Slika Trumpovih pristaša bez maski koji stoje iza predsjednika na njegovim predizbornim skupovima postala je nepravedno ocrnjivani simbol nepravedno ocrnjivanog segmenta američke populacije. I to u toliko mjeri da se kampanja čak potrudila maskirati ih Trumpovim maskama, ali pritom uspijevajući samo u ograničenoj mjeri s onima koji stoje izravno iza predsjednika okrenutima prema kameri. “Trumpovi pristaše su COVIDioti koji se igraju sa smrću”, govori ljevica dok se nabacuju s pogrdnim frazama poput “poricatelji znanosti” i “Darwinove nagrade”. Za njih, oni od nas koji izbjegavaju maske su zaostale seljačine, potencijalni masovni ubojice koji su spasili svoju baku samo zbog politike.
Pošteno. Za nas su zagovornici nošenja maski preplašene ovce kojima je više stalo do signaliziranja svoje beskrajne vrline (lol) nego do slijeđenja podataka, činjenica i stvarne znanosti. Ali nema veze. Nošenje maski je zasigurno postalo političko, premda bih tvrdio da su ga takvim učinili zagovornici prisilnog maskiranja, a ne obrnuto. Oni su ti koji od nas zahtijevaju potencijalno štetnu pozitivnu akciju — kako za nečije zdravlje, tako i za društvo u cjelini — temeljenu na sumnjivoj znanosti i još sumnjivijim rezultatima u stvarnom svijetu.
I tako, budući da su to spomenuli, porazgovarajmo malo o tim politikama. Jeste li se ikad zapitali zašto se čini da je prvenstveno ljevica ta koja je zaljubljena u svoje pelene na licu i očigledno ih želi vječno nositi, dok ih desnica ili nevoljko koristi ili ih izbjegava poput, uh, kuge? Postoji li nešto prirođeno razmišljanju desno-lijevo što nas sprječava od zauzimanja određenog stava po tom pitanju ili je sve ovo samo uzrokovao Zločesti Narančasti Čovjek? Da je samo djedovski ujak Joe vikao “AJDE ČOVJEČE, STAVI TU PROKLETU MASKU!” ih svog podruma noseći četiri njih u isto vrijeme, bi li zadobio veću suglasnost konzervativaca?
Sad, da budemo pošteni, ukupna suglasnost JE, nažalost, prilično visoka. Nedavna je Gallupova anketa pronašla da 80% Amerikanaca “vrlo vjerojatno” nosi masku u javnim zatvorenim prostorima (a opet, nekim čudom, virus se i dalje širi). Međutim, ako uzmemo u obzir političke sklonosti, pronalazimo da to radi 87% demokrata i 74% republikanaca. Ne velika, ali značajna razlika i iako zasigurno ima dosta republikanaca koji su tragično nasjeli na ovu podvalu, prilično je pošteno reći da velika većina onih koji pokušavaju reći neuljepšanu istinu o uzaludnosti prisilnog maskiranja kako bi zaustavili vrlo zarazni respiratorni virus imaju tendenciju biti konzervativci.
Zašto je to slučaj? Imam neke teorije, a sve one povezane su s nekoliko ključnih razlika u svjetonazoru:
Ljevičari vole univerzalne pristupe
Od klimatskih promjena, zdravstvene zaštite i obrazovanja pa sve do zaključavanja, oni na ljevici kontinuirano zagovaraju univerzalne pristupe koji u konačnici njihove prijedloge čine ne samo super-skupima, već i neizvodljivima u zemlji koja je velika, raznolika i raširena poput naše. Stoga nimalo ne začuđuje činjenica da se zalažu za nošenje maski na otvorenim, neprenatrpanim prostorima jednakom žestinom kao i u skučenim prostorima autobusa i aviona. Sad, imam racionalne, znanstvene razloge zašto sam protiv maski bilo gdje, ali čak i ja razumijem zašto bi se njihovo nošenje moglo zagovarati barem u velikim, prometnim gradovima poput New York Cityja ili Chicaga. Ali obožavatelji maski, koji su izgubili svaku vjerodostojnost inzistirajući obavezno nošenje maski u svim prilikama i na svim mjestima, nemaju osjećaj za ravnotežu. Jer kad prostodušni imaju čekić, sve oko njih izgleda poput čavla.
