Antonio Ledezma govori o brutalizaciji svoje zemlje.
Kad diktatura zakuca na vaša vrata kako bi vas uhitila, ona ne štedi na uporabi sile. Više od 100 agenata došlo je uhititi Antonija Ledezmu. Oko njih 25 došlo je do njegovog ureda, razbijajući vrata i prozore prilikom ulaska. “Uhitili su ga divljački”, rekla je kasnije njegova supruga. “Udarili su ga.” Ledezma je upitao agente: “Zašto vas je toliko mnogo? Ja sam samo jedna osoba. Težak sam 75 kilograma. Neću se sam boriti protiv vas.” U prizemlju se nalazilo oko 80 ljudi, koji su mahali strojnicama i pucali u zrak, stvarajući veliki show.
Odvezli su Ledezmu u zatvor.
On je, ili je bio, gradonačelnik Caracasa, glavnog grada Venezuele. Bio je zatvorenik gotovo tri godine — da bi potom pobjegao iz zemlje. Pridružio se gotovo 4 milijuna svojih sugrađana u egzilu. Oni su pobjegli od progona i gladi (sigurno jedna od vrsta progona). Ledezma je rekao: “Ja sam dio skupine od 4 milijuna ljudi rođenih u Venezueli koji su bili prisiljeni napustiti živote koje su svojedobno poznavali.” Rekao je to bez gotovo imalo emocija.
Ne tako davno, Ledezma je bio gost na Oslo Freedom forumu u New Yorku. Sjedokosi gospodin, istodobno urban i strastven — ne tako rijetka kombinacija u latinoameričkoj politici.
Antonio Ledezma rodio se 1955. i rano je pokazao svoju sklonost prema politici. Prvi put je otišao u zatvor kad je imao 13 godina, nakon što je sudjelovao na studentskom prosvjedu. Potom je nastavio školovanje i završio pravo. Služio je u venezuelanskom zakonodavstvu, a 1999. osnovao je stranku: Fearless People’s Alliance (Savez neustrašivih ljudi – op. a.). (Ime dolazi iz venezuelanske nacionalne himne, “Gloria al bravo pueblo”, koja govori o neustrašivosti ljudi.)
Bila je 2008. godina kad je Ledezma izabran za gradonačelnika Caracasa. Bilo je to nakon gotovo desetljeća režima Huga Cháveza. Chávez je došao na vlast pod “krinkom” demokracije, rekao je Ledezma. Bio je demokratski izabran da bi nakon toga započeo rastavljati demokraciju u zemlji. Nije bio bez talenta, bespotrebno je navesti: posjedovao je veliki i mračni talent.
Posjedovao je “čaroliju zavođenja”, rekao je Ledezma. “Igrao je ulogu siromašnog čovjeka kojeg iskorištavaju gringosi, Amerikanci, održavajući govore koji su bili puni samosažaljenja i obećavao da će zemlja postati zaštitničkija nego ikad.” Mi smo bogata zemlja, govorio bi Chávez, zašto bi itko ikad oskudijevao u bilo čemu? (Uskoro, oskudijevali su u svemu.)
Chávez je uništio vladavinu zakona u Venezueli, rekao je Ledezma. “Više nisu vrijedili zakoni, već vladarevo raspoloženje.” S time je otišla i dioba vlasti. “Ustav se povijao željama diktatora.” Chávez je nagomilao “političku, medijsku i financijsku moć”, ali čak ni to nije bilo dovoljno: pretvorio je Venezuelu u “narko-državu, narko-tiraniju”.
Kao što ste to dosad vjerojatno pogodili, gradonačelnik Ledezma bio je jedan od najistaknutijih protivnika Cháveza i chavizma u zemlji. U naslovu prošle godine, britanski Guardian opisao ga je kao “tvrdolinijaškog” vođu opozicije. Što točno znači “tvrdolinijaški”? Ledezma se svakako suprotstavljao, čvrsto, narko-tiraniji koja je uništavala Venezuelu.
Uhitilo ga je nekih 100 muškaraca u veljači 2015. godine. Optužba? Uobičajeno: “zavjera protiv mira i stabilnosti nacije.” Dok je bio u zatvoru, Ledezma se razbolio te je poslan u svoj apartman u kućni pritvor. “Bio sam zaključan u svom apartmanu više od dvije godine”, rekao je. “Ponekad sam prišao prozoru samo da bih osjetio sunce, ali i to je bilo zabranjeno.”
Niti jednog trenutka nije podlegao depresiji, rekao je. Svakodnevno se borio protiv toga. “Zadržao sam svoj smisao za humor. I uvijek sam se budio u nadi da ćemo prevladati ono što smo pokušavali prevladati.”
