Je li Isus podržavao socijalizam? Osuđuju li učenja Isusa Krista akumulaciju bogatstva, potičući istodobno jednaku raspodjelu resursa? Lawrence Reed, predsjednik Zaklade za ekonomsko obrazovanje, objašnjava zablude oko jedne od najvećih figura u povijesti.
Ja li Isus bio socijalist?
Pa, ako socijalizam nije ništa drugo nego biti dobar prema drugim ljudima, onda bi možda mogli pomisliti da je odgovor da. Ali možete biti dobri prema drugim ljudima i biti kapitalist. John D. Rockefeller je vjerojatno dao više novaca od bilo koje druge osobe u ljudskoj povijesti i svakako je bio kapitalist. Bill Gates i Warren Buffet su također podijelili milijune.
Kako bismo dobili točan odgovor na naše pitanje, moramo definirati socijalizam.
Socijalizam je koncentracija moći u rukama vladinih elita u svrhu postizanja sljedećih ciljeva: centralnog planiranja gospodarstva i radikalne preraspodjele bogatstva.
Isus nikada nije tražio ništa od toga.
On nigdje u Novom zavjetu ne zagovara kažnjavanje bogatih od strane vlade — ili čak korištenje novca od poreza kako bi pomogao siromašnima. On također ne promiče ideje o državnom vlasništvu nad poduzećima ili centralnom planiranju gospodarstva.
U Luki 12, Isus se suočava s čovjekom koji želi redistribuirati bogatstvo. “Učitelju”, kaže čovjek Isusu, “reci bratu mojemu, da podijeli s menom baštinu!” Isus odgovara: “Čovječe, tko je mene postavio sucem i djeliteljem baštine nad vama” i potom prekori čovjeka zbog toga što zavidi svom bratu.
A što je s Isusovom prispodobom o talentima (talenti su bili oblik novca u Isusovom vrijeme)? Čovjek je povjerio svoje bogatstvo trojici svojih radnika. Dvojica koja su uložila novac i ostvarili dobit bili su pohvaljeni, a onaj koji je svoj dio novca zakopao kako ga ne bi izgubio je ukoren. To više zvuči kao odobravanje kapitalizma nego socijalizma, zar ne?
Da, Isus je govorio kako će bogati čovjek teško ući u kraljevstvo nebesko, ali ne zbog toga što je imanje novca samo po sebi zlo. Nije novac taj; već ljubav prema novcu, govori Novi zavjet, koji nas dovodi do zla. Isus nas je upozoravao da stjecanje novca i materijalnih dobara ne stavljamo iznad našeg duhovnog i moralnog života.
Je li Isus promovirao socijalistički model kad je izbacio “mjenjače novca” iz hrama u Jeruzalemu? Ponovno, odgovor je ne. Obratite pozornost na mjesto na kojem se dogodio incident: bilo je to u najsvetijem mjestu — Božjoj kući. Isusu nije bio ljut zbog kupovine i prodaje kao takve; bio je ljut što se to odvijalo u kući molitve. On nikad nije izbacio “mjenjača novca” s tržnice ili iz banke.
Isus nas savjetuje da budemo “velikodušni” — da pokažemo ljubaznost, da pomognemo udovici i siročetu. Ali on jasno smatra da je to naša odgovornost, a ne vlade.
Razmotrite Isusovu priču o dobrom Samarijancu. Putnik nailazi na čovjeka kraj ceste. Čovjek je pretučen, opljačkan i napušten. Što je učinio putnik, Dobri Samarijac? Pomogao je nesretnom čovjeku na licu mjesta, sa svojim vlastitim sredstvima.
Zapitajte se: Kako bi pomogli siromašnima, bi li Isus radije želio da svoj novac svojevoljno date Vojsci spasa ili da vas političari oporezuju kako bi financirali birokraciju socijalne države?
Progresivci vole ukazivati na Isusove riječi: “Dajte Cezaru što je Cezarovo, a Bogu što je Božje.” Ali to nema apsolutno nikakve veze s visokim porezima ili redistribucijom bogatstva. To je bilo sjeme ideje razdvajanja crkve i države. To svakako nije isto kao i reći da što god Cezar kaže da je njegovo mora biti takvo, bez obzira koliko on zahtijeva ili za što ga namjerava koristiti.
Dakle, nema dokaza da je Isus bio socijalist. I postoji mnogo dokaza da je podupirao slobodna tržišta.
Uz prispodobu o talentima, Isus nudi svoju prispodobu o radnicima u vinogradu. U njoj, zemljoposjednik unajmljuje neke radnike kako bi pobrali grožđe. Pri kraju dana shvaća da mu je potrebno više radnika kako bi završio posao.
Kako bi ih regrutirao, on pristaje platiti cjelodnevnu plaću za samo jedan sat rada. Kad se jedan od radnika koji je radio cijeli dan požalio, zemljoposjednik odgovara: “Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Nije li mi slobodno činiti sa svojim novcem što hoću?” To je dokaz načela ponude i potražnje, privatne imovine i dobrovoljnih ugovora, a ne socijalizma.
Isus nikad nije podržavao prisilnu redistribuciju bogatstva. Ta ideja je ukorijenjena u zavisti, nešto protiv čega su se on i Deseta od Deset zapovijedi borili. I ono najvažnije, Isus je brinuo o pomaganju onih manje sretnih. On nikada ne bi odobrio nešto što potkopava stvaranje bogatstva. A jedina stvar koja je ikad stvorila bogatstvo i podigla mase iz siromaštva jest kapitalizam slobodnog tržišta. Pročitajte Novi zavjet. Jasno značenje teksta je jasno i glasno: Isus nije bio socijalist.
Nije mogao biti. On je volio ljude, a ne državu.
Ja sam Lawrence Reed, predsjednik Zaklade za ekonomsko obrazovanje, za Prager University.
