Kineska komunistička vlada sve više predstavlja egzistencijalnu prijetnju ne samo svojim vlastitim 1,4 milijardi građana, već i ostatku svijeta.
Kina se trenutačno nalazi u opasno kaotičnom stanju. A kako i ne bi, kad je predmoderno autoritarno društvo mahnito uskočilo u hrabri novi svijet visokotehnološke znanosti u jednoj jedinoj generaciji?
Kinesku tehnološku revoluciju nadzire orvelijanska diktatura. Predvidljivo, Komunistička partija Kine nije razvila društvenu, političku ili kulturnu infrastrukturu kako bi osigurala da se njezino sofisticirano industrijsko i biološko istraživanje ne odmetne i postane destruktivno za njih same, kao i za milijarde ljudi koji se nalaze na onom uvoznom kraju kineskih proizvoda i protokola.
Dužnosnici Centralnog komiteta kolektivno upravljaju vladom, vojskom, medijima i sveučilištima na način koji podsjeća na znanstveno-fantastični Borgov organizam iz “Zvjezdanih staza”, koji sadrži horde entiteta nalik robotima pod kolektivnom kontrolom centralnog uma.
Prije trideset godina, američki su komentatori počeli entuzijastično izvješćivati o naglom skoku Kine s konjskih zaprega na solarnu, vjetrenu i nuklearnu energiju. Kineska komunistička vlada impresionirala je Zapadnjake. Ona je iz ničega stvorila željeznicu velikih brzina, solarne farme, blistave nove zračne luke i blještave stambene zgrade visoke gustoće.
Kineski znanstvenici obučeni na Zapadu ubrzo su provodili sofisticirana medicinska i znanstvena istraživanja. A to su često činili velikom brzinom, bez uplitanja radoznalih regulatora, izabranih dužnosnika i dosadnih građanskih tužbi koje toliko često opterećuju američke i europske znanstvenike.
Kako bi Kinu učinila bogatom i modernom, komunistička hijerarhija — ona ista vlada koja je svojedobno pod Mao Ce-tungom uzrokovala smrt nekih 60 milijuna nevinih — ignorirala je imovinska prava. Zgnječila individualne slobode. Prigrlila je tajnost i pregazila svakog tko je stajao na njezinom putu.
Na manje-više isti način na koji su glupi američki komentatori svojedobno hvalili Benita Mussolinija i njegove fašističke napore moderniziranja Italije u doba depresije, mnogi su naivci na Zapadu hvalili Kinu samo zato što su željeli da njihove vlastite države imaju mogućnost takve brze i učinkovite rekalibracije — osobito u korist zelenih agenda.
Ali svijet polako uči da Kina ne pomiče samo planine za nove brane ili ruši drevne četvrti koje stoje na putu željeznici velike brzine. Ona je također sakrila izbijanje i misteriozno podrijetlo smrtonosnog virusa od svojih vlastitih ljudi i ostatka planete — što predstavlja opasniju reprizu ranijeg pokušaja prikrivanja virusa SARS-a. Rezultat je bio taj što je na tisuće nepoznatih nositelja bolesti prenosilo virusnu pošast dok je vlada prikrivala razmjere epidemije.
Kina, naravno, ne želi niti svoje građane niti svoje proizvode u karanteni od drugih zemalja. Ali kineska vlada neće dopustiti stranim znanstvenicima ulazak u svoju zemlju kako bi surađivali na sprječavanju širenja koronavirusa i razvoju cjepiva.
Nije ni čudo što internetske zavjere nagađaju da je virus ili odbjegli proizvod kineskog vojnog laboratorija za razvoj biokemijskog naoružanja ili potječe od šišmiša, zmija ili pangolina te otvorenih tržnica gdje se oni prodaju kao hrana.
Teško je vjerovati da je u 2020. godini, najmnogoljudnija i druga najbogatija zemlja, koja se hvali svojim visokotehnološkim potrošačkim proizvodima i blještavim gradovima, zatvorila u “reedukacijskim kampovima” više od milijun ujgurskih muslimana na način na koji su svojedobno Hitler, Staljin i Mao razmjestili “nepoželjno” stanovništvo.
Kina se čini uvjerenom kako će uskoro zavladati svijetom, s obzirom na svoju ogromnu populaciju, masivne trgovinske viškove, velike novčane rezerve i industrije koje proizvode većinu svjetskih elektroničkih uređaja, farmaceutskih proizvoda i robe široke potrošnje.
Kineska se vlada već godinu dana bori protiv masovnih uličnih demonstracija u Hong Kongu. Peking cinično pretpostavlja da zapadne nacije nije briga. Očekuje se da će one odustati od svojih karakterističnih zagovaranja ljudskih prava pošto su se njihove investicije unutar Kine pokazale toliko isplative.
Peking je bio u pravu. Samo nekolicina zapadnih kompanija žalila se zbog nadgledanja, regulacije i kontrole kineskog društva na način koji podsjeća na noćnu moru koju je George Orwell svojedobno predvidio u svom distopijskom romanu “1984”.
Svi ti nedavni skandali trebali bi podsjetiti svijet da se Kina obogatila iskrivljavanjem trgovine i krađom tehnologije na gotovo isti način na koji se rješava epidemija i disidenata. To jest, jednostavnim ignoriranjem legitimnog kriticizma i gaženjem bilo koga tko stane na njezin put.
Ako je kineski komunistički Borg voljan izložiti milijune svojih građana riziku od zaraze i smrti, zašto bi se brinuli zbog pritužbi stranaca da je Kina postala bogatom i moćnom kršenjem međunarodnih trgovinskih pravila?
Istina o odluci predsjednika Trumpa da pozove Kinu na odgovornost zbog njezine sustavne zlouporabe međunarodnih trgovinskih normi nije ta da je Trumpova politika nesmotrena li nepromišljena. Već da se u ovo kasno vrijeme, obračun možda pokazao malo prekasnim.
Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.