Igrao je mentalne igre. Na primjer, zamišljao bi da hoda u obližnjem El Ávila nacionalnom parku. Ili da posjećuje New York. Ili putuje u Italiju, gdje žive njegove braća. Uglavnom, “utočište sam nalazio u knjigama”, rekao je.
Što je čitao? Čitao je o Winstonu Churchillu i njegovoj borbi protiv pomirenja kod kuće i diktatora u inozemstvu. Čitao je govore Franklina Roosevelta, Martina Luthera Kinga i ostalih. Također, “stvarno sam se zainteresirao u razumijevanje tranzicije u demokraciju” — u Španjolskoj, Čileu i Južnoj Africi, na primjer.
U Španjolskoj, političke stranke, crkve i monarhija, svi oni su igrali svoje uloge, napominje Ledezma. Bio je to komplicirani ples, ali je uspio. I nije li zanimljivo, govori Ledezma, da je F.W. de Klerk, dugogodišnji predsjednik Južne Afrike, bio spreman služiti kao neka vrsta potpredsjednika Nelsonu Mandel, kako bi utjecao na tranziciju u demokraciju?
Unutar svog apartmana, Ledezma si je odredio četiri različita mjesta za čitanje. To je bilo u svrhu “razbijanja monotonije”, rekao je. Na svakom mjestu, čitao bi specifičnu knjigu. Rotirao je s jednog mjesta na drugo (i da, jedno od mjesta za čitanje bila je kupaonica). Također je pisao pjesme, više od tisuću njih.
Dana 30. srpnja 2017., odvijali su se izbori u Venezueli — totalna prijevara. Ledezma je tako rekao u videu koji je objavljen na internetu. U jedan sat u noći, ponovno su ga došli uhititi, u njegovoj pidžami. Stvarao je što je više buke mogao, kako bi ga njegovi susjedi čuli. Nije želio jednostavno “nestati”. Jedna susjeda snimila je uhićenje, vičući: “Oni odvode Ledezmu” Oni odvode Ledezmu!” Taj video bio je naširoko rasprostranjen.
(Možete ga vidjeti ovdje.)
Kao i u prethodnom slučaju, agenti su tretirali Ledezmu brutalno. Jedan od njih, žena, zahtijevala je da se Ledezmi lisice još jače stegnu. Ledezma je ležao krvareći na podu policijskog automobila.
Suočio se s mnogo agenata, vojnika i dužnosnika tijekom godina koje je proveo zatvoren (kod kuće ili u zatvoru). Većina njih tretirala ga je s respektom. “Ali neki su bili agresivni”, rekao je. “Rekao sam jednom od njih, ‘Ako me ne želite respektirati kao ljudsko biće, barem respektirajte oznake na vašoj uniformi.'” Neki od agenata ili čuvara “jednostavno su željeli nanositi bol. Nanošenje bola drugoj osobi vidjeli su kao prirodno. Drugi su koristili opravdanje da samo izvršavaju naredbe svojih nadređenih. Djelovali su nesretno kad su trebali izvršavati te naredbe, ali što su drugo mogli?”
To je, naravno, Nürnberg.
U zatvoru su tog ljeta 2017. uvjeti bili vrlo neugodni. Ćelija je bila skučena i puna žohara. Hrana gnjila. I tako dalje. Ipak, Ledezma je sačuvao svoju mentalnu snagu, prisjećajući se da je Venezuelancima prije njega bilo puno gore.
“Odrastao sam čitajući priče o mučenicima”, rekao je. “Tako da sam mislio, ‘Ovo nije ništa u usporedbi s Guasinom i Sacupanom. Ovo nije ništa u usporedbi s La Rotundom.'” Ova prva dva mjesta bila su koncentracijski kampovi 1950-ih godina, pod diktaturom Marcosa Péreza Jiméneza. La Rotunda je bio zatvor koji je postao ozloglašen pod diktaturom Juana Vicentea Gómeza, koji je 27 godina vladao Venezuelom: od 1908. do 1935. godine. La Rotunda je bilo mjesto u kojem su miješali staklo u hranu i vješali muškarce za njihove genitalije.
Sadašnje vlasti vratile su Antonia Ledezmu u kućni pritvor — nakon čega je počeo planirati svoj Veliki bijeg. Dana 17. studenog 2017., pobjegao je, prešavši granicu s Kolumbijom da bi potom zrakoplovom odletio u Španjolsku. Tamo je novinarima ispričao cijelu priču: “Ovaj put od više od 24 sata bio je poput James Bond filma. Morali smo proći više od 29 kontrolnih točaka, barikada na cesti. Poduzeo sam sve moguće rizike.”
Andrés Pastrana, bivši predsjednik Kolumbije (1998.-2002.), objavio je tweet: “Dobrodošli u slobodu! Trebamo te slobodnog u svijetu, da braniš slobodu, ljudska prava i demokraciju, a ne kao zatvorenika narko-diktature Nicolasa Madura.” Maduro je, kao što znate, sadašnji chavista diktator, naslijedivši izvornika 2013., kad je on (Chávez) umro.
