Pjenušava čaša dijetalne Cole počivala je na Nepokolebljivom stolu u Ovalnom uredu ispred nasmiješenog predsjednika Sjedinjenih Država.
Donald Trump zahvalio je pripravniku koji je donio osvježavajuće piće i uperio prstom na mene. “Želite li nešto popiti?”, upitao je. Kad će me sljedeći put u životu lider slobodnog svijeta pitati hoću li nešto popiti?
“Dijetalnu Colu”, odgovorio sam.
Trump je mahnuo zapešćem i pripravnik je otišao u susjednu sobu, vrativši se nekoliko trenutaka kasnije s visokom, okruglom čašom na kojoj je bio zlatni Predsjednički pečat. Poslužena je ispred mene na srebrnom podmetaču. Pjenušava dijetalna Cola na Nepokolebljivom stolu.
Ovo je Trumpova Amerika. Mislim, zašto ne?
Samo sat vremena prije, bio sam u uredima Daily Callera u Washingtonu, pregledavajući Twitter kad je odjednom zazvonio moj telefon. Javio sam se samo kako bih čuo panični glas Saagara Enjetija, našeg dopisnika iz Bijele kuće. “Gdje si?!”, upitao je. “Dobili smo intervju s Trumpom — moramo za 30 minuta biti u Bijeloj kući!” U međuvremenu, mjesecima sam pokušavao preko komunikacijskog tima predsjednika dobiti intervju. Nikad se nisam nadao da će se to dogoditi na ovakav način.
Istrčao sam iz naše sobe za video produkciju u redakciju. Nisam nosio puno odijelo. Enjeti mi je dobacio jedno od svojih rezervnih komada. Presvukao sam se u njega u sporednom uredu i primijetio da su cipele koje sam obukao taj dan neonsko narančaste Adidas tenisice. Nije baš materijal za Ovalni ured. Pokušao sam se izvući komentarom kako je Kanye West prošli mjesec u Ovalu nosio Yeezys. Enjeti nije htio ni čuti. Inzistirao je da se preobujem. Pronašao sam svoju odgovarajuću veličinu na nesretnom pripravniku u redakciji i obukao njegove mnogo formalnije kožne cipele. Noseći posuđeno odijelo i cipele, izašao sam s Enjetijem iz ureda i gotovo bez daha, brzim koracima, uputio se prema pet blokova udaljenoj Bijeloj kući šaljući usput mobitelom svoje vitalne podatke Tajnoj službi.
Približili smo se maloj, dobro čuvanoj sigurnosnoj kućici Tajne službe na rubu područja Bijele kuće. Saagar je pokazao svoju čvrstu propusnicu i ušao. Ja ne posjedujem čvrstu propusnicu i stoga moram predstaviti višestruke oblike identifikacije službeniku Tajne službe kroz neprobojni stakleni otvor. Službenik mora sve informacije provjeriti na kompjuteru i izraditi mi značku. To je prilična gnjavaža. Vidim zašto bi se Jim Acosta mogao uznemiriti zbog toga. Dok sam prezentirao svoje podatke, Francesca Chambers iz Daily Maila ušla je u sigurnosnu zonu. Poznajem Chambers već godinama i iako povremeno ulazim na područje Bijele kuće tijekom pokrivanja raznih događaja, ona zasigurno nije moja standardna radna okolina.
“Benny, što radiš ovdje? Intervjuirat ćeš predsjednika?” Upitala je sarkastično Chambers. Nervozno sam se nasmijao i promrmljao nešto o Sarah Sanders. Područje Bijele kuće je područje opakih glasina i nisam želio da se vijest o intervjuu proširi Twitterom.
Kad jednom službenik Tajne službe verificira vaše informacije u sustavu Bijele kuće, predaje vam laminiranu plavu sigurnosnu značku na lancu koja se sve vrijeme mora nositi oko vrata. Značka je mikročipirana — tako da Tajna služba u svakom trenutku može pratiti koliko posjetitelja dolazi i odlazi s područja Bijele kuće.
Sigurnosna točka Bijele kuće slična je kontroli Putne Sigurnosne Agencije prije ulaska u zrakoplov. Stavljate svoje torbe na rendgenski stroj i prolazite kroz magnetron, koji će garantirano bipkati. Službenik vas pregleda palicom i vi ste na putu.
Članovima tiska dopušteno je slobodno hodati niz crni kolni prilaz koji vodi od ulaza sa sigurnosnom kućicom Tajne službe do sobe za brifing u Zapadnom krilu.
Enjeti i ja šćućurili smo se ispred sobe za brifing kako bismo još jednom provjerili pitanja. Dogovor je bio da se Saagar bavi politikom, a ja kulturom. Naizmjenično ćemo postavljati pitanja predsjedniku. Saagar mi je dao nekoliko savjeta što se tiče najboljeg načina za postavljanje pitanja Trumpu. Ovo će biti njegov drugi intervju, a moj prvi. Saagar i ja smo se potom uputili u sobu za brifing, pokraj ikonskog podija za tisak, kroz klizeća vrata na pozornici i natrag do ureda u Zapadnom krilu.
