Reuters je bio ispred svih, naslovivši svoju osmrtnicu ovako: “Posljednji sovjetski vođa Gorbačov, koji je okončao Hladni rat i primio Nobelovu nagradu, umro u dobi od 91 godine.” CNN je jadikovao da je “tragedija Mihaila Gorbačova u tome što je nadživio otopljavanje Hladnog rata između Moskve i SAD-a, nakon što je učinio više od bilo koga drugoga da ga osmisli.” Ta ista navodna novinska mreža naslovila je drugu priču o svom palom heroju: “Umro je Mihail Gorbačov, bivši sovjetski predsjednik koji je srušio Željeznu zavjesu.” BBC je bio samo trunku oprezniji, naslovivši vijest: “Mihail Gorbačov: Sovjetski vođa koji je pomogao okončati Hladni rat.” Gorbačov je doista pomogao okončati Hladni rat, ali uglavnom radeći nešto što se Reuters, CNN i Beeb ne udostojavaju spomenuti: Gorbačov je pomogao okončati Hladni rat time što ga je izgubio.
Ljevičarska inteligencija koja vodi propagandne organe poznatije kao CNN, BBC i Reuters, zajedno s ostalim establišmentskim medijima, nikad neće to priznati, ali čovjek koji je zapravo okončao Hladni rat bio je Ronald Reagan. Kao što Rating American’s Presidents objašnjava, Reagan je postao predsjednik u eri detanta, kad je vladalo opće mišljenje da je najbolji način suočavanja sa Sovjetskim Savezom i globalnim komunizmom općenito umanjivanje razlika, zatvaranje oči na kršenja ljudskih prava endemična za socijalističke države, traženje sporazuma koji bi ublažili napetosti, sprječavanje korištenja nuklearnog oružja i puštanje obiju strana da nastave na gotovo isti način unedogled. Era detanta dostigla je svoj vrhunac 18. lipnja 1979. godine, kad su Jimmy Carter i sovjetski premijer Leonid Brežnjev potpisali sporazum SALT II, da bi potom, dok je svijet s užasom gledao, Carter zagrlio i poljubio komunističkog despota.
Predsjednik Reagan postavio je drugačiji ton. On je bio javni kritičar detanta kao nepovoljnog za američke interese. Dana 8. lipnja 1982. godine, u govoru pred britanskim Donjim domom, proturječio je konvencionalnoj mudrosti da će Sovjetski Savez ostati ovdje i hrabro predvidio njegovu smrt. Reagan je rekao: “Marš slobode i demokracije… ostavit će marksizam-lenjinizam u ropotarnici povijesti, kao što je ostavio i druge tiranije koje guše slobodu i samoizražavanje ljudi.”
Otišao je još dalje 8. ožujka 1983. godine, u govoru kršćanskim vođama, kad je Sovjetski Savez nazvao onim što jest, “carstvom zla”. Upozorio ih je protiv iskušenja da “utrku u naoružanju jednostavno nazovu golemim nesporazumom i time se uklone iz borbe između ispravnog i pogrešnog i dobra i zla”. Međunarodni mediji, kao i mnogi vanjskopolitički “stručnjaci” unutar Reaganove administracije, bili su zaprepašteni, optužujući Reagana da je njegova retorika nepromišljena, da je uništila mogućnost za daljnji detant sporazuma sa Sovjetima i uvelike povećala mogućnost nuklearnog rata.
Međutim, nazivajući Sovjetski Savez “carstvom zla”, Reagan je odbacio moralnu ekvivalenciju koja je došla u modu tijekom ere detanta i obnovio ideju Hladnog rata ne samo kao nadmetanja za interese između dviju supersila, već i kao pravednog i nužnog križarskog rata protiv monstruoznog režima koji je viktimizirao vlastiti narod. To je ohrabrilo i osnažilo sovjetske disidente i stanovnike sovjetskih satelitskih država koji su u nevjerici gledali kako je vodeća nacija slobodnog svijeta počela tretirati Sovjetski Savez kao ništa drugo do okrutne totalitarne države.
U to isto vrijeme, Reagan je započeo masovno vojno jačanje, ponovno na zaprepaštenje vanjskopolitičkog establišmenta, koji je ponovio svoje upozorenje o rizicima nuklearnog rata. No, Reaganova opaska da će marksizam-lenjinizam biti protjeran u “ropotarnicu povijesti” nije bila samo retorički ukras; Reagan je raspoznao ono što je establišmentskim analitičarima promaklo: detant je sovjetskoj ekonomiji dopuštao prostor za disanje, a Sovjeti neće moći držati korak s novom utrkom u naoružanju. Reagan je kalkulirao da bi napori u pokušaju da se to učini oslabili sovjetsku ekonomiju i da bi to dovelo do kraja Sovjetskog Saveza kao komunističke supersile.
Reagan je također izravno izazvao sovjetsku propagandu, koja je često nailazila na odjeke u Zapadnim medijima, koja je tvrdila da sovjetski blok radi na miru protiv ratnohuškačkih, imperijalističkih Sjedinjenih Država, Dana 12. lipnja 1987. godine, ispred Brandenburških vrata u Zapadnom Berlinu, Reagan se obratio Gorbačovu: “Postoji jedan znak koji Sovjeti mogu dati, a koji bi bio nepogrešiv i koji bi dramatično unaprijedio ciljeve slobode i mira. Generalni sekretare Gorbačov, ako tražite mir, ako tražite prosperitet za Sovjetski Savez i Istočnu Europu, ako tražite liberalizaciju: Dođite ovamo na ova vrata. Gospodine Gorbačov, otvorite ova vrata. Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid!”
Dvije godine kasnije, komunisti više nisu mogli obuzdati želju svojih naroda za slobodom. Dana 9. studenog 1989. godine, istočnonjemačke su vlasti, pod golemim pritiskom, najavile da su njihove granice otvorene; stotine tisuća istočnih Nijemaca okupilo se na Zidu, uvelike brojčano nadmašujući stražare, koji su im naposljetku dopustili prolazak. Berlinski zid, mjesto na kojem je toliko ljudi ubijeno u očajničkoj jurnjavi za slobodom, ubrzo nakon toga počeo se rušiti. Sovjetski Savez se raspao 1991. godine.
Reaganu se danas rijetko pripisuju zasluge za okončanje Hladnog rata, što je očito bilo u najboljem interesu Amerike u uklanjanju najvećeg protivnika tog vremena sa svjetske pozornice. Ljevičarski analitičari, koji mrze konzervativnog patriota Reagana, zasluge za ublažavanje restrikcija prema sovjetskim građanima radije pripisuju Gorbačovu, a inspiriranje i poticanje radnika poljskih brodogradilišta na otpor prema željeznoj šaci komunističke vlade papi Ivanu Pavlu II. No, Gorbačovljeva liberalizacija bila je odgovor na golemi ekonomski pritisak koji su Sovjeti doživljavali kao rezultat Reganovog ubrzavanja utrke u naoružanju, a iako su Papine riječi imale veliku ulogu u nadahnjivanju otpora komunizmu, isti su učinak imale i Reaganove kad se usudio opisati Hladni rat kao borbu slobode protiv ropstva i dobra protiv zla. Predsjednik Reagan zaslužuje ogromne zasluge za raspad sovjetskog bloka i okončanje Hladnog rata.
Najznamenitiji svjetski prodavač Pizza Huta samo je reagirao na događaje koje je pokrenuo Reagan. Ako povijest pišu slobodni ljudi, Gorbačov će ostati upamćen kao čovjek koji je vrata slobode otvorio prilično nerado i kad nije imao drugog izbora.
