Istina je ponekad čudnija od fikcije, a takav je bio slučaj i u nedavnom metežu koji se odvijao tijekom događaja gradske vijećnice u četvrtak u Queensu, čiji je domaćin bila newyorška zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez. U slučaju da živite ispod kamena i nekako ste propustili ovu vijest, žena koja je nosila majicu “Spasite planet, jedite djecu” prekinula je događaj i zahtijevala da ljudi “počnu jesti bebe” kao odgovor na klimatske promjene.
Navodeći da nam preostaje “samo nekoliko mjeseci” kako bi spasili planet, žena se odmah prebacila na najekstremnija “rješenja”.
“Moramo početi jesti bebe”, rekla je. “Mi nemamo dovoljno vremena! Previše je CO2. Svi vi ste zagađivači. Previše je CO2. Moramo početi odmah … Čak i kad bi bombardirali Rusiju još uvijek imamo previše ljudi, previše zagađenja, stoga se moramo riješiti beba. To je veliki problem. Prestati imati bebe nije dovoljno. Trebamo pojesti bebe.”
Čak i prije nego smo saznali da žena nije glasač, a vjerojatno ni pristalica AOC, bebe na meniju kako bismo spasili zemlje činile su se malo ekstremnim, čak i po današnjim apsurdnim standardima kulta klimatskih promjena. Stoga nije bilo veliko iznenađenje kad se ispostavilo da je cijela stvar trik koji je izveo desničarski politički kult koji je svojedobno predvodio Lyndon LaRouche. (LaRouche je bio predsjednički kandidat na svim predsjedničkim izborima od 1976. do 2004. godine, natječući se jednom kao kandidat svoje Radničke stranke i sedam puta za nominaciju Demokratske stranke. Tamo još 1949. godine pridružio se Socijalističkoj radničkoj stranci. Podržavao je Trumpa pa valjda stoga “desničarski politički kult” — op. a.) Usprkos tome, prave vijesti nisu bile samo ono što je žena rekla, već također kako je Ocasio-Cortez odgovorila:
“Jedna od stvari koja nam je vrlo važna jest to što moramo tretirati klimatsku krizu s onakvom hitnošću kakvu ona i predstavlja”, rekla je mirno, gotovo krotko. “Na sreću imamo više od nekoliko mjeseci. Moramo postići neto nula emisija u nekoliko godina, ali mislim da svi trebamo razumjeti da imamo mnogo rješenja koja možemo slijediti. I ako ćemo djelovati na pozitivan način, ima prostora za nadu. Nikad nismo bez nade.”
Newyorška kongresnica kasnije je napisala da je mislila kako žena pati od nekakvog “psihičkog stanja” te je stoga željela “deeskalirati” situaciju. U redu, ali za ime Božje, bilo da je u pitanju psihičko stanje ili ne, osoba te upravo javno zamolila da podržiš doslovno ubijanje beba i njihovo konzumiranje. Ne bi li pristojna, mirna deeskalacija poput ‘Uh, ne, mi definitivno ne odobravamo jedenje djece, ali hvala vam na komentarima i molim vas posjetite simpatične ljude s luđačkim košuljama s lijeve strane’ zvučala mnogo bolje?
Recimo to ovako. Što bi se dogodilo kad bi bijeli muškarac ustao tijekom događaja Ocasio-Cortez i otvoreno pozvao na, recimo, diskriminiranje manjina u svrhu spašavanja planeta? (Ne, to nema smisla, ali nema ni ubijanje beba. Surađujte malo sa mnom!) Što mislite, kako bi ona reagirala, čak i ako bi se čovjek činio psihički uznemirenim. Očito bi bilo koji političar, od onog najkonzervativnijeg republikanca do najliberalnijeg demokrata, odmah s pravom odbacio tu osobu s oštrim: “Ne, mi nećemo diskriminirati nikoga!”
Dakle, ne, AOC se neće izvući jer je mislila da je žena psihički uznemirena. Upravo suprotno, “logika” iza njezinog stvarnog odgovora je uznemirujuća. Ako čitate između redaka, Ocasio-Cortez je u osnovi pohvalila ženu radi njezinog osjećaja hitnosti, a potom je samo malo umirila rekavši da imamo “više od nekoliko mjeseci”. (12 godina da budemo precizni, ali nećemo cjepidlačiti.) I imamo “mnogo rješenja”, stoga nemojmo još zasad pribjeći konzumiranju naše djece.
Od njezinog spominjanja švedskog profesora Magnusa Söderlunda, čiji stvarni plan borbe protiv klimatskih promjena uključuje razvijanje okusa za ljudsko meso, do jednostavnog sažimanja 12-godišnje vremenske crte AOC na “nekoliko mjeseci”, ispostavilo se da panično buncanje žene nije psihička bolest, već zapravo trolanje epskih razmjera.
“AOC ne isključuje jedenje beba”, tweetao je LaRouche PAC nakon ekshibicije, preuzimajući zasluge za ono što su u potpunosti očekivali da će se dogoditi.
Ako je LaRouchov politički kult (čiji nisam obožavatelj) želio pokazati da je jedenje beba doista udaljeno samo nekoliko koraka od trenutačnih ludih ljevičarskih environmentalističkih prijedloga, svakako su uspjeli u tome. U ime “spašavanja zemlje”, ovi luđaci klimatskih promjena žele nas vratiti u kameno doma, u doba u kojem ljudski život nije samo sporedan njihovom iskrivljenom pogledu na ono kako izgleda održivi planet, već također njihovoj ljevičarskoj moći i kontroli.
