Zagovornici Green New Deal-a, uključujući zastupnicu Alexandriju Ocasio-Cortez (D-NY), dugo su tvrdili da bi se GND, sveobuhvatna, skupa i dramatična promjena u američkoj ekonomiji (i američkoj infrastrukturi), isplatila ako bi takve ekstremne mjere dugoročno smanjile utjecaj na našu klimu.
Međutim, sada nova studija Američkog instituta za poduzetništvo dovodi u pitanje da li bi Green New Deal uopće imao stvarnog utjecaja na klimatske promjene.
Izvješće Instituta raščlanjuje GND na manje prijedloge politika, procjenjujući ne samo troškove, već i predloženu efikasnost svake zakonodavne stavke usmjerene glavnom cilju GND-a: smanjenju američkih emisija ugljika na “neto nulu” do 2050. godine.
‘Konačan zaključak’ istraživača? “To se ne smije shvatiti ozbiljno.”
Prijedlog “neto nula” emisija je osobito besmislen, upozorava Institut, s obzirom na to da bi takvi napori zahtijevali ulaganje od 490 milijardi dolara godišnje u “zelenu energiju” i oštro smanjenje zemljišta dostupnog za poljoprivredu. Također ne uspijeva riješiti vrlo specifičan problem kada su u pitanju planovi smanjenja klimatskih promjena: ne uzima u obzir da su SAD samo jedna od nekoliko zemalja s velikim emisijama ugljika i da većina onečišćenja dolazi iz zemalja u razvoju te zemalja poput Kine i Indije.
Sveukupno, u potpunosti provedeno, financirano i učinkovito ispunjenje ciljeva — stvari koje Institut ne predviđa da će GND ikada učiniti — do kraja provedeni plan smanjio bi globalno povećanje temperature za nevjerojatnih “0,083 do 0,172 stupnja”, navodi se u izvješću, što se “jedva razlikuje od nule”.
I to uz pretpostavku da bi Sjedinjene Države uopće bile u mogućnosti u potpunosti usvojiti Green New Deal. Kao što Washington Free Beacon ističe, taj bi pothvat bio sličan proglašavanju totalnog rata okolišu i prebacivanju fokusa svake industrije izravno na smanjenje klimatskih promjena. Svaki dom bi bio opremljen kako bi se oslanjao na alternativne izvore energije, predlaže GND, ali, ističe Institut, njegovi autor ne uspijevaju uzeti u obzir bilo kakvu tranziciju s tradicionalnih izvora energije na “alternativne”, čineći SAD zemljom privremenih redukcija i energetskih ograničenja.
“Čak i s čitavom državom pokrivenom solarnim panelima”, izvješćuje WFB, “zemlja bi se i dalje trebala oslanjati na konvencionalnu proizvodnju energije kako bi popunila razdoblja ‘redukcija’ te ona bez sunca ili vjetra. Zycher procjenjuje da bi za to bilo potrebno 1,4 milijuna gigavat sati energije godišnje, što bi rezultiralo s oko 35% emisija iz 2017. — prilično daleko od nule.”
Umjesto toga, zaključio je Institut, GND je preuzimanje kontrole od strane vlade, slabo prikriveno kao zakon o zaštiti okoliša.
“GND je u svojoj srži uspostavljanje centralnog planiranja na mjesto tržišnih sila za raspodjelu resursa u energetskom i transportnom sektoru SAD-a i industrijskom, komercijalnom i stambenom sektoru. S obzirom na tragičan i predvidljiv zapis ishoda centralnog planiranja diljem svijeta tijekom prošlog stoljeća, GND bi trebalo odbaciti”, zaključuje izvješće.