Moderni progresivci prisvajaju moralni i intelektualni autoritet.
Posljedično, njihovi navodno superiorni ciljevi prirodno opravdavaju gotovo sva sredstva potrebna za njihovo postizanje.
Među elitom, demokratske države “plavog zida” svojedobno su smatrane dokazom mudrosti Izbornog kolegija. Kad je taj zid 2016. godine srušio Donald Trump, Izborni kolegij je odjednom kritiziran kao relikvija naših antidemokratskih osnivača.
Vrhovni sud s devet sudaca bio je nekoć omiljen. Po pitanjima kao što su pobačaj, školska molitva, istospolni brak, pornografija i Miranda prava, ljevica je slavila Sud dok je donosio zakone i ignorirao zakonodavna tijela i predsjednika.
Republikanski odabiri — Harry Blackmun, William Brennan, Anthony Kennedy, Sandra Day O’Connor, Lewis Powell, John Roberts, David Souter, John Paul Stevens, Potter Stewart i Earl Warren — često su se priklanjali željama ljevice. Kako ne bi na njih utjecala veća brilijantnost njihovih liberalnih kolega?
Od afirmativne akcije do Roe protiv Wadea i Obamacarea, odmetnuti su republikanski suci pola stoljeća davali zeleno svjetlo iz svojih klupa.
Kao odgovor na to, je li bilo ikakvih ozbiljnih desničarskih rasprava o povećanju sudačkih mjesta na Sudu sa šest dodatnih sudaca kako bi se usporila njegova sveobuhvatna ljevičarska većina — ili rulje koja se okupljala ispred privatnih rezidencija ljevičarskih sudaca? Naravno da ne.
Ali sad?
Odjednom je tijesna i konstrukcionistička većina vratila pitanje pobačaja saveznim državama. A ljevičarski pobunjenici nekoć voljeni Sud kleveću kao nelegitiman.
Svaki svojedobno nezamislivi napad na sudove sad je dopušten.
Povjerljivi nacrti mišljenja nezakonito cure u medije. Visoki senator prijeti sucima po imenu pred vratima Suda. Domovi sudaca okruženi su ogorčenim prosvjednicima. A i sam život sudaca ugrožen je potencijalnim atentatorima u blizini njihovih kuća.
Također razmotrite senatski filibuster (opstrukcija rada Senata — op. a.). Bivši je predsjednik Barack Obama ne tako davno izjavio da je rasistički i opisao je kao relikviju staru 180 godina.
Obamina logika je bila infantilna. Kad su demokrati bili u manjini u Senatu, bio je više nego entuzijastičan što filibuster može usporiti republikansku većinu. I doista, kad je bio senator, sam Obama je opstruirao nominaciju suca Vrhovnog suda Samuela Alita.
Međutim, kad su demokrati imali većinu, nadureni Obama žestoko je kritizirao filibuster kao rasističku, Jim Crow zapreku na putu.
Može li Odbor 6. siječnja donijeti nekakvu univerzalnu deklaraciju da poraženi kandidati ne bi smjeli dovoditi u pitanje integritet izbora, a još manje pozivati na njihovo ignoriranje?
Očito ne. Godine 2016., poražena Hillary Clinton tvrdila je da je pobjednik na izborima, Trump, bio nelegitiman — i to je dolazilo od arhitekta čitave obmane o dosluhu s Rusijom.
Clinton je potom i nadjačala vlastitu zapaljivu retoriku pozivajući Joea Bidena da ne prihvati rezultate glasanja ako izgubi izbore 2020. godine.
Bivši predsjednik Jimmy Carter složio se da je Hillary Clinton pobijedila na izborima 2016. godine i da je Trump stoga nelegitiman.
Holivudski glumci pojavljivali su se u reklamama, u pobunjeničkom stilu, pozivajući republikanske članove Izbornog kolegija da se odreknu svojih ustavnih dužnosti i umjesto Trumpa izaberu Clinton.
Što se pak tiče rasnih pitanja, ljevica je totalno bankrotirala.
Tijekom nedavnih saslušanja za potvrdu afroameričke kandidatkinje za Vrhovni sud, Ketanji Brown Jackson, ljevica je tvrdila da su strogi ispitivači rasisti i seksisti zbog “maltretiranja” Jackson.
A opet, dobila je dječji tretman u usporedbi s atentatima na karakter prethodnih konzervativnih kandidata. Bretta Kavanaugha su oklevetali kao tinejdžerskog silovatelja i našao se metom bivšeg demokratskog medijskog miljenika Michaela Avenattija, sad zatvorenog kriminalca.
Trenutačno gomila imućnih, mladih bijelih žena kruži oko kuće afroameričkog suca Clarencea Thomasa — samo jednog od pet sudaca koji su glasali da državama dopuste samostalno odlučivanje po pitanju pobačaja.
Thomas nije napisao mišljenje većine koje je poništilo Roe protiv Wadea, ali opet, ljevičari imaju toksičnu fiksaciju na crnce koji ne cijene njihovu snishodljivost.
U ljevičarskom umu, neozbiljni neredi na Capitolu 6. siječnja bili su “pobuna”.
A opet, mnogo veći neredi 31. svibnja 2020. godine koji su pokušali upasti na područje Bijele kuće i poslali predsjednika u bunker bila je vrsta nasilne svjetine koja “neće prestati” prema riječima današnje potpredsjednice Kamale Harris.
Nedavni pro-pobačajni napad svjetine na senat države Arizone bio je samo krik srca, inzistira ljevica.
Što bi ljevica učinila da nakon izbora za Kongres 2022. godine većinski republikanski Kongres emulira njihove vlastite infantilne tantrume?
Zamislite novog predsjednika Zastupničkog doma, Kevina McCarthyja iz Kalifornije, kako trga Govor o stanju Unije Joea Bidena uživo na televiziji.
Ili da Zastupnički dom dva puta opozove Bidena, čak i kao privatnog građanina 2025. godine?
Zamislite 22-mjesečnu istragu vrijednu 40 milijuna dolara o čitavom Bidenovom quid pro quo, korumpiranom obiteljskom sindikatu?
Ili da McCarthy izbaci ljevičarske kongresne zastupnike iz ključnih odbora?
A što kad bi se konzervativci pojavili vrišteći ispred kapije jedne od triju Obaminih vila?
Kako je čudno što ljevičari uništavaju same običaje i tradicije čiji će im se gubitak vratiti poput bumeranga kad demokrati izgube prevagu u Kongresu u studenom.
Djetinjasti tantrumi neće osvojiti javnost. Ovi neprestani djetinjasti ispadi odvratili su većinu Amerikanaca koji su umorni od cvilećih narcisoidnih licemjera.
Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.
