Cilj Green New Deal-a je dovesti Ameriku do nulte emisije ugljika u 10 godina.
“To je cilj koji biste mogli zamisliti mogućim samo ako nemate pojma kako se proizvodi energija”, kaže James Meigs, bivši urednik časopisa Popular Mechanics.
“Obnovljivi izvori energije su toliko nedosljedni”, dodao je. “Ne možete jednostavno postaviti vjetroturbine i solarne panele. Morate izgraditi svu tu infrastrukturu kako bi ih povezali s potrošačima energije.”
Budući da vjetar ne puše i sunce ne sija stalno, “obnovljivi izvori” energije zahtijevaju daleko više dalekovoda i veće baterije.
Nažalost, kaže Meigs: “Morate iskopati materijale za baterije. Ti rudnici su opasni za okoliš. Zbrinjavanje baterija je opasno.”
“Baterije su loš način pohrane energije”, dodao je fizičar Mark Mills, viši suradnik Instituta Manhattan. Također, sastojci zelene energije, poput baterijskih sklopova, daleko su od zelenih.
“Morate utrošiti 100 barela nafte u Kini kako biste napravili taj baterijski sklop”, objasnio je. “Iskopati 1.000 funti (~450 kg) materijala za izradu. Kopanje se vrši pomoću nafte, velikim strojevima, pa tako trošimo energiju kako bismo ‘uštedjeli’ energiju — to nije dobar put.”
Ipak, vjetroturbine i solarne baterije su čak 10 puta učinkovitije nego kad su prvi put predstavljene! To nije dovoljno dobro, piše Mills, da bi “nova energetska ekonomija” bila nešto više od “magičnog razmišljanja“.
“Dolaze do granica fizike. U stripovima, Tony Stark ima čarobni izvor energije, ali fizika ne dopušta ponovno stvaranje 10 puta učinkovitijih uređaja.”
San o “zelenom” uzrokuje pogrešno usmjeravanje resursa. Čak i nakon milijardi dolara utrošenih u državne subvencije, solarna energija još uvijek čini manje od 1 posto američke energije — vjetar samo 2 posto. A čak i ta energija nije zapravo “čista”.
“Trošimo milijarde tona ugljikovodika kako bismo napravili vjetrenjače koje su već u svijetu, a tek smo ih počeli proizvoditi na razini za koju ljudi tvrde da bi željeli da se grade”, rekao je Mills. “Kretanjem puta vjetra, sunca i baterija, mi povećavamo ono što iskopavamo i premještamo tisuću puta.”
“Morate očistiti šumu. Te mašine ubijaju mnogo ptica”, rekao je Meigs. “Slažem se da bismo trebali smanjiti naše emisije ugljičnog dioksida … ali bismo također trebali osigurati da trošimo novac na stvari koje doista funkcioniraju.”
Međutim, postoji jedan izvor energije koji učinkovito proizvodi mnogo energije bez imalo emisije ugljičnog dioksida: nuklearni.
No, ljudi ga se boje. Oni ukazuju na nesreće u Černobilu u Ukrajini i Fukushimi u Japanu.
“Dizajn pogona u Černobilu bio je idiotski loš”, rekao je Meigs. Takve nuklearne elektrane se više ne grade.
A što je s Fukushimom?
“Fukushima pomaže u dokazivanju koliko je zapravo nuklearna energija sigurna. Nitko nije izgubio život.”
Istaknuo sam da su ljudi umrli tijekom evakuacije.
“Strah od radijacije je ubio ljude”, odgovorio je Meigs. Evakuirali su starije ljude koji nisu trebali ići.
Ljudi se boje onoga što ne razumiju i onoga što ne mogu vidjeti.
“Brana pukne i stotine tisuće ljudi umre. Nuklearne elektrane, njihova sigurnost je, ironično, zapravo vidljiva u njihovih nesrećama!”, kaže Mills.
“Više ljudi je palo s krovova prilikom instalacije solarnih panela nego je umrlo u cijeloj povijesti nuklearne energije u SAD-u”, dodao je Meigs.
Ipak, nakon Fukushime, Njemačka je zatvorila svoje nuklearne elektrane. To je dovelo do viših cijena energije i povećanja emisije ugljika jer je Njemačka počela spaljivati ugljen kako bi nadoknadila gubitak nuklearne energije.
Isto tako, u “matičnoj državi Bernieja Sandersa”, zatvorili su njihovu nuklearnu elektranu. Pogodite što se dogodilo? Emisije ugljika su se povećale”, prisjeća se Meigs. “Ta navodno zelena država, ultra-liberalni Vermont, napravio je korak unatrag.”
Ako se Green New Deal ikad implementira, rekao je Meigs, opljačkao bi siromašne povećanjem troškova energije, dok bi istodobno “dao novac bogatim ljudima u obliku subvencija za kupnju automobila u vrijednosti 100.000 dolara, stavljanja skupih solarnih ploča na njihove krovove ili mogućnosti investiranja u vjetroelektrane.”
“To je Robin Hood naopako”, dodao je. “To je loš posao.”
Ipak, većina Amerikanaca — uključujući anketirane republikance — kaže da podržava neku njegovu verziju.
John Stossel je američka televizijska ličnost i autor, poznat po svojoj libertarijanskoj političkoj filozofiji i pogledima na ekonomiju koji snažno zagovaraju slobodno tržište.