Bila je 1979.
Imao sam 17 godina i ukazala se prilika za posjet podijeljenom gradu Berlinu u Njemačkoj.
Berlin je bio podijeljen na pola, što je rezultiralo nevjerojatnim kontrastom unutar umjetno podijeljenog grada. Postojali su slobodni Zapadni Berlin i socijalistički Istočni Berlin.
Između njih postojao je zid koji je sprječavao ljude iz socijalističkog Istoka da pobjegnu na slobodni Zapad. Ljudi s Istoka riskirali su smrt kako bi pobjegli od svojih neprirodnih, bezbožnih okova i sveprisutnog Stasija, tajne policije koja je špijunirala ljude.
Nemojte me krivo shvatiti. Ljudi u Istočnoj Njemačkoj bili su jednaki: jednaki u nedostatku mogućnosti i jednaki bez slobode, tj. osim ako niste bili članom vladajuće klase.
Ljudima je obećana univerzalna zdravstvena zaštita i besplatna edukacija u socijalističkoj utopiji.
Umjesto nje, dobili su primitivnu zdravstvenu skrb, tzv. obrazovanje koje ih je pripremilo za mukotrpno preživljavanje bez prosperiteta u zagađenom okolišu. Međutim, čelnici takozvanog “raja za radnike” u socijalističkom Istoku prilično su dobro živjeli: posebne škole s propusnicama za posjete Zapadu, posebne bolnice za privilegiranu klasu, pa čak i posebna ljetna odmarališta.
Da bi socijalizam “funkcionirao”, mora ubiti slobodu stvaranjem dvije vrste ljudi: onih koji vladaju i onih koji ne predstavljaju ništa drugo nego kotačiće u socijalističkoj mašini.
Vodeći američki socijalist, Bernie Sanders, posjetio je u nedjelju Pittsburgh dok se ova ideološka pošast ukorjenjuje na lokalnoj razini.
Dva takozvana “demokratska socijalista” osvojila su državne preliminarne izbore demokrata upravo ovdje u Pittsburghu. Osim ako se nešto nepredviđeno ne desi, oni će službeno prisegnuti i zauzeti svoja mjesta kao zakoniti zastupnici države Pennsylvanije u prosincu.
Demokratski socijalisti više ne skrivaju svoje planove. Jasno se izražavaju o tome na svojim web stranicama: “Lokalni Demokratski socijalisti Amerike u Pittsburghu nastoje olakšati prijelaz u istinski demokratsko i socijalističko društvo, ono u kojem su sredstva/resursi proizvodnje demokratski i društveno kontrolirani.”
Socijalističko društvo. Ljude treba podsjetiti što to doista znači. S prethodnom pretpostavkom, teoretski vi možete upravljati sa svojim vlasništvom, odabrati karijeru ili zdravstvenu skrb ili obrazovanje koje želite samo ako velika većina ljudi kaže da možete. Što drugo “demokratska i društvena kontrola” sredstava za proizvodnju znači? To je recept za društvenu paralizu, a to je upravo ono što dobivate u socijalističkom društvu.
Ova ideologija je u potpunoj suprotnosti s našom Deklaracijom o neovisnosti, koja govori o ljudima koji su obdareni Bogom danim i neotuđivim pravima za život, slobodu i potragom za srećom i potpuno je nespojiva s našim ustavnim pravima da ne možemo biti lišeni života, slobode i imovine bez pravnog procesa.
Gledamo ovu ideologiju praćenu šokantnom taktikom “u lice” koju nova krajnja ljevica koristi kako bi unaprijedila svoje planove, od urlanja na protivnike do vulgarnog vrištanja do poziva kongresnice Maxine Waters na uznemiravanje javnih dužnosnika. Američke ljude treba podsjetiti da socijalizam nije san. To je noćna mora koja je odgovorna za smrt desetine milijuna ljudi u 20. stoljeću. Googlajte.
To je bezizlazna ideologija zbog koje su bezbrojni Amerikanci dali svoje živote kako bi je izbrisali s lica zemlje. I to potražite na Google-u.
Venezuela i Sjeverna Koreja, gdje ljudi doslovno gladuju, su moderne realnosti socijalizma. Je li želimo da Amerika tako izgleda? Naravno da ne i ja ću se boriti svim svojim bićem u Kongresu kako bismo bili sigurni da ne idemo tim putem.
Izbor pred biračima ovog studenog ne može biti jasniji. Sloboda s prosperitetom, ili, socijalizam sa siromaštvom. Više poslova i veće plaće ili veća vlada i veći porezi.
Socijalisti mogu zadržati Che Guevaru, ubojitog kubanskog razbojnika iz šezdesetih godina, kao svoju ikonu. Ja ću se držati Lech Walese, borca za slobodu iz Gdanjska, koji je vodio Solidarnost prema pobjedi nad poljskim socijalistima.
