Danima nakon što je Trump naredio napad na globalnog masovnog ubojicu Qassema Soleimanija, demokrati i mediji sipali su pohvale i laskali mrtvom teroristu, uzrujavajući se kako je predsjednik započeo Treći svjetski rat. Možda “uzrujavajući” nije prava riječ. “Nadajući” bi možda bila prikladnija.
A kad je Iran počeo lansirati rakete na naše baze u Iraku, ti isti ljudi uvjeravali su nas da je užasan — ili željeni — trenutak konačno stigao. No, kad napad nije prouzročio nikakve američke žrtve, nanio malu štetu i kad se pokazalo da nije predstavljao ništa više od iranskog pokušaja čuvanja obraza, rečeno nam je da su dobronamjerni Iranci “odrasle osobe u sobi“. Naravno, na svakom koraku nikakva zasluga nije data Donaldu Trumpu ili američkoj vojsci. Oni su u najboljem slučaju prikazani kao nesmotreni šeprtlje (da parafraziram demokratsku zastupnicu Joyce Beatty), a u najgorem kao opaki ubojice (prema karakterizaciji demokratske zastupnice Pramile Jayapal). Na svakom koraku, demokrati u Kongresu i njihovi glasnici u medijima bili su više nego spremni propagandizirati u ime iranske vlade, ako im je to pružalo mogućnost zadavanja udarca Trumpu. Kao i uvijek, moto glasi “Suprotstaviti se Trumpu po svaku cijenu”. Čak i ako to znači otvoreno stati na stranu zakletih američkih neprijatelja.
Ako je ovakav nastup bio dovoljno sramotan, teško da nas je pripremio za razvoj događaja u četvrtak. Čini se kako je Iran slučajno srušio ukrajinski putnički avion u pokušaju lansiranja raketa u smjeru naših baza u Iraku. Ovo je strašna tragedija i dodatni moralni bijes prouzročen postojanim zanemarivanjem ljudskih života od strane iranskog režima. Barem je to način na koji će ljudi zdravog razuma i ljubavi prema Americi gledati na ovaj događaj. Demokrati i mediji ne zamaraju se s niti jednom od tih stvari, pa su, šokantno (barem bi trebalo biti šokantno), krivicu za iransko uništavanje komercijalnog putničkog aviona svalili na Sjedinjene Države i Donalda Trumpa.
Demokratski predsjednički kandidat Pete Buttigieg odbio je osuditi naše neprijatelje zbog ubojstva civila na avionu i umjesto njih okrivio “nepotrebno i neželjeno vojno prepucavanje”. Demokratska zastupnica Jackie Speier nazvala je tragediju “kolateralnom štetom akcija predsjednika Sjedinjenih Država poduzetih na provokativan način”. Razni članovi medija rekli su da se avion našao u “unakrsnoj vatri” između Irana i SAD-a. Kanadske medijske ličnosti nazvale su nesreću “neželjenom posljedicom” Trumpovih akcija. Seth Abramson, nikad voljan izgubiti u natjecanju Tko je najveći bedak, ukazivao je prstom na Trumpa i Seana Hannityja, sugerirajući da je iransku vladu možda zastrašila emisija voditelja vijesti na kabelskoj televiziji u noći lansiranja raketa, što ih je potaknulo da u panici sruše avion.
Sve ovo je očigledno glupost. Nije bilo nikakve “unakrsne vatre” jer Sjedinjene Države nisu uzvraćale vatru. Trump je izričito odbio sudjelovati u “vojnom prepucavanju”, kao što je to Butiggieg nazvao. Trump je naredio napad na Soleimanija jer je ovaj bio opasan terorist koji je ubio mnogo Amerikanaca i koji je, samo nekoliko dana prije, priredio napad na naše veleposlanstvo. Opravdano i zakonito ubojstvo ratnog kriminalca u ratnoj zoni u Iraku 3. siječnja nije uzrokovalo pad aviona u Iranu 8. siječnja. Ako je Iran previše nesposoban ili nesmotren kod lansiranja raketa, krivnja u potpunosti leži u njima. Raketni napad ionako nije bio ništa drugo nego čuvanje obraza. Činjenica da su raznijeli 176 civila u pokušaju ublažavanja svog napuhanog ega, predstavlja samo daljnju optužnicu našeg neprijatelja, a ne nas.
Ne bih trebao ovo objašnjavati i neću. Mediji to razumiju. Jednako kao i demokrati. Ali oboje posjeduju patološku potrebu mržnje prema Trumpu i krivljenja Amerike pod svaku cijenu. Obično se takve budalaštine mogu zanemariti. Ali ne i ovaj put. Oni pružaju PR zaštitu stranom neprijatelju koji je ubio Amerikanca, napao naše veleposlanstvo i sad raznio putnički avion, sve u razmaku od mjesec dana. To je odvratno i graniči s izdajom. A i nadalje pokazuje zašto demokrati nikad ne smiju zadobiti kontrolu nad vladom. Njima u srcu nisu interesi Amerike. Oni ne vole našu zemlju. I mi im ne možemo vjerovati.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
