoru.
Čak i ako maske zaustavljaju izravni ulazak tih aerosoliziranih čestica u naš nos ili usta — što nije slučaj, budući da su čestice mnogo manje od rupa u tkanini — pod pretpostavkom da vaša maska ima šupljine na rubovima (kao što je to slučaj sa svim maskama koje možete kupiti u trgovinama), onda neke od tih aerosoliziranih čestica unosite tako što jednostavno dišete. Maska postiže vrlo malo, ako išta.
Imajte na umu da je ovdje zaključivanje izrazito logičko — u suštini, silogističko. Počinjemo sa znanstvenom činjenicom, dodajemo uočljivu istinu i dolazimo do neizbježnog zaključka:
Čestice koronavirusa, ako su prisutne, nastanjuju okolni zrak. Maske ne blokiraju sav zrak. Stoga maske ne blokiraju sve čestice koronavirusa.
Također bismo morali dodati da, kod virusa, ako maske ne blokiraju sve čestice, kao da ne blokiraju ništa, budući da su istraživanja pokazala da jedna jedina čestica može uzrokovati infekciju.
Nažalost, ovakva vrsta kritičkog razmišljanja ovih dana praktički ne postoji. Godine u vladinim školama, nakon čega slijedi marksistička indoktrinacija na fakultetu, učinile su većinu ljudi nesposobnima za primjenu logike. Nekoliko relativno neoštećenih mozgova koji su još postojali prije ožujka 2020. godine sad su uglavnom rastureni Covid panikom.
