Nekoliko sati prije samih izbora, Biden-Harris kandidatura odlučila se za svoju završnu poruku: otvoreni marksizam. U videozapisu koji je u nedjelju objavila na svom Twitter računu, Kamala Harris ukazuje na razliku između “jednakosti” i “pravičnosti”. Ona tvrdi da je “jednakost” uvjerenje da bi “svi trebali dobiti jednaku količinu”, dok pravičnost osigurava da ćemo “svi završiti na istom mjestu”.
Prema Harris, naš cilj bi trebala biti pravičnost nad jednakosti, budući da će čak i ako “svi dobiju jednaku količinu”, osoba koja je krenula s bolje startne pozicije još uvijek imati nepoštenu prednost. S druge strane, “pravični tretman” će nas dovesti na isto mjesto na vrhu planine, uz držanje ruku i pjevanje himni jedinstva.
There’s a big difference between equality and equity. pic.twitter.com/n3XfQyjLNe
— Kamala Harris (@KamalaHarris) November 1, 2020
S ovim planom postoji niz problema.
Kao prvo, jednakost ne znači da svi dobivamo jednako. Jednakost ili ravnopravnost pred zakonom — jedina vrsta jednakosti kojom bi se vlada trebala baviti — znači da svi podliježemo istim zakonima i da taj zakon izričito ne daje prednosti ili hendikepira bilo kojeg pojedinca ili skupinu. U Americi bismo trebali imati takvu vrstu jednakosti, ali ne možemo imati istinsku jednakost u bilo kojem drugom smislu.
Zakon bi me trebao tretirati isto kao i svaku drugu osobu, ali ja zapravo nisam isti kao svaka druga osoba. Svi smo mi različiti u osobnosti, podrijetlu, iskustvima, itd. Ja ću uvijek biti gluplji, pametniji, marljiviji, ljeniji, kreposniji i manje krepostan od sljedećeg lika. “Pravičnost” Harris ne priznaje te varijacije. Ona ne uzima u obzir bilo kakve razlike u osobnosti, karakteru, inteligenciji, prioritetima ili vrlinama, pretpostavljajući da smo svi mi, u srcu, u potpunosti isti i svi pokušavamo doći na isto mjesto. U njezinoj viziji svijeta, svatko se želi uzverati na potpuno isti planinski vrh, na potpuno istu nadmorsku visinu, a naši izbori i talenti imaju malo ili nimalo veze s onim gdje naposljetku završimo.
Drugo, što ona podrazumijeva pod “svi dobivaju jednaku količinu”? Istu količinu čega? I tko to daje? Ne pretjerujem kad kažem da iskreno nemam blage veze o tome što to svi dobivamo. Govorimo li o novcu? Ponudama za posao? IQ bodovima? Njezino je izražavanje beznadno nejasno, a u tome je i poanta. Ona jednostavno viče: “Svi bismo trebali dobiti istu količinu!” A od neupućenih slušatelja očekuju se pokliči “Da!”, bez imalo razmišljanja o onome što to, zapravo, dobivamo i od koga to dobivamo.
Treće i najvažnije, vlada se apsolutno ne bi trebala baviti s osiguravanjem da svi “završimo na istom mjestu”. Jednakost mogućnosti u teoriji znači da je put oslobođen i da pojedinci mogu njime hodati koliko god daleko oni to žele. Jednakost ishoda — ono o čemu Harris govori ovdje — znači da su neki ljudi fizički spriječeni od hodanja predaleko, dok se drugima daje pinča lonča kako bi došli dalje nego što bi to uspjeli učiniti sami. Na kraju, ako sve bude išlo po planu, svi će se nagomilati i stisnuti na istom mjestu, na istom putu, neki od nas s modricama i krvareći zbog mina koje su postavili kako bi nas spriječili u pokušaju daljnjeg hodanja tim putem.
Ali tko odlučuje o tome kakvo i gdje bi to mjesto trebalo biti? Tko odlučuje o univerzalnom ishodu za čitavo čovječanstvo? Pa, Kamala Harris, naravno, kao i njezini suradnici u vladi. Ona će biti više nego sretna odlučiti gdje bi svi ljudi trebali završiti — iako ona sama neće biti na tom mjestu. Ona će završiti na mjestu koje joj daje moć odlučivanja o tome gdje će svi ostali završiti, dopuštajući da bude iznimka od “jednakosti” koju s tolikom revnošću zagovara. “Sve životinje su jednake, ali neke su jednakije od drugih”, kao što su izjavile Orwellove svinje.
To je očigledni marksizam. Kako bismo razumjeli koliko bismo uznemireni trebali biti, samo moramo zamisliti što bi vladi bilo potrebno kako osigurala da svih 330 milijuna ljudi ima isti ishod. Ili možda uopće ne trebamo zamišljati. Dovoljno je samo pogledati druga mjesta u svijetu i kroz povijest gdje je pokušan taj isti eksperiment. Ono što nalazimo su tiranija i nasilje, jer su tiranija i nasilje nužno sredstvo za uspostavljanje marksizma. Jednakost ishoda ne može se postići bez prethodnog uklanjanja samoodređenja, slobode, kreativnosti i svega ostaloga što ljude čini ljudima i život vrijedan života. Vlada, kako se ispostavilo, ne može natjerati ljude da budu uspješniji nego što im to dopušta njihova želja, ambicija i razina vještina. Pravičnost se ne može postići pukim pozitivnim nametanjem. Jedini način na koji se to može učiniti — ako se uopće može učiniti — jest kažnjavanjem, cenzuriranjem, gušenjem i ubijanjem. Vlada ne može prisiliti ljude da budu uspješni, ali može ukrasti plodove uspjeha od uspješnih i usitniti ih na željenu veličinu. To je unutar okvira njezinih logističkih mogućnosti, ako već ne i njezinog moralnog i ustavnog prava.
To je ono na što Kamala Harris misli kad propovijeda o pravičnosti. To je ono na što je oduvijek mislila. Sad glasači samo moraju odlučiti je li to ono što doista žele.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
