Samo nekoliko dana prije izbora, Nancy Pelosi postala je posljednja u dugom nizu demokrata koji su Amy Comey Barrett nazvali “nelegitimnom” sutkinjom Vrhovnog suda. Od trenutka kad se otvorilo mjesto na sudu, pa sve do saslušanja i potvrde izbora, demokrati su proces nazivali “prijevarom” i otvoreno osporavali samu valjanost sudačkih sposobnosti Barrett. Naravno, nije postojalo nikakvih osnova za takve optužbe. Barrett je nominirana i potvrđena potpuno zakonitim i ustavnim procesom i nije bilo ničeg čak ni približno čudnog ili zabrinjavajućeg u načinu na koji su republikanci u Bijeloj kući i Senatu postupali s tim pitanjem. No svejedno, demokrati su bili spremni uništiti američku vjeru u pravosudnu vlast samo radi postizanja političkih bodova.
Ovo je već prokušana i stvarna demokratska strategija već dugi niz godina — osobito nakon izbora predsjednika Trumpa, čiji rezultat niti jednog trenutka nisu bili spremni prihvatiti ili potvrditi. Hillary Clinton provela je čitav Trumpov mandat vičući “faul” pred svima koji su slušali, označavajući Trumpa kao “nelegitimnog” predsjednika koji je “ukrao” izbore. Gotovo svaki demokrat na nacionalnoj sceni ponavljao je ove sentimente. Ostali su u tom ocrnjivanju pomogli svojom šutnjom. Još jednom, nema nikakvih osnova za sve ovo. Donald Trump je izabran pošteno i zakonito i nije dokazana niti jedna optužba za “dosluh” s Rusijom, usprkos neprekidnim pokušajima oporbene stranke da kazni Trumpa zbog zločina što se uopće usudio postati predsjednik.
Demokrati nikad nisu gledali blagonaklono na poraz, niti su ga bili spremni priznati kad se on dogodio — samo pitajte Stacey Abrams. Ili, još bolje, Ala Gorea. U 2000. godini, Gore je odbio priznati poraz na predsjedničkim izborima sve dok ga na to nije prisilila odluka Vrhovnog suda sredinom prosinca (13.12.) te godine. Bush je od tog trenutka označavan kao kradljivac izbora, a ta se oznaka održala sve dok mediji nisu počeli rehabilitirati njegov imidž kako bi svoje novootkriveno poštovanje prema njemu iskoristili kao palicu protiv Trumpa.
Sve to su stvari koje morate imati na umu dok gledate kako mediji i demokrati hiperventiliraju zbog Trumpovih “šokantnih” i “neviđenih” tvrdnji da je pokraden na izborima 2020. godine. Što god mislili o optužbama koje iznosi Trumpova strana, treba se reći da je šok koji demokrati osjećaju šok nošenja cipele na drugoj nozi. Ako su Trumpovi uzvici koji ukazuju na nelegitimnost i krađu glasova svjesno netočni, ovaj trik je bez presedana samo zato što su ovaj put republikanci ti koji ga koriste.
Kao što je to slučaj, ovaj put zapravo postoje valjani razlozi za uključivanje sudova i ponovni pregled postupka brojanja u nekima od država. Ovi izbori imaju ono što nikada u američkoj povijesti nisu imali niti jedni drugi izbori: desetine milijuna ljudi koji su mjesecima poštom slali svoje glasove, zajedno s još desetinama milijuna koji su se na biračkim mjestima pojavili na onaj stari dobri način na dan izbora. U najboljem slučaju, promjene pravila glasanja u posljednji trenutak kako bi se omogućio ovaj ogromni priljev glasova putem pošte uzrokovale su zbrku. U onom najgorem, one su omogućile forum i pokriće za prijevaru. Koji god bio slučaj, postoje osnove za spor. No, čak i ako se ne slažete, ako ste demokrat koji je tijekom posljednjih četiri godine urlao da Trump “nije vaš predsjednik”, vi definitivno niste u poziciji kritizirati ono što u ovom trenutku radi.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
