Zapadna civilizacija ne može opstati odsječena od svog izvora u kršćanstvu. Već možemo vidjeti kako će to izgledati.
U uznemirujućoj sceni na početku filma Sjevernjak, brutalnog novog osvetničkog epa redatelja Roberta Eggerta, skupina berserkerskih ratnika napada rusko selo. Pokolj koji je uslijedio prikazan je u realističkim detaljima. U jednom trenutku protagonist filma, Amleth, kojeg glumi Alexander Skarsgård, zubima iščupa grlo neprijatelju.
Nakon napada, svi osim šačice odraslih seljana — koje su smatrali dovoljno zdravima da prežive zimu kao robovi — okupljeni su i zaključani u kući, uključujući djecu. Nekoliko berserkera ležerno baca baklje na slamnati krov dok zarobljeni unutra vrište i mole za život.
Takav je manje-više cijeli film i zapravo ga nije previše zabavno gledati. No, usred svog blata, dima, klanja i detaljno prikazanih scena poganskog vračanja, dobivamo mučan uvid u pretkršćansku sjevernu Europu. Što god drugo Eggers pokušava učiniti u Sjevernjaku, on se ne trudi prikriti zapanjujuće nasilje i nemilosrdnost vikinške kulture.
Zapravo, teško je prosjediti kroz film bez osjećaja dubokog olakšanja što je kršćanstvo istisnulo nordijsko poganstvo. Katolički redovnici koji su se odvažili u Skandinaviju u 10. stoljeću doveli su radikalnu novu religiju koja je proglasila nešto revolucionarno poganskom umu: nježnog Boga koji je stvorio čovjeka na svoju sliku, dajući inherentnu vrijednost svakoj osobi, čak i slabima i nemoćnima — robovima, ženama, djeci.
Eggersu to vjerojatno nije bila namjera, ali Sjevernjak je snažan podsjetnik da je zapadna civilizacija nastala izravno iz kršćanstva i da za svoju vitalnost ovisi o njemu. Da Katolička crkva nije uspjela preobratiti Europu, kontinent bi čamio u poganstvu s jednakom sigurnošću kao što je to bio slučaj s autohtonim kulturama Amerike. Ne bi bilo sv. Augustina ili sv. Tome Akvinskog, ne bi bilo Magna Carte, filozofije ili teologije, kao ni osnivanja Amerike.
Sve to nam govori: mi danas živimo od kamata kršćanstva, crpeći iz depozita vjere koja je Zapad izvukla iz poganstva. Naša civilizacija, sa svojim inzistiranjem na individualnim pravima i pravičnom postupku te nabrojanim ovlastima i vladavini prava, prije svega se oslanja na specifično kršćansko shvaćanje čovjeka, društva i kozmosa. Na to je mislio John Adams kad je rekao: “Naš Ustav napravljen je samo za moralan i religiozan narod. On je potpuno neadekvatan za bilo koju drugu vladu.”
Primijetiti ovo znači i priznati ono što bi do sada trebalo biti očito: ponestaje nam kamata. Mi više nismo “moralan i religiozan narod” i postoji stvarna opasnost da će bez kršćanstva naša civilizacija, zajedno s našim sustavom vlasti, atrofirati i umrijeti.
To ne znači da ćemo se vratiti pretkršćanskom paganizmu, invazijama berserkera na nesretna sela i demonskim ritualima poganskih vidioca. No, postkršćanska društva će početi gubiti one ideje i načela koja su zapadnu civilizaciju učinila drugačijom od ostalog svijeta i svega onoga što je došlo prije — stvari poput slobode govora i savjesti, neotuđivih prava, jednakosti ljudi, suglasnosti upravljanih.
Doista, ovaj proces je već u tijeku. Razmotrite samo jedan primjer iz veljače, prije ruske invazije na Ukrajinu, kad je pozornost svjetske javnosti bila usmjerena na Kanadu, od svih mjesta. Tamo je, pod krinkom zdravlja i sigurnosti, navodno liberalna vlada provela neviđeni i zastrašujući udar na mirne prosvjednike i njihove obitelji.
Ništa nije moglo bolje ilustrirati korupciju i propadanje nekoć tolerantnog i slobodnog društva. Kanadski premijer Justin Trudeau, oličenje prosvijećenog liberala, pokazao nam je kakvu toleranciju možemo očekivati od postkršćanskih liberalnih vlada na Zapadu.
Miroljubivi prosvjednici nisu bili samo uhićeni, već su im također zaplijenjeni bankovni računi, zamrznuta imovina i zaključana sredstva za pravnu obranu. Rečeno im je da će im oduzeti sredstva za život, oduzeti kamione i dozvole. U jednom trenutku vladini birokrati zaprijetili su da će im oduzeti djecu ako se ne povinuju. Poruka Trudeauove vlade bila je jasna: ušutite i idite kući, prestanite s prosvjedima ili vas nećemo samo uhititi, već ćemo vas potpuno upropastiti.
Razmišljao sam o tim kanadskim obiteljima dok sam čitao esej Francisa Fukuyame u prošlotjednom Wall Street Journalu o tome kako svijet “jasno evoluira prema jednakosti i slobodi” i da će, usprkos nekim zastojima, liberalizam u konačnici pobijediti. On odbacuje masivnu protučinjenicu komunističke Kine, u kojoj se ukorijenila neliberalna moderna civilizacija, i pokušava svoje čitatelje uvjeriti ispraznim floskulama o povijesnom “napretku prema pravdi”.
Međutim, Fukuyama nigdje u svom eseju niti jednom ne spominje ulogu kršćanstva u stvaranju i održavanju liberalnih načela za koja misli da će opstati sami od sebe. On ili ne zna ili odbija priznati da čitav naš koncept pravde i slobode izvire iz kršćanske religije, bez koje one postaju samo opravdanja za vladavinu brutalnom silom.
Njegova greška — greška koju dijele sve naše liberalne elite — jest pripisivanje uspjeha zapadne civilizacije progresivnom poboljšanju ljudske prirode i napretku moderne tehnologije. Ali ljudska priroda se nije promijenila. Ona je stalna i pale naravi i to se nikada neće promijeniti. Mi smo, na neki način, berserkeri. Oduvijek smo bili.
No, kršćanstvo nam je pružilo izlaz kroz pasiju i uskrsnuće Isusa Krista. Kršćanstvo je naviještalo mogućnost otkupljenja naše pale naravi i obraćenje na “izvrsniji put”, put ljubavi, a to je Krist i Njegovo Kraljevstvo. Koji god napredak smo od tada postigli rezultat je tog izvrsnijeg načina. Ako ga napustimo, kao što to činimo sada, čeka nas postkršćanska civilizacija jednako brutalna, nasilna i nepravedna kao i pretkršćanski svijet “Sjevernjaka”.