Ljevičari vole kontrolirati druge ljude, osobito one s kojima se ideološki ne slažu
Kad bi ovo bila super-smrtonosna pandemija koja ubija velik broj ljudi koji već nisu na vratima smrti I kad bi se znanstveno dokazalo da je maske zaustavljaju, onda bi možda postojalo neko opravdanje za njihovo obavezno nošenje na kratko vrijeme. A vlade su oduvijek imale i trebale bi imati pravo na karantenu bolesnih kad bi se smrtonosna bolest širila na nekom području. Ali kad su maske mjesecima, bez kraja na vidiku, propisane čak i na mjestima na kojima se virus ne širi, teško je tvrditi da osnovna ljudska želja za kontrolom drugih (prisutna na još opasnijoj razini među ljevičarima) ovdje ne igra nikakvu ulogu. Ako možete gledati nevjerojatne eskapade zloduha poput Gretchen Whitmer, Erica Garcettija i Billa de Blasia i iskreno mislite da se te osobe ne uzbuđuju kad koriste svoju moć kako bi vladali nad drugima, vi varate sami sebe.
Ljevičari vole mandate velike vlade
Maskeri vas ne žele “uvjeriti” da na svoje lice stavite burku. Oni to ionako ne mogu učiniti. Kad jednom prevladate površinski argument navodnog zaustavljanja “kapljica”, ideja je ne samo očigledno apsurdna, već je ne može opravdati bilo koja poštena znanost. Stoga im je potrebna snaga zakona ili izvršni edikt/mandat kako bi nametnuli svoje iracionalne strahove onima od nas koji razmišljamo izvan okvira njihove propagande.
Ljevičari vole potiskivati slobodu govora s kojim se ne slažu, osobito ako dolazi od medicinskih stručnjaka i znanstvenika koji su na suprotnim stranama njihovih stavova
Postojalo je vrijeme kad su liberali branili nečije pravo govora, čak i ako se nisu slagali s onim što se govori. To vrijeme je, nažalost, davno prošlo. Svakako bi, da nema Prvog amandmana, vjerojatno sve nas strpali u gulage, ali u današnje vrijeme kome još treba vladino suzbijanje govora kad možete upotrijebiti zastrašivanje, javno sramoćenje, psihičko zlostavljanje i svoje Big Tech ideološke saveznike kako biste ugušili oprečna mišljenja učinkovitije nego je to Staljin ikad mogao poželjeti.
Ljevičari preziru osobnu slobodu
Osim “slobode” pobačaja i “mijenjanja” spola zbunjenih petogodišnjaka, ljevičari obično mrze osobnu slobodu, naročito onu koja dovodi do robusnih, uspješnih društava koje vole slobodu. Ljevica, koja uobičajeno preferira Državu i kolektiv, oduvijek je mrzila individualnost. Kad smo im dali moć da natjeraju ljude da pokriju jedan od najvažnijih aspekata naše osobnosti (i tako nas vizualno pretvorili u bezlične klonove), je li itko iznenađen kad to koriste do krajnjih granica? Jeste li ikad, u najluđim snovima, pomislili da ćete izgubiti slobodu disanja čistog zraka dok šetate u javnosti? Pa, nje više nema i morat ćemo se vraški boriti kako bismo je vratili.
Ljevičari mrze vidjeti druge sretne ljude kad oni nisu sretni
Ljubomora je zasigurno dio ljudske prirode, ali čini se da je ona veći problem među onima na ljevici. To je u konačnici razlog zašto favoriziraju socijalizam u odnosu na sustave slobodnog tržišta. Gledanje drugih ljudi kako postižu nevjerojatan uspjeh ne tjera ove demone na naporan rad i traženje vlastitog uspjeha, već umjesto toga žele to na neki način ukrasti, po mogućnosti korištenjem vladine sile. Isto tako vjerujem da maske i druge vrste COVID sramoćenja na ljevici ne potječu toliko od bilo kakve stvarne brige za zdravlje, koliko zbog činjenice da jednostavno ne mogu podnijeti gledati sretne ljude kako žive svoje živote koji toliko odstupaju od distopijskog postojanja ispunjenog strahom koji su sami sebi odabrali.
Nesumnjivo ima još više, ali ovo je poanta: Ljevičari su u osnovi mizerni ljudi koji dobivaju uvrnuto zadovoljstvo pokušavajući drugima učiniti živote jednako mizernima poput svojih. Zbog toga, njihova revnosna, kvazi-religijska ljubav prema univerzalnom prisilnom nošenju maski ne bi trebala iznenaditi nikoga od nas.
