Mjesec ponosa je ramazan seksualnih revolucionara, a Stonewall Inn je njihova Meka.
Na dan 28. lipnja 1970. godine, skupina LGBT aktivista priredila je prvu “Povorku ponosa” u New Yorku kako bi obilježila godišnjicu “Stonewall nereda” od prethodne godine. Neredi su započeli, priča ide, nakon što je homofobna policija izvršila raciju na Stonewall bar, jednog od rijetkih “sigurnih prostora” u kojem su se homoseksualci mogu sastajati prije nego što su ih društveni pokreti 1960-ih i 70-ih godina oslobodili od ugnjetavanja tradicionalnog američkog društva. Posjetitelji kluba odgovorili su na raciju neredima. Neki su bacali kamenje i flaše na policajce. Drugi su palili kante za smeće. Najmanje jedna osoba iščupala je mjerač za parkiranje i koristila ga kao udarni ovan. Prema popularnom narativu, vlasnici i gosti Stonewalla nisu počinili nikakav zločin, osim ljubavi kojoj se nitko ne usuđuje izgovoriti ime.
Legenda o Stonewallu pretvorila je neupadljivi bar u progresivno mjesto hodočašća, ne samo za homoseksualce, već i za liberale svih boja. Na tom su mjestu branitelji slobode nadvladali naoružane pripadnike represivne države — barem prema narativu, koji će se ostatak mjeseca pričati i prepričavati do besvijesti. No, legenda nema previše veze sa stvarnosti. Zapravo, policija je imala puno razloga mimo prevladavajućih seksualnih standarda za gašenje Stonewalla.
Za početak, bar je vodila mafija. Godine 1966., zloglasna zločinačka obitelj Genovese kupila je “heteroseksualni” Stonewall Inn restoran i pretvorila ga u gay bar, kao što su to učinili s drugim ustanovama, nadajući se da će izvući profit štiteći tada nedopušteno homoseksualno ponašanje u javnosti. Tijekom renovacije, mafija je zanemarila implementiranje požarnih vrata, tekuću vodu iza šanka za pranje čaša ili funkcionalne toalete. Barmeni su “čistili” prljave čaše namakajući ih u posude s mlakom vodom da bi ih neposredno nakon toga ponovno upotrijebili. Stonewall je bilo prljavo i opasno mjesto.
No, vlasnici iz obitelji Genovese oštetili su svoju gay klijentelu i na druge načine. Ne samo da su klijentima podvaljivali razvodnjena pića prodavana bez dozvole za točenje u opasnom ambijentu; oni su također ucjenjivali najbogatije klijente bara. Pokvareni policajci pomagali su zločinački prsten okretanjem svoje glave na drugu stranu i upozoravanjem mafije na predstojeće racije u zamjenu za mito.
Dvije godine nakon što su policajci zatvorili Stonewall, bar je ponovno otvorio svoja vrata u Miami Beachu, ali je izgorio dvije godina nakon toga. Izvorna zgrada bara u New Yorku nebrojeno je puta mijenjala vlasnike u desetljećima koja su slijedila, ugostivši, između ostalog, kineski restoran, trgovinu peciva i trgovinu obućom. Devedesetih godina mjesto je zauzeo još jedan gay bar, ali loše upravljanje ponovno je dovelo do njegove propasti. Ipak, u Stonewall zgradi otvoren je još jedan gay bar 2007. godine, da bi ga New York City 2015. godine napokon proglasio povijesnom znamenitošću.
Povijesna revizija pretvorila je odrpani, mafijaški noćni klub u ikonu napretka i slobode, kao što sam to detaljno opisao u svojoj nadolazećoj knjizi “Bez riječi: Kontroliranje riječi, kontroliranje umova”. Revizionisti često ponovno pišu činjenice, ali oni najsuptilniji revizionisti ih jednostavno “preoblikuju”, kao što je to Nikole Hannah-Jones obećala učiniti svojim Projektom 1619. “Preoblikovanje” transformira povijesnu viziju usredotočujući se na određene činjenice, isključujući druge. Harveyja Milka pamtimo kao mučenika za LGBT prava; zaboravljamo njegovu sklonost prema mladim dječacima i njegovu podršku ubojitom vođi kulta Jimu Jonesu. Iste sile koje su “preoblikovale” povijest Stonewalla žele preoblikovati mnoge druge aspekte naše nacionalne priče. Kako bismo sačuvali našu kulturu, moramo se sjetiti stvari koje oni ne žele da vidimo.
Michael Knowles je američki glumac, autor, konzervativni politički komentator, kolumnist i voditelj podcasta.
