Paul Kengor je profesor političkih znanosti na Grove City Collegeu u Grove Cityju, državi Pennsylvaniji. Upravo je objavio “Vrag i Karl Marx“, pažljivi pogled na dijaboličnu stranu Karla Marxa. Knjiga je izašla tijekom važnog razdoblja u našoj povijesti, budući da je toliko mnogo Amerikanaca, osobito naše mladeži, nasjelo na zavodljivu sireninu pjesmu socijalizma koju ih je naučila akademska elita.
“Crna knjiga komunizma”, koji je uredio Stephane Courtois, detaljno opisuje marksističko-lenjinistički smrtonosni danak u 20. stoljeću. Evo brojki: SSSR, 20 milijuna smrti; Kina, 65 milijuna; Vijetnam, 1 milijun; Sjeverna Koreja i Kambodža, svaka 2 milijuna; Istočna Europa, 1 milijun; i oko 3,5 milijuna u Latinskoj Americi, Africi i Afganistanu. Ove brojke podcijenjuju one koje je detaljno opisao profesor R.J. Rummel u “Death by Government”. On nalazi da je od 1917. do njegovog raspada, Sovjetski Savez ubio ili prouzročio smrt 61 milijun ljudi, uglavnom svojih vlastitih građana. Od 1949. do 1976. godine, komunistički kineski režim Mao Ce-tunga bio je odgovoran za smrt čak 78 milijuna vlastitih građana.
Svjetska intelektualna elita spremno se usredotočuje na ubilačka zvjerstva Adolfa Hitlera, ali ignorira ona svjetskih socijalista. Mao Ce-tungu su se dugo vremena divili akademici i ljevičari diljem naše zemlje. Oni su često marširali pjevajući mu hvalospjeve i mašući njegovom crvenom knjižicom, “Citati predsjedavajućeg Mao Ce-tunga”. Direktorica za komunikacije predsjednika Baracka Obame, Anita Dunn, u svom je obraćanju episkopalnoj srednjoj školi St. Andrews u Nacionalnoj katedrali u Washingtonu rekla da je Mao jedan od njezinih heroja.
Bilo da se radi o akademskoj zajednici, medijskim elitama, pobornicima Demokratske stranke ili organizacijama poput NAACP, Nacionalnog vijeća La Raze, Zeleni za sve, Sierra kluba ili Fonda za obranu djece, postoji velika tolerancija za ideje socijalizma — sustava koji je uzrokovao više smrti i ljudske patnje od svih drugih sustava zajedno. Današnji ljevičari, socijalisti i progresivci nakostriješili bi se na prijedlog da se njihova agenda malo razlikuje od one nacističkih, sovjetskih i maoističkih masovnih ubojica. Imajte na umu da osoba ne mora biti za logore smrti ili osvajačke ratove kako bi bila tiranin. Jedini je uvjet da mora vjerovati u primat države nad individualnim pravima.
Kengor ističe još jedno obilježje Marxa koje njegovi sljedbenici ignoriraju. Ova bi značajka marksizma trebala uznemiriti suosnivačicu Black Lives Matter Patrice Cullors, koja je izjavila da su ona i njezini kolege “obučeni marksisti”. Pitam se da li dijeli Marxove poglede na rasu. Na Marxovog se zeta Paula Lafarguea gledalo kao na osobu s crnačkom krvi u žilama. Marx ga je ponižavao epitetima poput “Negrillo” i “gorila”.
Marx je sličnu mržnju gajio i prema Židovima. Svog kolegu socijalista, organizatora rada Ferdinanda Lasallea, nazvao je “masnim Židovom”, “malim čifutom” i “židovskim nigerom”. Godine 1844., Marx je napisao esej pod naslovom “Židovsko pitanje” u kojem postavlja pitanje: “Što je ovozemaljski kult Židova?” Njegov Odgovor: “Cjenkanje. Koji je njegov ovozemaljski bog? Novac.”
Tijekom godina, ljevičari su između komunističkog/socijalističkog totalitarizma i demokracije napravili moralnu ekvivalenciju. W.E.B. Du Bois je, pišući 1953. godine u National Guardianu, rekao: “Staljin je bio velik čovjek; malo se osoba u 20. stoljeću približilo njegovoj veličini” Walter Duranty je Staljina prozvao “najvećim živućim državnikom … tihim, nenametljivim čovjekom”. Ekonomist John Kenneth Galbraith posjetio je komunističku Kinu i pohvalio Mao Ce-tunga i kineski gospodarski sustav. Michael Oksenberg, stručnjak za Kinu u Carterovoj administraciji, prigovorio je da je “Amerika osuđena na propast sve dok radikalna, pa čak i revolucionarna, promjena iz temelja ne izmjeni institucije i vrijednosti” i zauzimao se da “posudimo ideje i rješenja” iz Kine.
Kengor radi koristan posao isticanja zla marksizma. Pitanje je hoće li Amerikanci poslušati njegovu lekciju ili postati žrtve lažnih obećanja i živjeti strahote socijalizma. Onako usput, iako Švedska i Danska imaju veliki sustav socijalne skrbi, oni imaju tržišne ekonomije — a ne socijalističke ekonomije, kao što to tvrde neki ljevičari.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
