Oni od nas koji su učili povijest Sjedinjenih Država iz tekstova napisanih 40-ih i 50-ih godina, iznenadna ideja predsjednika Donalda Trumpa o kupovini Grenlanda uklapa se u časnu tradiciju američkog ekspanzionizma.
Priča započinje s maršom kolonijalnog časnika Georgea Washingtona prema Fort Duquesneu 1754. godine, teškim porazom te bliskim susretom sa smrti kod Fort Necessityja, gdje je, prema mitu, ispalio prvi hitac u onome što će postati Francusko-indijanski rat.
S britanskom pobjedom, Washington se vratio kući u Virginiju, da bi ga 1775. godine pozvali natrag kako bi vodio Kontinentalnu vojsku u američkom Ratu za neovisnost, koji je trajao šest godina, sve do pobjede kod Yorktowna.
S Pariškim sporazumom 1783. godine, Amerikanci su osvojili pravo na svu zemlju između Atlantika i Mississippija, od Kanade do Floride.
Dvadeset godina kasnije, 1803. godine, predsjednik Thomas Jefferson i državni tajnik James Madison prihvatili su Napoleonovu ponudu i za 15 milijuna dolara kupili prostrani teritorij Louisiane koji se protezao od New Orleansa do Kanade i toliko daleko na zapad da je gotovo udvostručio veličinu Sjedinjenih Država.
Godine 1818., Andrew Jackson, heroj bitke kod New Orleansa u Ratu 1812. godine, primio je naredbu od predsjednika Jamesa Monroea da maršira na jug kako bi odbacio ubilačke prepade Seminola iz Floride u Georgiju.
Prekoračivši njegove zapovijedi, Jackson se obrušio na Floridu, uništio Seminole, objesio dva britanska “špijuna” koja je tamo našao, stavio španjolskog guvernera na brod za Kubu te se vratio kući, ponovno kao nacionalni heroj, nakon što je gotovo prouzročio još jedan rat s Britancima.
Državni tajnik John Quincy Adams hladnokrvno se suočio sa Španjolcima. Ako ne mogu kontrolirati Indijance, rekao je Adams španjolskom veleposlaniku, mi ćemo to učiniti. Kako bi spriječio ponovne posjete generala Jacksona, najbolja solucija za Madrid bila je ustupiti ovu napuštenu provinciju Sjedinjenim Državama.
Španjolska je kapitulirala. Florida je bila naša.
Godine 1835., američki naseljenici u meksičkoj provinciji Teksas su se pod vodstvom starog Jacksonovog poručnika i kolege borca protiv Indijanaca Sama Houstona odcijepili. Kod San Jacinta, prisilili su generala Santa Annu da prihvati neovisnost nove Republike Usamljene zvijezde.
U svojim posljednjim danima u uredu, predsjednik John Tyler je 1845. godine uveo Teksas u Uniju, a njegov nasljednik James Polk poslao je vojsku u Teksas kako bi osigurao granicu Sjedinjenih Država na Rio Grandeu, što je bilo mnogo južnije nego su to Meksikanci tvrdili.
U ratu koji je uslijedio 1846.-48., američka je vojska upala u Meksiko i marširala do glavnog grada, gdje je Nicholas Trist iz State Departmenta pregovarao o miru kojim je Meksiko ustupio polovicu svoje zemlje — ono što je postao američki jugozapad, plus Kaliforniju.
Predsjednik Ulysses S. Grant, veteran toga rata, nazvao ga je “najnepravednijim ratom ikad vođenim”. Ipak, Meksiko će u Gadsdenovoj kupnji 1853. godine prodati područje dvostruko veće od Massachusettsa, Connecticuta i Rhode Islanda zajedno. Ono će postati dio država Novi Meksiko i Arizone.
Meksikanci su čak ponudili na prodaju Baja Californiju za 10 milijuna dolara. Međutim, Kongres je odbio ponudu, rekavši kako imamo sasvim dovoljno zemlje.
Nakon završetka Građanskog rata, državni tajnik William Seward — koji je zamalo preživio pokušaj atetnata u noći kad je John Wilkes Booth ubio Lincolna — želio je kupiti otoke Grenland, Island, St. Thomas i Dominikansku Republiku. Nije mu uspjelo, ali je od Rusa kupio Aljasku, uvrstivši se tako u povijesne knjige.
I tako je, od dana kad je predsjednik John Adams napustio ured, u samo 67 godina, Amerika narasla do veličine druge ili treće najveće nacije na svijetu.
Nakon Španjolsko-američkog rata 1898. godine, William McKinley nas je učinio imperijalnom silom aneksirajući Puerto Rico, Havaje, Guam i Filipine, ove posljednje u brutalnom ratu koji je koštao 200.000 filipinskih života.
McKinleyjev nasljednik, Theodore Roosevelt, isplanirao je odcjepljenje Paname od Kolumbije i američko stjecanje Kanalske zone.
“Preuzeo sam Panamu!”, hvalio se T.R.
Protivljenje Ronalda Reagana Carterovom transferu Kanalske zone Panami pokazalo se presudnim za Reaganovu nominaciju i premoćnu pobjedu nad Carterom u 44 države.
Harry Truman je također želio kupiti Grenland i 1946. godine Danskoj ponudio 100 milijuna dolara u zlatu. Danci su odbili ponudu, iako su prodali Djevičanske otoke Woodrowu Wilsonu 1917. godine.
Kako je, dakle, Amerika stekla svoj prostrani teritorij?
Revolucijom, kupovinom, invazijom, aneksijom, ratom, krađom i protjerivanjima — Francuza, Britanaca, Meksikanaca i Indijanaca. Impresivan dosje.
Dok se Trumpova administracija u vezi Grenlanda nije pokazala toliko spretnom kao Seward u svom stjecanju Aljaske, izneseni stav ne bi trebao biti nepoznanica mnogim velikanima u našoj povijesti.
Stavljajući otkazivanje Trumpovog posjeta Kopenhagenu na stranu, ovo pitanje budućnosti Grenlanda je predstavljeno. Ono neće otići nikuda.
Uostalom, Kina, ambiciozna supersila 21. stoljeća, pokazala je interes za najveći otok na Zemlji, strateški lociran između Europe i Amerike, usred Arktičkog i Atlantskog oceana.
Čini mi se kako Dance čekaju zanimljiva vremena.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
