Kao kruna prekrasnom tjednu za pro-life pokret, koji je uključivao zabranu pobačaja nakon šest tjedana trudnoće u saveznoj državi Georgiji i iznimno uspješan pro-life skup u Philadelphiji, skupina feministica odlučila je staviti šlag na tortu svojim osvetničkim zavjetom na celibat. Kao što je Alyssa Milano, vođa tog pokreta, objasnila:
Naša reproduktivna prava se brišu. Sve dok žene neće imati zakonsku kontrolu nad svojim tijelima, jednostavno ne možemo riskirati trudnoću. PRIDRUŽITE MI SE tako što nećete imati seks sve dok ne dobijemo natrag autonomiju nad našim tijelima. Pozivam na #SexStrike. Proširite dalje.
Ostavimo na trenutak po strani intelektualno bankrotiranu frazu poput “reproduktivnih prava”. Nitko ne pokušava povrijediti bilo čije pravo na reprodukciju. Kao što sam objasnio u svom govoru na skupu, dijete koje se ubija pobačajem već je napravljeno. Reprodukcija se događa pri začeću. Ako feministice odluče ne začeti, neće naći protivnike toj odluci među konzervativcima. Ali ako začnu, stvarajući tako jedinstvenu i zasebnu ljudsku osobu u tom procesu, one ne bi trebale biti u stanju ubiti osobu koju su začele. Pobačaj je odluka o roditeljstvu, a ne o reprodukciji. Roditelji koji se odlučuju na pobačaj odlučuju se ubiti svoju bebu umjesto brinuti se on njoj. Radikalni prijedlog koji mi pro-liferi donosimo jest da ubojstvo nije prihvatljiva tehnika skrbi djece.
U svakom slučaju, iako dovodim u pitanje način na koje je to obećanje o apstinenciji uokvireno, ja u potpunosti podržavam sam zavjet. Kao prvo, meni ni iz džepa ni u džep. Moja supruga, hvala Bogu, nije feministica. Kao opće pravilo, konzervativni muškarci obično ne tragaju za nasilnim feminističkim zanovijetalima. Budući da biramo iz sasvim drugog bazena potencijalnih partnera, seksualni bojkot među ženama koje smo svjesno odlučili izbjegavati ne uzrokuje nam bilo kakvu stvarnu bol. Seks štrajk među feministicama predstavlja nam nešto poput nestašice kelja u lokalnom veganskom restoranu. Ironično, ovdje se kažnjavaju samo muškarci pro-pobačaja, koji su već žrtvovali svoje iskaznice muškosti i duše kao znak pokornosti svojim feminističkim gospodarima. A ta je kazna i više nego zaslužena, iako im možda nije izravno namijenjena.
Što je još važnije, Milano napokon priznaje argument koji navodimo već desetljećima. Ona govori da bi žene trebale izbjegavati seks jer “ne smiju riskirati trudnoću”, priznajući tako dvije ključne točke: 1) Seks je prokreativni čin. 2) Ako niste u idealnoj poziciji za prokreaciju, ne bi se trebali upuštati u prokreativni čin. Drugim riječima: seks stvara bebe. Ne želite dijete? Nemojte se seksati. Feministicama možda nije trebalo 60 godina kako bi doživjele ovu epifaniju, ali bolje ikad nego nikad.
Čini mi se kako se sad slažemo. Najbolji način izbjegavanja neželjene trudnoće je izbjegavanje seksa. Postoje i druge metode, ali niti jedna od njih nije toliko učinkovita, jednostavna i jeftina poput ove nove feministički odobrene metode apstinencije. Prednost čuvanja seksa za brak jest ta što brak stvara idealan kontekst za začetak ljudskog života — bez obzira na to je li začeće bilo planirano. Doista, oženjeni parovi cijelo vrijeme nenamjerno začinju živote, ali gotovo sve žene koje dobivaju pobačaje su neudane. Zašto je to slučaj? Jer će vjenčani parovi automatski biti spremniji prihvatiti novu bebu u svijet nego nevjenčana osoba. Dakle, pričekajte brak kako biste imali seks i nećete morati brinuti o zakonima o pobačaju. To je zapravo jednostavna strategija. Oduševljen sam što Alyssa Milano i njezini prijatelji napokon prepoznaju mudrost u njoj.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.