Ako ste ikad vidjeli Bijelu kuću u verziji Hollywooda, HBO-a ili Netflixa — zaboravite taj opis. Ti snimci predsjedničkog osoblja kako živahno hodaju kroz hodnike, noseći mape s dokumentima jedan drugome i skupljajući se u pozlaćenim sobama za sastanke — sve je to lažno. Zapadno krilo je malo. Vrlo malo. Kad je predsjednik u zgradi i kad se radi punom parom — jedva ima prostora za kretanje. Saagar i ja smo se stisnuli u skučenom prostoru za prijem ispred ureda Sarah Sanders. Čavrljali smo s pet prijatnih asistentica za tisak u kancelariji između ureda Sanders i ureda direktora komunikacija Bijele kuće, Billa Shinea. Razgovarali smo o Instagramu i kolutali očima na TV hit Omarose Manigault.
Nakon otprilike 10-tak minuta čekanja, Sanders nas je prozvala dok je užurbano hodala niz hodnik u svjetlo zelenoj haljini. “Predsjednik je spreman”, rekla je Sanders. “Pođite sa mnom.”
Podsjetnik: Bijela kuća je stvarno mala.
Hodanje od mjesta na kojem smo čekali u Zapadnom krilu do Ovalnog ureda trajao je manje od minute.
Bill Shine, Kellyanne Conway i Mercedes Schlapp pridružili su se Sanders dok nas je vodila pokraj male sobe za čekanje, dva stola predsjednikove tajnice i u Ovalni ured.
Jednostavno ne postoje riječi kojima možete opisati osjećaj kad vidite predsjednika Sjedinjenih Država koji sjedi za Nepokolebljivim stolom i čeka u Ovalnom uredu na vas. Morali biste imati srce od kamena kad vas osjećaji ne bi prevladali zbog same povijesti ureda i njegovog značenja u tkivu ljudske povijesti. To je neusporedivo najimpresivniji doživljaj koji Amerikanac može doživjeti — i svi Amerikanci bi se morali ponositi našom zajedničkom poviješću ovog mjesta.
Trump nas je pozdravio i stisnuo naše ruke, dok je osoblje očistilo njegov stol od hrpe papira, olovaka i rukom napisanih bilješki. Trump je stisnuo moju ruku i lagano me povukao iza stola. “Snimite ih za stolom — to je najbolji snimak”, rekao je Trump fotografu. “Možete si također skinuti značke”, rekao je Trump Saagaru i meni. “Izgledate poput turista.”
Sad je došao trenutak u kojem se morate koncentrirati i obaviti svoj posao. Uključio sam svoj snimač i pripremio svoja pitanja o zabrani pristupa Jima Acoste Bijeloj kući, prebrojavanju glasova na Floridi i incidentu ispred kuće Tuckera Carlsona. Duboko sam udahnuo, a predsjednik je pitao: “Hoćete li nešto popiti?”
Trumpov stav je razoružavajući. Bio je veseo i energičan tijekom cijelog intervjua. U više navrata ispalio je nekoliko šala zbog kojih je cijela prostorija eksplodirala u smijeh. Daleko od tmurnog, bijesnog, sumornog portreta kojeg su naslikali anonimni izvori u medijima. Predsjednik je skakao s teme na temu — učinivši 15-minutni zakazani intervju u 33-minutne vijesti.
Trump je odmahnuo nekoliko puta svojim pomoćnicima koji su ga podsjećali na slijedeće sastanke. “Dovedi mi ove momke natrag, Bill”, rekao je Trump Shineu kad smo izlazili iz ureda. “Sviđaju mi se ovi momci.”
Intervju je bio veliki uspjeh — usprkos tome što smo obaviješteni samo 30-tak minuta prije i posuđenom odijelu i cipelama. Prvi smo objavili vijesti o promjenama u kabinetu, CNN/Acostinoj akreditaciji za Bijelu kuću, prebrojavanju glasova na Floridi, Brendi Snipes, glasačkim prijevarama, identifikaciji birača i Amazonu.
Washington Post, New York Times, CNN, Fox News, MSNBC i deseci drugih medijskih kuća pokrilo je Trumpove odgovore iz našeg intervjua u neograničenom broju tema. Kasnonoćna komedija je također iskoristila neke naše isječke. Stephen Colbert i Jimmy Kimmel detaljno su razradili dijelove našeg intervjua.
Objavili smo kompletni transkript intervjua na Daily Calleru. No, izostavio sam jedan vrlo važan detalj: kako je prokleto dobra predsjednička dijetalna Cola. Nisam siguran da to bio specijalni recept — ali ukoliko vas Trump ponudi pićem u Ovalnom uredu — uzmite dijetalnu Colu.
Nećete požaliti.
SAD POGLEDAJTE:
