Jedna od najistaknutijih karakteristika ljevičara u modernoj Americi je njihova potpuna nesposobnost ili nespremnost dosljednog primjenjivanja svojih načela, posebno u njihovim osobnim životima. Jasne ilustracije ovog problema pružaju nam klimatski alarmisti koji nas upozoravaju na nadolazeću apokalipsu, ali svejedno zadržavaju svoje mirovinske račune i pro-pobačajni zeloti koji čestitaju trudnoj ženi usprkos tome što vjeruju da je inficirana neljudskim parazitom. Naravno, tu također postoje i prilično pohabani primjeri tweetanja socijalista o zamkama kapitalizma na svojim iPhoneovima i progresivnih političara koji propovijedaju o zlima vatrenog oružja dok su istodobno okruženi eskadronima naoružanih zaštitara. Čini se da, kad ne bi bilo kognitivne disonance, mnogi na ljevici ne bi uopće imali bilo kakvu spoznaju.
Nigdje ova dinamika nije očiglednija nego u rodnoj areni. Ljevičarska rodna ideologija proturječi samoj sebi na toliko mjesta da imate osjećaj da će te poludjeti pokušavajući shvatiti smisao svega toga. To nije jedna koherentna teorija, već kaotična mreža proglasa i doktrina, od koji svaka ističe samu sebe bez ikakve vidljive svjesnosti o drugima.
Ljevičarska zbunjenost o spolu i o tome kakav bi njihov vlastiti pogled na tu temu trebao biti, osobito je vidljiva otkako je Joe Biden najavio Kamalu Harris kao svoj izbor za potpredsjednika.
Postoje, naravno, i neke druge smiješne i licemjerne stvari u vezi tog izbora, poput činjenice da će Harris sad raditi pod muškarcem kojeg je prije manje od godinu dana plačljivo osudila kao rasista. No, važnija je poanta to što je ekstatična reakcija medija na ženski izbor za potpredsjednika naišla na prilično ozbiljan problem, a to je da žene tehnički ne postoje.
Prema ljevičarskoj ideologiji, riječ “žena” nema vidljivo značenje. Žena nije nužno osoba s XX kromosomima i ženskim reproduktivnim organima. Žena nije definirana ničim fizičkim, neurološkim, psihološkim ili bihevioralnim. Žena, zapravo, nije definirana ničim. Što znači da žena nije ništa određeno. “Žena” je, pod svjetlom ljevičarske filozofije, proizvoljan koncept. Nema suštinu. Nije objektivna. Može značiti bilo što i biti bilo tko.
Ako mislite da ovdje preuveličavam slučaj, priđite bilo kojem ljevičaru koji trenutačno veliča žensku kandidatkinju za potpredsjednika i jednostavno ih pitajte na što misle kad kažu “žena”. Oni neće moći odgovoriti na to pitanje. Oni ne mogu definirati riječ. I to mislim doslovno, ne mogu. Njihova ideologija im to ne dopušta. Kao ljevičari, oni su dužni slaviti dostignuća žena, ali su također dužni negirati objektivno postojanje žena. To je paradoks za koji se od nas očekuje da se pretvaramo da ga ne primjećujemo. Ali trebali bismo ga primijetiti, jer nam on otkriva temelju nekoherentnost ljevičarske rodne ideologije.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