Ledezma se složio s Pastranom, rekavši novinarima: “Ja ću braniti slobodu Venezuele. Korisniji sam Venezueli na ulici nego kao zatvorenik.”
U Madridu, dočekao ga je španjolski premijer Mariano Rajoy u palači Mocloa. Španjolska je ponudila Ledezmi i njegovoj obitelji utočište i ostat će tamo koliko god bude potrebno. Za to vrijeme, u Caracasu, Nicolás Maduro se izrugivao: “Vampir slobodno leti oko svijeta! Vampir, zaštićen, otišao je u Španjolsku — živjeti sjajan život.”
Je li bio sjajan? Bio je bolji od zatvora ili kućnog pritvora — ali Ledezma nikad ne bi odabrao izgnanstvo, pokušavajući okupiti svijet da pomogne Venezueli. U svakom slučaju, on to radi sa žarom.
Bilo je i nekih osobnih tuga, pa čak i šokova. U listopadu ove godine, Ledezminog zeta uhitila je španjolska policija. Luis Fernando Vuteff, argentinski poslovni čovjek, optužen je za sudjelovanje u operaciji pranja novca, vezanoj za vladu chavista. Ledezma je rekao, u suštini, da voli svoju obitelj — ali da španjolski pravosudni sustav treba poduzeti korake i provesti svoju volju. Dodao je kako on osobno nikad nije imao “bilo kakav odnos s bilo kim tko ima odnose s klikom koja je uništila moju zemlju.”
Venezuela je jednom bila uzorna nacija, prosperitetna, napredna, demokratska. Je li Ledezma ikad zamišljao da bi ona mogla skliznuti u tiraniju i siromaštvo — ne samo siromaštvo, već i glad? “Iskreno, ne. Mislio sam da ćemo imati veću i bolju demokraciju, da se nećemo vratiti u vrijeme za koje smo mislili da je davno iza nas: vrijeme kad smo imali snažne vođe, kad bi ljudi slijepo slijedili čovjeka na konju, lažnog mesiju koji daje populističke govore, tvrdeći da ga je odabrala sudbina. Chávez je bio osobito dobar u tome.”
Maduro je mnogo manje dobar u tome, mnogo manje talentiran. “On je aktivist”, rekao je Ledezma, “oblikovan i obrazovan od braće Castro. On je agitator, vrlo ograničene inteligencije.” Prema Ledezmi i mnogim drugima, braća Castro odabrala su Ledezmu kao svoje sredstvo utjecaja nad Venezuelom. Diktator Gómez, nastavlja Ledezma, “nije znao ni čitati ni pisati. Ali je znao da ne zna, pa se zbog toga okružio s brilijantnim ljudima” — ljudima koji su znali o nafti, na primjer, ljudi koji su shvaćali državne financije. S druge strane, Maduro “je ignorant, ali misli da sve zna. Stoga se okružio s nekvalificiranim ljudima, a rezultat je katastrofa.”
Venezuela je zemlja broj 1 što se tiče rezervi nafte — broj jedan u svijetu, ispred Saudijske Arabije i ostalih. Pa opet, Venezuelancima nedostaje nafte. Zemlja je broj 6 u svijetu u rezervama plina, a opet je bez plina. Ona je broj 10 u rezervama pitke vode, a opet joj nedostaje pitke vode. Ove godine, nekih 300.000 djece nalazi se u smrtnoj opasnosti zbog gladi. Kradljivci i ostali kriminalci operiraju nekažnjeno. Stanovništvo je strašno ranjivo, zbog čega bježi ako može.
Koliko dugo to može trajati? Ledezma objašnjava da Maduro i njegova vlada vladaju sirovom snagom, uz pomoć svojih kubanskih partnera — ali kuha se pobuna u vojnim redovima. Neki od njih ne jedu, a “u vojsci nema ničeg subverzivnijeg od gladi”, kao što napominje Ledezma. Ledezma misli da bi sposobne nacije trebale intervenirati u Venezueli. Govoriti o samoodređenju u venezuelanskom kontekstu je apsurdno, kaže. Ljudi nemaju glasa, nemaju izbora. To je razoreno prije mnogo godina.
Gradonačelnika Ledezmu počastio je Nacionalni doprinos za demokraciju (Washington, D.C.), Europski parlament i ostala tijela. S Leopoldom Lópezom, još uvijek političkim zatvorenikom, on je možda najistaknutiji protivnik režima chavista na svijetu. A sad slobodno viče, što je loša vijest za režim, a dobra za one od nas koji, bez obzira gdje živimo, žudimo da ga vidimo srušenog.
