Žele li demokrati da djeca umiru?
Oni se otvoreno protive zakonima koji sprječavaju da ona budu ubijena. Oni donose zakone koji traže načine koji bi osigurali njihovu smrt. Oni iznose čudnovate i smiješno glupe tvrdnje kao opravdanje za takve činove. A kada im se predoče dokazi koji ukazuju na suprotno, oni ustuknu.
Nedavno sam se našao u razgovoru s možda najutjecajnijom osobom koja se trenutačno ne nalazi na izbornoj funkciji u New York Cityju.
Razgovarali smo o utjecaju šest ili sedam država koje su usvojile “zakone o otkucaju srca” i nedavno donesenoj, gotovo 100% zabrani pobačaja u državi Alabami.
Ta osoba je specifično imala primjedbu da: “Ako republikanci ne prestanu s tim uplitanjima u pro-life pitanja, oni će navesti žene da glasaju za… (namjerno umetnuta dramatična pauza) … demokrate.”
Dakle, demokrate podržavaju oni koji žele imati pravo da svoju djecu vide mrtve.
U New Yorku su izabrani demokratski zastupnici i guverner bili ti koji su donijeli, potpisali u zakon te si potom priuštili ovacije zbog zakona donijetog u gluho doba noći kojim država legalizira ubijanje djece nakon njihovog rođenja.
U Virginiji, demokratski guverner je bio taj koji je u emisiji na jutarnjem radiju jezivo, korak-po-korak opisao što se događa tijekom odluke hoće li rođeno dijete imati pravo živjeti ili biti ubijeno.
U petak, na okupljanju gotovo 1.500 pastora s područja New Yorka i okolnih država, oni koji su se okupili saznali su da su se demokrati usprotivili širenju kriznih centara za trudnoću, dok su se istodobno zalagali za proširenje licenci klinikama za pobačaje. To se događa dok su tri područja s newyorškim poštanskim brojevima jedina u kojima broj pobačaja nadmašuje onaj živorođenih.
Demokrati često tvrde da podržavanje ubijanja djece znači biti “pro-žena”. A opet, oni odbijaju priznati da je posljednjih desetljeća njihova politika uzrokovala smrt više od 30 milijuna žena.
Demokrati tvrde da nijedno dijete ne bi trebalo prisiliti da živi kao neželjeno — da bi svako dijete — tvrde, trebalo poznavati život ljubavi. A opet, oni ne uspiju prepoznati da u bilo kojem trenutku postoji oko 2 milijuna parova koji traže usvajanje, dok su prošle 2018. godine Amerikanci ubili nešto više od 800.000 nevinih beba.
Demokrati su se zalagali za obavezno financiranje od strane poreznih obveznika žena s niskim primanjima kako bi njihova djeca mogla biti ubijena bez da plaćaju za to. Također su preokrenuli i oduprli se naporima tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha u poticanju i stimuliranju brakova koji statistički pružaju veću financijsku i emocionalnu sigurnost za ženu i dijete.
Demokrati se zalažu za vladine zakone za kontrolu oružja — koji će ostaviti djecu u područjima s visokim kriminalom daleko ranjivijom. Demokrati se zalažu protiv sveopćeg posjedovanja oružja građana koji poštuju zakon, što bi opet, prema zakonu, ostavilo djecu na milost i nemilost kriminalaca. Demokrati gotovo jednostrano ignoriraju izbore pucača u školskim pucnjavama. Također ne propuštaju osuditi proizvođače oružja. Iste one koji su proizveli oruđe kojima je zaustavljena većina školskih pucača.
Demokrati odbijaju pomoći djeci odvojenoj od stvarnih obitelji (ne kojotskih silovatelja) u trenutačnoj imigrantskoj krizi. Demokrati su također gledali u stranu kad je predsjednik Clinton potpisao zakon o obiteljskom odvajanju, koji je počeo provoditi predsjednik Obama.
A ovaj tjedan, Nancy Pelosi je predvodila napade demokrata koji su po pedeseti puta zaredom uspjeli blokirati zakonodavstvo koje bi spriječilo ubojstvo već rođene djece. Sasvim u skladu s čuvenim glasanjem newyorške skupštine u gluho doba noći — demokrati su na nacionalnoj razini glasali da ubijanje rođene djece ostane — legalno.
Oni tvrde da je riječ o suosjećanju. Oni navode statistike koje su same po sebi toliko malene da — statistički govoreći — gotovo nikad ne ulaze u igru. Ili?
Poanta jest da demokrati zagovaraju i neumorno rade na smrti djece — rođene i nerođene.
Jednostavno ne shvaćam zašto.
Čini mi se da je to vrlo okrutno i potpuno u nedostatku suosjećanja koje toliko često prizivaju.
