Nema službenih podataka o broju zapaljenih katoličkih crkava, međutim, prema francuskom Ministarstvu unutarnjih poslova, 2019. godine bilo je 1.063 slučajeva “anti-kršćanskih” činova.
Brojke za 2017. i 2018. godinu nisu bile puno bolje. To znači da se u prosjeku svakodnevno događaju dva ili tri takva čina vandalizma, oskvrnuća ili paleži. Samo 2018. godine bilo je 877 činova u kojima je oštećena crkvena imovina uz 129 pljački.
Većina od 32 zabilježena požara 2018. godine bili su činovi podmetanja požara.
Crkve u Francuskoj godinama se zapaljuju ili oskrnavljuju, a 2018. godine crkva je svjedočila požarima u Millauu, Toulouseu, Nancyju i Parizu.
Godina 2019. započela je s požarom u crkvama u Alsaceu i Grenobleu, kao i požarom u katedrali Lavaur u Tarnu. Crkva Saint-Sulpice u Parizu uspjela je preživjeti samo zahvaljujući brzoj intervenciji vatrogasaca.
Katedrala Notre Dame nije bila te sreće.
Ova godina također nije bila dobra za kršćane u Francuskoj. Crkve su napadnute na Pirinejima gdje su vandali u jednom danu uništili nekoliko skulptura Djevice Marije, a šest crkava u Bordeauxu oskvrnuto je antiklerikalnim grafitima.
Nakon ublažavanja pandemije, započelo je još više napada, poput napada podmetanjem požara u poljskoj katoličkoj crkvi u Corbeil-Essone i napada na župu Concordia, glavnu poljsku crkvu u Francuskoj.
Vlasti često navode da su ti napadi rijetko ideološki, već su ponajprije činovi krađe i vandalizma koje često počinjavaju maloljetnici. Čini se da je to s ciljem umanjivanja problema kako ne bi došlo do vjerskih napetosti ili potaknulo pitanja o sigurnosnom stanju u Francuskoj.
Usprkos raširenoj i nesmanjenoj prirodi napada na crkve, većina privlači pokrivanje samo lokalnih medija, osim ako crkva nije toliko bitna da je nacionalni mediji jednostavno ne mogu ignorirati.
Čak i ako neke od napada počinjavaju maloljetnici, ti napadi i dalje mogu poticati iz klime tolerancije prema marginaliziranju i napadanju crkve, što nije postalo prihvatljivo samo u Francuskoj, već i diljem čitavog Zapada.
Također postoje dokazi da iza ovih činova ne stoje samo kriminalci ili maloljetnici, već su počinitelji nekih islamski radikali, LGBT aktivisti, sotonisti i radikalni ateisti.
Prošle godine, napadi na kršćane bili su na povijesno visokoj razini u Europi, a Njemačka i Francuska bile su dvije zemlje u kojima se dogodila velika većina njih.
Ukoliko se ne poduzmu odlučne akcije, ovi napadi vjerojatno neće prestati. Problem je u tome što se čini da je politika Francuske Republike već dulje vrijeme désintéressement.
